Zavod za intenzivno liječenje, Kinika za neurologiju, Klinički bolnički centar Zagreb
Pravovremena detekcija moždane smrti kod neurološkog bolesnika
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Pravovremena detekcija je prva faza potencijalnog provođenja postupaka koji mogu dovesti do očuvanja pacijenta u svrhu eksplantacijskog i u konačnici transplantacijskog procesa. Pretrage kojima sa sigurnošću utvrđujemo moždanu smrt su TCD (transkranijski doppler), DSA (digitalna supstrakcijska angiografija), evocirani potencijali (zvučni i somatosenzorni) i scintigrafija mozga. Pretraga kojom se utvrđuje je izbor liječnika a ovisi o lokalizaciji nastale ozlijede mozga. Monitoring je jedna od primarnih zadataka medicinske sestre-tehničara, a primarno se provodi vizualnim praćenjem samog pacijenta a sekundarno medicinskim uređajima i pomagalima.
Prvo provođenje donorskog postupka na KBC-u provedeno je 1973. godine, a znatan porast ne Neurološkoj klinici je bio 2008. godine.
Donirati organe može svaka osoba kojoj je kliničkim testovima dokazana moždana smrt, a funkcija ostalih organskih sustava ostala sačuvana.
POKAZATELJI MOŽDANE SMRTI
Ukočene i raširene ili srednje raširene zjenice bez reakcije na jako svjetlo.
Mora postojati odsutnost testiranih refleksa.
Odsutnost reakcije na duboku bol.
Odsutnost svih stanja koja bi mogla oponašati moždanu smrt.
KONTRAINDIKACIJE ZA DARIVANJE ORGANA
Nema gornje dobne granice, ispod 5 godina života.
Sustavne maligne bolesti.
Jasni znaci septikemije i prisutnost infekcije bilo kojeg organskog sustava.
Pozitivan nalaz za hepatitis B i C, pozitivan HIV.
Oligoanurija usprkos medikamentnoj terapiji.
Trajanje mehaničke ventilacije dulje od 7 dana.
ZADACI MEDICINSKE SESTRE-TEHNIČARA
Medicinska sestra-tehničar asistira ili samostalno provodi slijedeće postupke:
uvođenje CVK
Postavljanje arterijske kanile
Postavljanje periferne venske kanile
Praćenje bolesnika na pretrage
Uvođenjem invazivnog monitoringa konstantno se prate RR, puls, tjelesna temperatura, a CVT se mjeri svaka 2-4 sata, no po potrebi i češće.
Satna diureza(0.5-1ml/kg) optimalno 70kg.
Ključne riječi: stalni nadzor, pravovremena detekcija, invazivni monitoring
Zavod za podvodnu i hiperbaričnu medicinu, Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, Klinički bolnički centar Rijeka
Prikaz slučaja: traumatska ozljeda mozga i HBOT
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Traumatska ozljeda mozga (TBI) i moždani udar glavni su uzroci oštećenje mozga, ali i vodeći uzrok smrti te invalidnosti u općoj populaciji. Ne postoji učinkovito liječenje / metabolička intervencija u svakodnevnoj kliničkoj praksi za bolesnike s TBI-om. Dosadašnja klinička ispitivanja favoriziraju hiperbaričnu oksigenoterapiju (HBOT) kao obećavajuću sigurnu terapijsku strategiju za pacijente s TBI-om. Nedavna istraživanja izvijestila su da HBOT može inducirati neuroplastičnost što dovodi do značajnog neurološko poboljšanje u bolesnika nakon ozljede mozga.
Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) je terapija 100% -tnim kisikom pod povećanim atmosferskim tlakom. Na taj način sadržaj otopljenog kisika u plazmi se linearno povećava nakon što je hemoglobin 100% zasićen. Takav kisik, otopljen u plazmi, može se upotrijebiti lakše nego onaj vezan za hemoglobin što omogućava dostavu kisika u tkiva čak i u odsustvu crvenih krvnih stanica. Stoga, HBOT povećava sposobnost nošenja kisika u krvi što uveliko povećava difuziju kisika u tkiva te smanjuje učinak cerebralne vazokonstrikcije, kao i edem mozga, a samim time i intrakranijalni tlaka.
U ovom radu opisan je slučaj 24-godišnjeg pacijenta s teškom ozljedom mozga kao posljedicom ozljede u automobilu s nepokretnim objektom. Pacijent je zaprimljen 25.7.2020. godine u Klinički bolnički cenata Rijeka na Odjel Intenzivnog liječenja. Liječenje hiperbaričnim kisikom započelo je 4.8.2020. Provedena su 22 tretmana HBOT koje je pacijent podnio bez teškoća sa značajnim oporavkom kognitivnih i motoričkih funkcija.
Ključne riječi: traumatska ozljeda mozga, hiperbarična oksigenoterapija
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Elektrokonvulzivna terapija : Nekad i danas
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Ugo Cerletti i Lucio Bini prvi put su izveli elektrokonvulzivnu terapiju (EKT) 1937. godine u Rimu. Već 1940., samo dvije godine nakon objave rezultata o EKT, uvodi se i u Hrvatskoj, u Bolnici Sestara milosrdnica, prvi puta u nas, i u ondašnjoj državi. A od 1960 godine, postupak se humanizira te se izvodi u općoj anesteziji, također opet po prvi put u Hrvatskoj i ondašnjoj državi, u našoj bolnici
EKT je Izazivanje generaliziranih grčeva (grand mal like) primjenom odgovarajuće, za život bolesnika bezopasne, izmjenične struje između elektroda koje su smještene na sljepoočnim regijama glave. Indikacije za ovu visoko sigurnu metodu liječenja su depresija rezistentna na farmakološku terapiju, kao i shizofrenija rezistentna na terapiji, katatonije raznih uzroka, manični delirij
U postupku primjene EKT-a sudjeluje interdisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, anesteziologa, anesteziološku sestru/tehničara i psihijatrijsku sestru/tehničara. Primjena opće anestezije omogućuje brz gubitak svijesti, kratkotrajnu mišićnu relaksaciju, smanjenje hiperdinamskog odgovora na električnu stimulaciju te brz oporavak spontane ventilacije i svijesti. Kako se EKT provodi izvan operacijske sale, u timu treba biti iskusni anesteziolog upoznat sa specifičnostima procedure i anesteziološki tehničar. Pri tome je osigurana sva oprema za održavanje dišnog puta i ventilaciju, oprema za reanimaciju te lijekovi za hemodinamsku stabilizaciju.
Ključne riječi: EKT, interdisciplinarni tim, opća anestezija
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju, Zagreb
Multimodalni pristup u liječenju kronične križobolje
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Prema Međunarodnom udruženju za proučavanje bola (IASP), bol predstavlja neugodan emocionalni i osjetni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. S obzirom na vrijeme trajanja može biti akutan ili kroničan – ako traje šest mjeseci i više, odnosno dulje od uobičajenog vremena potrebnog za cijeljenje ozljede ili liječenje bolesti.
Križobolja (lumbago) označava osjet bola u donjem slabinskom dijelu kralježnice u mirovanju ili pri kretanju. Multimodalni pristup u liječenju kronične križobolje uključuje više aspekata: farmakološke i ne farmakološke te suradnju više različitih specijalnosti. Optimalno je da se terapija i njezino praćenje provodi u ambulantama i centrima za liječenje bola pod vodstvom anesteziologa, odnosno drugih specijalista educiranih u medicini bola, kroz multidisciplinarni timski rad. Liječenje se provodi multimodalnim pristupom: farmakološkom terapijom, različitim ne farmakološkim metodama kao što su fizikalna terapija, akupunktura i druge te, kad je indicirano, i minimalno invazivnim (operativnim) postupcima u operacijskoj sali pod radiološkom kontrolom. Multimodalna farmakološka terapija podrazumijeva kombinaciju dva ili više analgetika i/ili koanalgetika koji svoj učinak ostvaruju sinergistički, različitim mehanizmom djelovanja. Za uspješno liječenje kronične križobolje potrebno je provesti osnovne i specifične dijagnostičke metode. Osnova dijagnostike kronične križobolje je fizikalni pregled. S obzirom da bol ne možemo izmjeriti kao ostale vitalne znakove i da je on subjektivan, važno je procijeniti njegovu jačinu i karakteristike, a što je ključno u liječenju. Za procjenu jačine bola koriste se jednodimenzionalne skale kao što je vizualno-analogna skala (VAS), a za procjenu njegove kvalitete koriste se višedimenzionalne skale (npr. McGill-Melzackov upitnik o bolu). Od ostalih specifičnih dijagnostika provodi se radiološka snimka kralježnice, magnetska rezonanca kralježnice ili elektromioneurografija donjih ekstremiteta. One će pomoći pri odluci o metodi liječenja.
Kronična križobolja ima utjecaj na fizičku, psihološku i kognitivnu komponentu života pojedinca, može negativno utjecati na socijalne i obiteljske odnose, kao i na radnu sposobnost pojedinca. Ako je nekontrolirana, ozbiljno narušava kvalitetu života. Važno je educirati i poticati pacijenta da aktivno sudjeluje u liječenju svoje kronične križobolje te uz stručnu pomoć ublaži jačinu i učestalost bola te time poveća kvalitetu života.
Ključne riječi: bol, kronična križobolja, multimodalno liječenje boli, ambulanta za bol
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Monitoring zjenica kod bolesnika s teškom traumatskom ozljedom mozga
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Traumatska ozljeda mozga (TBI) vodeći je uzrok smrti i invalidnosti u svijetu i čini oko 30% svih smrtnih slučajeva povezanih s ozljedama. Nakon primarne ozljede mozga, cilj zbrinjavanja bolesnika usmjeren je prevenciji i liječenju sekundarnih ozljeda mozga koje su najčešće posljedica hipoksemije, hipoksije, hipotenzije i intrakranijske hipertenzije. Kontinuirano praćenje i monitoring veličine, oblika i reakcija zjenica na svjetlo ima značajnu ulogu u intenzivnoj skrbi i liječenju neurokirurških bolesnika. Povišeni intrakranijski tlak ( ICP) može dovesti do poremećaja funkcije moždanog debla i uzrokovati abnormalnosti u veličini zjenica, simetriji i reaktivnosti zjenica na svjetlosni podražaj. Do sada pregled zjenica vršio se promatranjem zjenica i praćenjem reaktivnosti na direktni svjetlosni podražaj pri čemu se kao izvor svjetla koristila ručna baterijska svjetiljka ili noćna lampa uz krevet bolesnika. Stoga se procjena veličine, oblika i reaktivnosti zjenica u osnovi temeljila na vizualnoj kvalitativnoj procjeni medicinskog djelatnika koji je vršio procjenu. Ova kvalitativna metoda temeljena na subjektivnoj procjeni ima različita ograničenja, uključujući ograničenu preciznost i značajnu varijabilnost među promatračima.
Za razliku od kvalitativne procjene zjenica, kvantitativna pupilometrja omogućuje brzo i precizno mjerenje veličine zjenice i niza dinamičkih varijabli zjenica uz pomoć pupilometra (NPi-200, NeuroOptics). Na temelju integracije ovih varijabli u algoritam, pupilometar izračunava neurološki indeks zjenica (NPi). Vrijednosti NPi su između 0 i 5 (s 0,1 decimalnom preciznošću). Patološke vrijednosti NPi definirane su kao <3.
Kontinuirani monitoring zjenica nezaobilazni je dio intenzivne skrbi za neurokirurške bolesnike jer na vrijeme uočene abnormalnosti i odstupanja mogu promijeniti tijek i ishod liječenja, odnosno trajne i novonastale abnormalnosti zjenica povezane su s lošijim ishodom liječenja.
Cilj rada je prikazati kvantitativnu pupilometriju u svakodnevnoj sestrinskoj praksi.
Ključne riječi: zjenice, pupilometrija, sestrinska skrb
