Hipertenzija se javlja u velikom broju bolesnika sa transplantiranim bubregom. Cilj rada bio je prikazati
sestrinsku procjenu i praćenje hipertenzije u bolesnika nakon transplantacije bubrega. Pacijent dolazi u
jedinicu intenzivnog liječenja gdje medicinska sestra prati invazivni arterijski krvni tlak, te ga kao član tima
procjenjuje u odnosu na ostale parametre: diurezu, početak primjene imunosupresivne i antihipertenzivne
terapije, te parenteralni unos tekućine i hrane.Po dolasku bolesnika na transplantacijski odjel nastavlja se sa
neinvazivnim mjerenjem krvnog tlaka te poticanjem peroralnog unosa tekućine i dijetalne prehrane, te
tjelesne aktivnosti. Dalje se titrira imunosupresivna i antihipertenzivna terapija prema vrijednostima krvnog
tlaka i laboratorijskim nalazima. Cijelo vrijeme boravka u bolnici sestra educira osobu sa transplantiranim
organom što je važan dio strukturirane sestrinske skrbi. Cilj edukacije je bolesnikovo razumijevanje i
prihvaćanje potreba za novim životnim navikama. To se odnosi na pravilno uzimanje lijekova i svakodnevno
mjerenje tlaka te bilježenje izmjerenih vrijednosti. Pridržavanje pravilne prehrane s višim udjelom proteina i
manje soli te redovito vaganje; optimalna rehidracija, provođenje tjelesne aktivnosti , te dolaženje na redovite
kontrole u transplantacijsku ambulantu. Regulacija hipertenzije kod transplantiranih bolesnika je neizmjerno
važna jer ona doprinosi riziku za srčano-žilnu bolest i disfunkciju presatka. U radu je prikazan i slučaj osobe
J.B. sa transplantiranim bubregom, cjelokupno praćenje i korekcija tlaka za vrijeme boravka u bolnici te u
transplantacijskoj ambulanti kroz proteklu godinu.
Klinika za traumatologiju Zagreb, Jedinica intenzivnog liječenja
bol, karakteristika boli, procjena boli, mjerenje boli, uloga medicinske sestre, uloga bolesnika
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Bol je subjektivno, neugodno, osjetilno i emocionalno iskustvo povezano s aktualnim ili potencijalnim
oštećenjem tkiva. Neliječena bol može biti razlogom pogoršanja bolesnikova općeg stanja i važan uzročnik
poremećaja životnih funkcija.
„Bol je sve što osoba koja je doživljava kaže da jest i postoji kadgod ona kaže da postoji „
Danas u bolničke standarde pripada pravo bolesnika na odgovarajuću procjenu i liječenje postoperacijske
boli. Primjer tog standarda, bol se smatra „ petim vitalnim znakom „ u liječenju bolesnika. Temeljita procjena
boli, njezin intenzitet i kvaliteta zajedno s procjenom temperature, pulsa, krvnog tlaka i respiracije nužna je u
cilju odabira i primjene najučinkovitije analgezije prilagođene bolesnikovim potrebama. U našoj JIL -a
najučinkovitije liječenje postoperacijske boli postižemo primjenom sustavne kontinuirane intravenske
analgezije kontrolirane od bolesnika, tzv. PCA ( patient controlled an algesia ). Ovu metodu analgezije
primjenjujemo poslije ortopedskih operacija u regionalnoj anesteziji kod bolesnika kojima je uščuvana svijest,
svjesnih i kooperativnih. Medicinska sestra ima važnu ulogu u procjeni i liječenju boli. Sestrinskom
dijagnozom boli, pripremom bolesnika i primjenom ordinirane analgezije kroz: dvadesetčetirisatni nadzor
bolesnika, osposobljenošću za holističkim zbrinjavanjem i orjentiranjem na svakodnevne ljudske potrebe.
Bolesnika poučimo kako će neodgovarajuće liječenje boli imati negativne posljedice na oporavak.
Upućujemo ga kako je bol nužno liječiti čim se pojavi umjereno jaka bol ( VAS 4 ), a ne čekati najgoru
moguću bol, jer tada je liječenje zahtjevnije i s većim nuspojavama. Uspostaviti odnos povjerenja i pokazati
bolesniku kako mu vjerujemo, upoznati ga s načinom liječenja i uvažavati njegovo mišljenje kadgod je
moguće.
Bolesnik sam sebi određuje intervale doziranja propisanog analgetika unutar određenih vremenskih granica.
Ovaj pristup liječenju, daje bolesniku individualnu kontrolu, također i samokontrolu boli što umanjuje njegovu
tjeskobu, strah, potištenost, te ga čini zadovoljnijim, a medicinsku sestru uspješnijom u svom znanju i
vještinama.
Anestezija je nezaobilazni dio svakog operativnog zahvata. Bilo da se radi o lokalnoj ili općoj anesteziji
obvezna je kako bi se na humani način izvršili razni zahvati koje bi bez iste bilo u nekim slučajevima gotovo
nemoguće izvršiti. Svakim operativnim zahvatom pacijenti nam podaju svoj život u naše ruke, a samo
pravilnim praćenjem od strane adekvatno educiranih i stručnih osoba možemo pravodobno otkriti promjene i
reagirati na vrijeme.
Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Odjel za interne bolesti, Opća bolnica Varaždin
enteralna prehrana, JIL, medicinska sestra
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Aktivnosti pri kojima medicinska sestra pomaže pacijentima usmjerene su zadovoljavanju osnovnih ljudskih
potreba. Jedna od tih potreba, prema V. Henderson, je potreba za unosom hrane i tekućine. Prehrana
bolesnika nije samo životna potreba, već je sastavni dio liječenja i pridonosi bržem izlječenju.
Enteralna prehrana predmnijeva unos hrane i / ili komercijalnih nutritivnih otopina i pripravaka, u prvom redu
sondom u želudac ili početne dijelove tankog crijeva. Cilj ove vrste prehrane održavanje cjelovitosti sluznice
tankog i debelog crijeva, sprečavanje stanjivanja crijevne stjenke i atrofije crijevnih resica a samim time i
translokaciju bakterija iz crijeva i nastajanje infekcija. Primjenjuje se u liječenju bolesnika sa: KCO, bolesnika
u komi, nakon velikih zahvata u otorinolaringologiji i abdominalnoj kirurgiji te kod bolesnika kod kojih postoje
znakovi pothranjenosti kada se može primijeniti i na usta ( preoperativna priprema kod malignih bolesti ).
Medicinska sestra ima veoma važnu ulogu u primjeni enteralne prehrane vezanu uz pripremu i primjenu
enteralnih pripravaka, praćenje bolesnika i pravovremeno uočavanje komplikacija.
hitni interni prijem, organizacija rada, oprema, specifičnosti rada, medicinsko osoblje
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Nalazi se u prizemlju centralne zgrade Odjela za Interne bolesti, dograđen i proširen 2005.god. Čine ga dvije
ambulante za pregled bolesnika, zatim sedam bolesničkih kreveta za opservaciju bolesnika tijekom obrade i
odluke za terapiju i konačni prijem na odjel, prostorija za izvođenje med.-tehničkih zahvata, čekaonica, soba
za odmor med.osoblja, šalter za prijem bolesnika.
Oprema: 2 defibrilatora sa mogućnošću transtorakalnog pacinga, monitori za praćenje vitalnih funkcija (srč.
ritam, RR, SpO2, disanje), 3 Ekg aparata, 2 aspiratora, centralni kisik, infuzomati, lijekovi i materijal
neophodni za višesatno i intezivno praćenje i nadzor bolesnika.
Medicinsko osoblje:
Voditelj Odsjeka je specijalist kardiolog s edukacijom iz urgentne kardiologije i reanimatologije
U Odsjeku 24 sata rade tri liječnika specijalista i/ili specijalizanta interne medicine
Odgovorna sestra Odsjeka ima završen trogodišnji studij sestrinstva,licenca iz reanimatologije,mentor na
Studiju sestrinstva u Zadru
10 medicinskih sestara raspoređenih u tri smjene
Odjel za anesteziju , intenzivnu terapiju i reanimaciju, J.U.Opća bolnica Prim .dr.“Abdulah Nakaš“ Sarajevo BiH
cvk, uloga sestre, postavljanje, održavanje, komplikacije
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Što je centralni venski kateter
Postavljanje CVK-a
Potreban materijal za postavljanje CVK-a
Priprema bolesnika za postavljanje CVK-a
Uloga sestre kod samog plasiranja CVK -a
Kontraindikacije za postavljanje CVK-a
Komplikacije tokom i nakon postavljanja CVK-a
Infekcije
Faktori rizika za nastanak infekcija
Znaci infekcije
Održavanje CVK-a
