Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Hidracija bolesnika i balansirane otopine
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Hidracija bolesnika predstavlja izazov moderne medicine, optimalni balans tekućina ovisi o više faktora. Postoji vrlo uski prostor između hipovolemije i hipervolemije koji moramo održavati kako bi izbjegli možebitne komplikacije na štetu bolesnika.
Balansirane otopine svoju primjenu imaju u nadoknadi intravaskularnog volumena (nenormalni gubici) – u bolesnika sa septičkim šokom, nadomještanje gubitaka tekućine i elektrolita – npr. kirurški bolesnik s gubitkom krvi i svakako održavanje statusa tjelesne tekućine i zadovoljavanje dnevnih potreba za tekućinom i elektrolitima kod normalnih gubitaka – npr. bolesnik koji poslije operacije nije u stanju uzimati hranu peroralno.
Jedna od balansiranih otopina koja je kod nas u široj primjeni je Plasma-Lyte - izotonična puferirana intravenska kristaloidna otopina s fiziokemijskim sastavom koji usko odražava ljudsku plazmu.
Da bi hidracija bolesnika bila uspješna potrebno je terapiju balansiranim otopinama individualizirati sa razumijevanjem ciljeva i svrhe i davanja.
Balansirane otopine potrebno je propisivati poput lijekova određujući dozu, vodeći računa o izboru tekućine, sastavu, karakteristikama i specifičnostima.
Bez obzira koju otopinu izabrali ili koristili, evaluacijom i kontinuiranom procjenom stanja bolesnika, svako odstupanje ili razvoj komplikacija može zahtijevati promjenu vrste otopine.
Ključne riječi: hidracija, balansirane otopine, bolesnik
Zdravstvena njega djeteta na cjelovitoj paranteralnoj prehrani kod kuće
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Djeca sa sindromom kratkog crijeva godinama se liječe na Odjelu dječje kirurgije. Razne bolesti dovode do ove dijagnoze. Loše cirkulirajuća i oksigenirana crijeva umiru i kao rezultat toga, većina crijeva se uklanja tijekom operacije. Crijeva više ne mogu obavljati svoju normalnu funkciju, a to je resorpcija hranjivih sastojaka. Potrebna im je cjelovita parenteralna prehrana za normalan rast i razvoj djece s sindromom kratkog crijeva.
Djeci sa sindromom kratkog crijeva ugrađen je kateter Broviac, nakon čega svakodnevno dobivaju pareteralnu prehranu. Kateter Broviac središnji je venski kateter koji se može ugraditi dugi niz godina uz pravilnu njegu i rukovanje.
Na Odjelu dječje kirurgije razvili smo protokol za učenje roditelja. Učimo ih pravilnom i aseptičnom rukovanju kateterom. To im omogućuje normalan život u njihovom kućnom okruženju. Odlazak kući moguć je kada dijete ima stabilnu ljekarničku smjesu. Liječnički pregledi redovito mjesečno prate razvoj djece.
Ključne riječi: cjelovita parenteralna prehrana, kateter Broviac, dijete, sindrom kratkog crijeva
Postavljanje arterijske kanile
Postavljanje periferne venske kanile
Praćenje bolesnika na pretrage
Uvođenjem invazivnog monitoringa konstantno se prate RR, puls, tjelesna temperatura, a CVT se mjeri svaka 2-4 sata, no po potrebi i češće.
Satna diureza(0.5-1ml/kg) optimalno 70kg.
Ključne riječi: stalni nadzor, pravovremena detekcija, invazivni monitoring
Zavod za intenzivno liječenje, Kinika za neurologiju, Klinički bolnički centar Zagreb
Pravovremena detekcija moždane smrti kod neurološkog bolesnika
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Pravovremena detekcija je prva faza potencijalnog provođenja postupaka koji mogu dovesti do očuvanja pacijenta u svrhu eksplantacijskog i u konačnici transplantacijskog procesa. Pretrage kojima sa sigurnošću utvrđujemo moždanu smrt su TCD (transkranijski doppler), DSA (digitalna supstrakcijska angiografija), evocirani potencijali (zvučni i somatosenzorni) i scintigrafija mozga. Pretraga kojom se utvrđuje je izbor liječnika a ovisi o lokalizaciji nastale ozlijede mozga. Monitoring je jedna od primarnih zadataka medicinske sestre-tehničara, a primarno se provodi vizualnim praćenjem samog pacijenta a sekundarno medicinskim uređajima i pomagalima.
Prvo provođenje donorskog postupka na KBC-u provedeno je 1973. godine, a znatan porast ne Neurološkoj klinici je bio 2008. godine.
Donirati organe može svaka osoba kojoj je kliničkim testovima dokazana moždana smrt, a funkcija ostalih organskih sustava ostala sačuvana.
POKAZATELJI MOŽDANE SMRTI
Ukočene i raširene ili srednje raširene zjenice bez reakcije na jako svjetlo.
Mora postojati odsutnost testiranih refleksa.
Odsutnost reakcije na duboku bol.
Odsutnost svih stanja koja bi mogla oponašati moždanu smrt.
KONTRAINDIKACIJE ZA DARIVANJE ORGANA
Nema gornje dobne granice, ispod 5 godina života.
Sustavne maligne bolesti.
Jasni znaci septikemije i prisutnost infekcije bilo kojeg organskog sustava.
Pozitivan nalaz za hepatitis B i C, pozitivan HIV.
Oligoanurija usprkos medikamentnoj terapiji.
Trajanje mehaničke ventilacije dulje od 7 dana.
ZADACI MEDICINSKE SESTRE-TEHNIČARA
Medicinska sestra-tehničar asistira ili samostalno provodi slijedeće postupke:
uvođenje CVK
Postavljanje arterijske kanile
Postavljanje periferne venske kanile
Praćenje bolesnika na pretrage
Uvođenjem invazivnog monitoringa konstantno se prate RR, puls, tjelesna temperatura, a CVT se mjeri svaka 2-4 sata, no po potrebi i češće.
Satna diureza(0.5-1ml/kg) optimalno 70kg.
Ključne riječi: stalni nadzor, pravovremena detekcija, invazivni monitoring
Zavod za podvodnu i hiperbaričnu medicinu, Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, Klinički bolnički centar Rijeka
Prikaz slučaja: traumatska ozljeda mozga i HBOT
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Traumatska ozljeda mozga (TBI) i moždani udar glavni su uzroci oštećenje mozga, ali i vodeći uzrok smrti te invalidnosti u općoj populaciji. Ne postoji učinkovito liječenje / metabolička intervencija u svakodnevnoj kliničkoj praksi za bolesnike s TBI-om. Dosadašnja klinička ispitivanja favoriziraju hiperbaričnu oksigenoterapiju (HBOT) kao obećavajuću sigurnu terapijsku strategiju za pacijente s TBI-om. Nedavna istraživanja izvijestila su da HBOT može inducirati neuroplastičnost što dovodi do značajnog neurološko poboljšanje u bolesnika nakon ozljede mozga.
Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) je terapija 100% -tnim kisikom pod povećanim atmosferskim tlakom. Na taj način sadržaj otopljenog kisika u plazmi se linearno povećava nakon što je hemoglobin 100% zasićen. Takav kisik, otopljen u plazmi, može se upotrijebiti lakše nego onaj vezan za hemoglobin što omogućava dostavu kisika u tkiva čak i u odsustvu crvenih krvnih stanica. Stoga, HBOT povećava sposobnost nošenja kisika u krvi što uveliko povećava difuziju kisika u tkiva te smanjuje učinak cerebralne vazokonstrikcije, kao i edem mozga, a samim time i intrakranijalni tlaka.
U ovom radu opisan je slučaj 24-godišnjeg pacijenta s teškom ozljedom mozga kao posljedicom ozljede u automobilu s nepokretnim objektom. Pacijent je zaprimljen 25.7.2020. godine u Klinički bolnički cenata Rijeka na Odjel Intenzivnog liječenja. Liječenje hiperbaričnim kisikom započelo je 4.8.2020. Provedena su 22 tretmana HBOT koje je pacijent podnio bez teškoća sa značajnim oporavkom kognitivnih i motoričkih funkcija.
Ključne riječi: traumatska ozljeda mozga, hiperbarična oksigenoterapija
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Elektrokonvulzivna terapija : Nekad i danas
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Ugo Cerletti i Lucio Bini prvi put su izveli elektrokonvulzivnu terapiju (EKT) 1937. godine u Rimu. Već 1940., samo dvije godine nakon objave rezultata o EKT, uvodi se i u Hrvatskoj, u Bolnici Sestara milosrdnica, prvi puta u nas, i u ondašnjoj državi. A od 1960 godine, postupak se humanizira te se izvodi u općoj anesteziji, također opet po prvi put u Hrvatskoj i ondašnjoj državi, u našoj bolnici
EKT je Izazivanje generaliziranih grčeva (grand mal like) primjenom odgovarajuće, za život bolesnika bezopasne, izmjenične struje između elektroda koje su smještene na sljepoočnim regijama glave. Indikacije za ovu visoko sigurnu metodu liječenja su depresija rezistentna na farmakološku terapiju, kao i shizofrenija rezistentna na terapiji, katatonije raznih uzroka, manični delirij
U postupku primjene EKT-a sudjeluje interdisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, anesteziologa, anesteziološku sestru/tehničara i psihijatrijsku sestru/tehničara. Primjena opće anestezije omogućuje brz gubitak svijesti, kratkotrajnu mišićnu relaksaciju, smanjenje hiperdinamskog odgovora na električnu stimulaciju te brz oporavak spontane ventilacije i svijesti. Kako se EKT provodi izvan operacijske sale, u timu treba biti iskusni anesteziolog upoznat sa specifičnostima procedure i anesteziološki tehničar. Pri tome je osigurana sva oprema za održavanje dišnog puta i ventilaciju, oprema za reanimaciju te lijekovi za hemodinamsku stabilizaciju.
Ključne riječi: EKT, interdisciplinarni tim, opća anestezija
