Uloga medicinske sestre u prevenciji ventilacijske pneumonije
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Ventilacijska pneumonija (VAP) je upala pluća uzrokovana mehaničkom ventilacijom dužom od 48 sati. Riziku od oboljenja su izloženi bolesnici u jedinici intenzivnog liječenja koji su na mehaničkoj respiratornoj potpori. Uzročnici VAP-a su mikroflora domaćina ili bakterije koje se nalaze u okolini bolesnika. Riziko faktori za nastanak VAP-a su neadekvatno provođenje njege usne šupljine, dužina boravka u bolnici, pad imuniteta bolesnika i neracionalno korištenje antibiotika što dovodi do razvoja novih sojeva bakterija i otežava liječenje VAP-a. Osnovna zadaća u borbi protiv nastanka VAP infekcije je sustavna prevencija i pravovremena dijagnostika. Opći cilj ovog istraživanja je utvrditi učestalost pojavnosti VAP infekcije u JIM-u OB Karlovac. Istraživanje je provedeno kao retrospektivna analiza baze podataka OB Karlovac. Podaci se odnose na period od 1.1.2014. godine di 31.12.2018. godine. U istraživanje je uključeno 68 bolesnika kojima je dijagnosticiran VAP. Rezultati istraživanja su pokazali da je u periodu od 1.1. 2014. do 31. 12. 2018. godine na Odjelu za anestezilogiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu OB Karlovac liječeno ukupno 2110 bolesnika. Kod 432 bolesnika je primjenjena mehanička ventilatorna potpora. U petogodišnjem razdoblju VAP je razvilo 15,7 bolesnika ili njih 68. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da uz kontinuiranu edukaciju i prihvaćanje svjetskih smjernica incidencija VAP-a se može smanjiti. U sprečavanju razvoja VAP-a sestrinski postupci i intervencije su od iznimnog značaja. Uvođenjem protokola i standarda u sestrinsku praksu je osigurano praćenje nastajanja infekcije a samim time i veća mogućnost u borbi protiv iste.
Ključne riječi: Ventilacijska pneumonija, mehanička ventilacija, rizični faktori, prevencija
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Alergijske reakcije i anafilaksija u anesteziji
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Alergijska reakcija je pretjerani imunološki odgovor organizma na antigen kod prethodno senzibiliziranih osoba. Tijekom indukcije u anesteziju, koristi se velik broj lijekova koji su potencijalan rizik za izazivanje alergijske reakcije, a posljedično i anafilaksije. Perioperacijska anafilaksija je jatrogeno kliničko stanje koje se najčešće javlja nakon indukcije anesteticima, a u nastanak iste uključeno je nekoliko mehanizama, uključujući i Ig-E i non Ig-E mehanizme. Incidencija anafilaksije varira između 1:4000 i 1:25000 što nas navodi na zaključak da je anafilaksija stanje koje se rijetko javlja, ali izaziva neposrednu životnu opasnost. Smatra se da anafilaksija potaknuta anesteticima ima veću stopu smrtnosti u odnosu na anafilaksiju koja se javlja u drugim uvjetima, a razlog tome su određeni čimbenici koji ometaju njeno rano prepoznavanje. Anafilaktičke reakcije se mogu prezentirati na više načina, a najčešće su kožni (generalizirani eritem ili urtikarija), respiratorni (bronhospazam i laringospazam) i kardiovaskularni simptomi (životno ugrožavajuća hipotenzija, tahikardija ili bradikardija s ili bez aritmije). Kao najčešći alergeni navode se neuromuskularni blokatori, a kao drugi važan uzročnik navodi se i lateks, te antibiotici primijenjeni preoperacijski i analgetici. U slučaju pojave anafilaksije, važno je postupiti po smjernicama koje uključuju prekid davanja lijeka za koji sumnjamo da je potaknuo reakciju i prekinuti doticaj s lateksom. Obavezna je intenzivna respiratorna potpora 100%-tnim kisikom, primjena vazopresora kao što su adrenalin ili noradrenalin te nadoknada tekućine intravenskim putem. Nakon pojave anafilaktičke reakcije, važno je probuditi pacijenta te testovima postaviti dijagnozu kako bi se ubuduće izbjegao neželjeni događaj, te na taj način smanjio mortalitet u perioperacijskom razdoblju.
Ključne riječi: alergija, anafilaksija, anestezija
Zavod za podvodnu i hiperbaričnu medicinu, Klinički bolnički centar Rijeka
Prikaz praktičnih smjernica za toksični učinak kisika na središnji živčani sustav kod hiperbarične oksigenoterapije
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) je liječenje pacijenti sa 100% kisika pri višim tlakovima od atmosferskih. Dugotrajno izlaganje kisiku pod visokim atmosferskim tlakom može imati toksične učinke, osobito na središnji živčani sustav.
Poznat utjecaj kisika na središnji živčani sustavu u vidu toksičnost kisika tijekom kliničkog liječenja hiperbaričnim kisikom očituje se tonično-kloničnim napadajima. Ovo stanje je reverzibilno i ne ostavlja neurološka oštećenja po smanjenju udahnutog parcijalnog tlaka kisika.
Preventivne radnje te uočavanje ranih znakova i simptoma toksičnosti kisika kod klinički korištenih tlakova trebalo bi spriječiti nastanak neželjene reakcije na kisik. Kod pojave bilo kojih simptoma, uključujući napadaj, važno je sprovesti smjernice za hitne slučajeve.
Ključne riječi: toksični učinak kisika, hiperbarična oksigenoterapija
Danijela Kumpović, Štefanija Špoljar, Ivana Božičević
KBC Sestre milosrdnice, Jedinica intenzivnog liječenja, lokacija Draškovićeva
Nedostatna zdravstvena njega
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Za kvalitetnu zdravstvenu njegu važan je broj medicinskih sestara/tehničara. Obzirom na globalni nedostatak medicinskih sestra, tijekom posljednjeg desetljeća nedostatna zdravstvena njega je postala predmetom sustavnog istraživanja u sestrinstvu, koja ukazuju da je nedostatna zdravstvena njega rezultat nedovoljnog broja medicinskih sestara. Navedeni problem predstavlja zdravstvenu njegu koja je odgođena, nije izvršena ili koja nije u cijelosti učinjena u opsegu u kojem je planirana. U Hrvatskoj se fenomen nedostatne zdravstvene njege tek počinje istraživati i osim navedenog termina koristi se propuštena zdravstvena njega. U engleskom govornom području, za ovaj problem nailazimo na različite termine poput: missed nursing care, implicit rationing care, unfinished care, task undone. Neadekvatni radni resursi se najčešće navode kao razlog nedostane zdravstvene njege, slijede ih materijalni resursi i komunikacija/timski rad. Instrumenti koji se najčešće koriste za mjerenje nedostatne zdravstvene njege su MISSCAR, BERNCA, PIRNCA i TASK UNDONE. Brojna međunarodna istraživanja ukazuju da je nedostatna zdravstvena njega značajan problem u akutnim bolničkim ustanovama. Smatra se neiskorištenom zdravstvenom uslugom i predstavlja grešku u propustu. Nedostatna zdravstvena njega u praksi podrazumijeva različite negativne ishode za pacijente, ali i za medicinske sestre.
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Zbrinjavanje politraume u jedinici intenzivnog liječenja
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
U ovom radu prikazat ćemo slučaj u kojem smo zbrinjavali pacijenta sa dijagnozom politraume. Pristup politraumatiziranom pacijentu treba biti jedinstven u cijelome svijetu, te pravilan i strukturiran radi smanjenja mogućnosti pogreške i adekvatnog zbrinjavanja pacijenta. Temelji se na cABC procjeni. U Jedinicu intenzivnog liječenja zaprimljena je pacijentica u dobi od 24. godine kao sudionik prometne nesreće na mjestu suvozača. Na MSCT-u, po politrauma protokolu koji je učinjen u hitnoj službi, evidentne su višestruke frakture kranija uz znakove traumatskog SAH-a, prijelom zdjelice, prijelom rebra obostrano, ruptura jetre te kontuzija pluća. Metoda cABC pristupa uključuje procjenu velikog krvarenja, procjena dišnog puta, disanja i cirkulacije. Našoj pacijentici pod c (cirkulacija – veliko krvarenje) je zbrinuto krvarenje rane na glavi u hitnom prijemu . Pod A (airway) je pacijentica endotrahealno intubirana i time je zbrinut dišni put. Pod B (breathing) je dišni put održavan respiratornom potporom preko endotrahealnog tubusa sukladno smjernicama za zbrinjavanje dišnog puta. U cirkulacijskoj procjeni (C – circulation) bila je blijede i hladne kože, produljenog kapilarnog punjenja, tahikardna, hipotenzivna, uredne diureze, bez jasnih edema. Pacijentica je zbrinuta prema protokolu sa 2 periferna venska puta, postavljenim CVK uz invazivno mjerenje CVT-a, arterijskom kanilom uz invazivno mjerenje arterijskog tlaka. Primijenjena je propisana terapija koja uključuje adekvatnu sedaciju, relaksaciju i analgeziju, te je pregledana prema standardnom trauma pregledu sa potrebnom imobilizacijom.
Ovim prikazom slučaja htjeli smo pokazati koliko je važno adekvatno i prema cABC protokolu zbrinuti politraumatiziranog pacijenta u Jedinici intenzivnog liječenja.
Ključne riječi: politrauma, jedinica intenzivnog liječenja, cABC
