Odjel za Anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, OB Vinkovci
dekubitus, prevencija, antidekubitalna pomagala, statistički podaci
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i / ili potkožnog tkiva uslijed dugotrajnog pritiska.
Čimbenici koji pogoduju nastanku dekubitusa su unutarnji ili endogeni i vanjski ili
egzogeni. Postoje četiri stupnja dekubitusa:
I. st: hiperemija
II. st: površinski defekt kože do dermisa
III. st: defekt kože do potkožnog tkiva
IV. st: duboki defekt kože, prodire do mišića i / ili kosti
U Jedinici intenzivnog liječenja (u daljnjem tekstu JIL) OB Vinkovci medicinske sestre ulažu
sav svoj trud, znanje i vještine u prevenciji komplikacija dugotrajnog ležanja – dekubitus.
Prevencijske metode dekubitusa u JIL- u OB Vinkovci:
1. Procjena sklonosti dekubitusu ( Knoll skala )
2. Kupanje bolesnika 1 dnevno
3. Masaža bolesnika 4 puta tijekom 24h
4. Promjena položaja i masaža nepokretnih i bolesnika u komi svaka 2-4 h
5. Promatranje mjesta sklona dekubitusu
6. Primjena antidekubitalnih pomagala:
- antidekubitalni madrac
- Gelbodies štitnici
- razna ostala pomagala
Prema statističkim podacima iz 2007.g. na uzorku od 532 bolesnika, koji su prosječno
boravili 6,8 dana u JIL-u, sa prosječnih 18 bodova na Knoll skali, njih 32 je imalo
dekubitus I.st, 21 dekubitus II.st, 8 bolesnika III.st, a 3 bolesnika IV.st.
Djelatnost za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje OB Varaždin
JIL, bolničke infekcije, praćenje, uzročnici
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Jedinice intenzivnog liječenja su odjeli od posebnog rizika za pojavu bolničkih infekcija.
Bolničke infekcije su sistemske ili lokalne infekcije nastale nakon 48 sati boravka u bolnici, unutar
30 dana od otpusta, tijekom invazivnih dijagnostičkih i terapijskih zahvata te u novorođenčadi
prilikom prolaska kroz porođajni kanal.
Pojava rezistentnih mikroorganizama, naročito posljednjih godina, pojačala je intenzitet praćenja
i organiziranog suzbijanja ovih infekcija. Širenju bolničkih infekcija pridonosi dužina
hospitalizacije bolesnika, njegovo opće kliničko stanje, široka i često neopravdana upotreba
antibiotika kao i primjena invazivnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka u JIL -u.
Najčešće bolničke infekcije u JIL-u su: infekcije mokraćnog sustava, pneumonije vezane uz
mehaničku ventilaciju, infekcije kirurških rana te sepsa.
Cilj rada je utvrditi učestalost i vrste hospitalnih infekcija u našem JIL-a u razdoblju od
01.01.2007. – 31.12 . 2007. , te odrediti učestalost i vrste uzročnika tih infekcija.
Kako bolničke infekcije mogu bitno utjecati na konačan ishod liječenja, neobično je važna
prevencija i način njihova suzbijanja. Pridržavanje mjera za sprečavanje infekcija te stalna
edukacija osoblja od presudnog su značenja za kontrolu bolničkih infekcija i njihovog daljnjeg
prijenosa na druge, visoko rizične bolesnike.
Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje,KBC Zagreb
hemodinamski monitoring, bolesnici, istraživanje
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Invazivno mjerenje hemodinamskih parametara u novije vrijeme postala ja rutinska praksa u
liječenju hemodinamski nestabilnih bolesnika.
Novije termodilucijske metode (PICCO,LIDCO) sve više istiskuju potrebe za klasičnom
invazivnom termodilucijskom metodom (Swan Ganz).U mogućnos ti smo jednostavnim tehničkim
rješenjem mjeriti sve hemodinamske parametre koji određuju daljnju terapiju i prognozu
bolesnika.
Predmet našeg istraživanja su:indikacije, prednosti, nedostaci, komplikacije pojedinih metoda
invazivnog hemodinamskog monitoringa, te ujedno i ekon omski benefit istih.
Kontinuiranom edukacijom i upotrebom svih metoda pokušat ćemo odrediti nove smjernice za
njihovu upotrebu.
Interna Klinika, Klinički centar Crne Gore, Podgorica
ketoacidoza, proces zdravstvene njege, medicinska sestra
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Ketoacidoza prestavlja akutnu komplikaciju Diabetes melitusa bez obzira na tip. Ranim
prepoznavanjem ovog stanja i adekvatnim terapijskim i proceduralnim djelovanjem može se
znatno utjecati na dužinu trajanja ovog stanja.
Cilj je utvrditi potrebe za zdravstvenom njegom kod pacijenta kroz proces zdravstvene njege.
Metode rada su: analiza medicinske dokumentacije, inspekcija, percepcija.
Rezultat prikazuje da dužina oporavka pacijenta uveliko ovisi o radu dobro obučene medicinske
sestre.
Dobro uzeta sestrinska anamneza,kao i praćenje procesa zdravstvene njege znatno olakšavaju
rad sestre a ujedno doprinose i bržem oporavku pacijenta.
Krajem 1980-tih godina pojavili su se sojevi enterobakterija koji pokazuju rezistenciju na
penicilinske i cefalosporinske antibiotike. Ti sojevi gram -negativnih bakterija nazvani su ESBL
sojevima jer produciraju enzime, beta-laktamaze proširenog spektra,(engl.“extended spectrum
beta-laktamase“,ESBL) koji razaraju sve beta-laktamske antibiotike osim karbapenema. Betalaktamaze proširenog spektra su kodirane genima koji se nalaze na plazmidu te se tim
cirkularnim odsječkom DNA vrlo lako šire među različitim sojevima enterobakterija. Iako se ESBL
nalazi najčešće u Klebsiella pneumoniae, elementi koji prenose ovaj tip rezistencije prenosivi su i
na bakterije drugih rodova, uključujući Escherichia coli i druge. U Hrvatskoj udio sojeva E.coli koji
produciraju ESBL iznosi 2%, dok je udio Klebsiellae pneumoniae znatno veći te se u hrvatskim
bolnicama kreće između 20-40%.
U OB Varaždin tijekom 2007 godine udio ESBL sojeva E.coli iznosio je 3% što je porast u odnosu
na 2006 g. kada je zastupljenost bila 1,08%. Tijekom 2006 godine udio ESBL sojeva Klebsiellae
pneumoniae iznosio je 26,16% dok je u 2007 godini bio 36%. Temeljem ovih rezultata evidentan
je porast udjela višestruko rezistentnih sojeva bakterija. U ovom radu posebno je velik naglasak
stavljen na mjere za kontrolu infekcija, koje se prvenstveno odnose na mjere hospitalne higijene a
potom i na racionalnu upotrebu antibiotika širokog spektra.
dekubitus, uloga medicinske sestre, tretiranje dekubitusa
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Nakon kardiokirurškog zahvata u ranom poslijeoperacijskom periodu pored praćenja invazivnog
monitoringa vrlo je važno uočiti i moguće promjene stanja integriteta kože. Naime, sama priroda
operacije izvedene na srcu ugrožava perfuziju tkiva kako zbog dugog operativnog tijeka, tako i
zbog izlaganja pacijenta hipotermiji uslijed ekstrakorpralne cirkulacije. Provedenim istraživanjem
utvrđeno je da se učestalom masažom znatno smanjila pojavnost dekubitusa i da nije došlo do
pogoršanja postojećih. Istraživanjem je obuhvaćeno 60 pacijenata podijeljenih u dvije skupine,
jedna skupina masirana je svakih sat vremena, a druga svaka dva sata. Rezultati ukazuju na
10% manju pojavnost crveneila na području gluteusa u prvoj skupini u odnosu na drugu.