Mara Martić, Irma Jalušić
Klinika za traumatologiju Zagreb, Jedinica intenzivnog liječenja
bol, karakteristika boli, procjena boli, mjerenje boli, uloga medicinske sestre, uloga bolesnika
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Bol je subjektivno, neugodno, osjetilno i emocionalno iskustvo povezano s aktualnim ili potencijalnim
oštećenjem tkiva. Neliječena bol može biti razlogom pogoršanja bolesnikova općeg stanja i važan uzročnik
poremećaja životnih funkcija.
„Bol je sve što osoba koja je doživljava kaže da jest i postoji kadgod ona kaže da postoji „
Danas u bolničke standarde pripada pravo bolesnika na odgovarajuću procjenu i liječenje postoperacijske
boli. Primjer tog standarda, bol se smatra „ petim vitalnim znakom „ u liječenju bolesnika. Temeljita procjena
boli, njezin intenzitet i kvaliteta zajedno s procjenom temperature, pulsa, krvnog tlaka i respiracije nužna je u
cilju odabira i primjene najučinkovitije analgezije prilagođene bolesnikovim potrebama. U našoj JIL -a
najučinkovitije liječenje postoperacijske boli postižemo primjenom sustavne kontinuirane intravenske
analgezije kontrolirane od bolesnika, tzv. PCA ( patient controlled an algesia ). Ovu metodu analgezije
primjenjujemo poslije ortopedskih operacija u regionalnoj anesteziji kod bolesnika kojima je uščuvana svijest,
svjesnih i kooperativnih. Medicinska sestra ima važnu ulogu u procjeni i liječenju boli. Sestrinskom
dijagnozom boli, pripremom bolesnika i primjenom ordinirane analgezije kroz: dvadesetčetirisatni nadzor
bolesnika, osposobljenošću za holističkim zbrinjavanjem i orjentiranjem na svakodnevne ljudske potrebe.
Bolesnika poučimo kako će neodgovarajuće liječenje boli imati negativne posljedice na oporavak.
Upućujemo ga kako je bol nužno liječiti čim se pojavi umjereno jaka bol ( VAS 4 ), a ne čekati najgoru
moguću bol, jer tada je liječenje zahtjevnije i s većim nuspojavama. Uspostaviti odnos povjerenja i pokazati
bolesniku kako mu vjerujemo, upoznati ga s načinom liječenja i uvažavati njegovo mišljenje kadgod je
moguće.
Bolesnik sam sebi određuje intervale doziranja propisanog analgetika unutar određenih vremenskih granica.
Ovaj pristup liječenju, daje bolesniku individualnu kontrolu, također i samokontrolu boli što umanjuje njegovu
tjeskobu, strah, potištenost, te ga čini zadovoljnijim, a medicinsku sestru uspješnijom u svom znanju i
vještinama.