znanost, istraživački rad, sestrinstvo, zdravstvena njega
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Znanost je sistematizirana i dobro obrazložena suma znanja u određenom vremenskom periodu
o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih metoda istraživanja kako
bi se dobili određeni rezultati, a znanstveno istraživački rad je sustavno traganje za činjenicama
iz kojih se izvode određena znanstvena načela i zakonitosti. Znanstveno istraživački rad doprinosi
općem napretku čovječanstva jer kritički preispituje znanstvene spoznaje iz prošlosti i pronalazi
nova i bolja rješenja za nove i složene probleme. Da bi se ljudi bavili znanošću osim formalnog
obrazovanja trebaju biti jako motivirani, kreativni i spremni za timski rad. U prošlosti je čovjek
mogao sam rješavati probleme i donositi zaključke, ali u ovom dobu razvoja vrlo sofisticirane
tehnike i tehnologije pristup istraživanjima mora biti multidiscipl inaran i interdisciplinaran.
Znanstvena djelatnost mora biti utemeljena na znanstvenim načelima, slobodi znanstvenog
istraživanja i stvaralaštva, nedodirljivosti i sigurnosti čovjekove osobnosti i dostojanstva, te
etičnosti i odgovornosti znanstvenika za posljedice vlastitog rada.
Kako je zdravstvena njega predmet znanstvenog istraživanja medicinskih sestara, sva načela
znanstvenog rada se odnose i na njih. Samim tim što je sestrinstvo profesija ono mora razvijati
teorije i modele zdravstvene njege, mora biti organizirano, mora imati pravo na autonomnu
stručnu ekspertizu i mora imati svoju profesionalnu etiku. 2003. godine Hrvatska komora
medicinskih sestra je dobila svoj Zakon o sestrinstvu, s čim je postala autonomno regulatorno
tijelo koje ima pravo na svoju stručnu ekspertizu. Također je 2005. godine hrvatsko sestrinstvo
dobilo svoj etički kodeks.
Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća su obilježene poplavom novih ideja, pojmova ili
teorija (Lydia E. Hali, 1955, 1959; Dorothea E. Orem, 1959, 1971; Faye G. Abdel-lah, 1960; Ida
Jean Orlando, 1961,1972; Ernestine Wiedenbach, od kojih je hrvatsko sestrinstvo prihvatilo
teoriju Virginie Henderson (1966, 1972. ) i uvelo je u praksu. Sve teorije koje se primjenjuju u
sestrinskoj praksi podliježu kritici i promjenjive su. No, za promjene treba imati čvrste i jasne
argumente koji se moraju zasnivati na dokazima koji unapređuju sestrinsku praksu. Dakle,
znanstveni rad u sestrinstvu mora biti zasnovan na dokazima/činjenicama (evidence base care ) i
treba se baviti pitanjima iz područje zdravstvene njege. U Hrvatskoj je znanstveno istraživački rad
u sestrinstvu u začecima, pa osim diplomskih radova na dodiplomskom studiju, a posebice na
diplomskim specijalističkim studijima, nečeg značajnijeg gotovo da i n ema. Medicinske sestre
nisu ili su vrlo malo obrazovane za znanstveno istraživački rad, pa bi se napori obrazovnih
ustanova i programa cjeloživotnog obrazovanja trebali usmjeriti tim putem.
Za razvoj znanstveno istraživačkog rada, osim istraživačkih projekata, trebalo bi osigurati uvjete i
ljudske resurse za osnivanje recenziranog stručnog i znanstvenog časopisa za sestre, kako bi se
što veći broj njih ali i ostalih stručnjaka upoznalo s znanstvenim radovima i njihovim rezultatima.
Compared to other Nordic countries Finland does not have specialisation education in critical
care nursing at the moment. In the beginning of the 90s there used to be specialisation education
in different nursing areas like anaesthetic nursing, operating room nursing and intensive care
nursing. Then there were the reform within nursing education. The permanent system started in
1996. Instead of colleges nurses (R.N.) are now educated in polytechnics (university of applied
sciences). Polytechnics are controlled by the Ministry of Education, but within the framework of
the regulations, the polytechnics decide the content and structure of their degrees in more detail.
Instead of the former specialised education nursing students can deepen their studies by taking
up a specific area in the field of nursing during the last half year of their study. After basic nursing
education and at least three years of work experience, the graduated nurses can continue their
studies. The higher polytechnic degree is called master’s degree, polytechnic. The content of the
education is wide and the development skills and promotion of health is stressed. This education
does not contain specialisation education. The other choice is continue in masters' program and
doctoral program in universities. This presentation will give further information about nursing
education system in Finland.
The Finnish Society of Intensive Care has worked a lot to start officially recognised critical car e
nursing education in Finland. The latest statement with collaboration with The Finnish Association
of Nurse Anesthetists was left to the Minister of Education and to the authorities in the Ministry of
Social Affairs and Health in 2004. The statement contains an appeal to start the post graduate
perioperative and critical care nursing education in Finland. While waiting for the postgraduate
nursing education development in national level the working group within Finnish Society of
Intensive Care is preparing the diploma of intensive care nursing. This project is unfinished yet,
but this presentation explains the objectives of the project and how the association has planned
to implement the diploma.
Invzivni monitoring predstavlja oblik praćenja bolesnika kada narušavamo integritet kože uvođenjem
raznih kanila i katetera pri čemu dobivamo trenutne vrijednosti određenih pritisaka.
Pošto otvaramo mogućnost za niz komplikacija potreban je veliki oprez a kontrola našeg rada vrši se
kroz kontrolu kvaliteta praćenjem određenih parametara. Trenutno u Federaciji BiH se primjenjuju
AKAZove smjernice za kontrolu kvaliteta hirurške njege a samim tim i na našoj klinici. Međutim pošto
je ova oblast dosta nepoznata za nas često tražimo smjernice koje preporučuju recimo NICE ili PATH
kao i slične agencije.
Prednost invazivnog monitoringa u odnosu na neinvazivni je u kontinuiranom praćenju
hemodinamskih parametara i adekvatnog reagovanja na sve njihove promjene.
Najvažnije rane komplikacije invazivnog monitoringa su aritmije, tromboze, embolije, perforacije
krvnog suda, krvarenja, pneumothorax, a kasne infekcije, sepsa, pseudoaneurizme i tromboflebitis.
Kvalitetan tretman i održavanje invazivnog monitoringa je najvažnija mjera u prevenciji komplikacija.
Veoma je važna uloga medicinske sestre-tehničara u prevenciji komplikacija invazivnog monitoringa a
mnoge se mogu izbjeći adekvatnom edukacijom osoblja.
Kontrola kvaliteta je uvedena jer bolesnik ima pravo na najbolju moguću njegu, koju će mu pruđiti
stručno osoblje, a zdravstveni radnici provjeravaju svoje postupke i pokušavaju ispraviti eventualne
greške.
Kada se pacijent priprema za operacijski zahvat neizbježan je i prirodan strah od boli. Svaki pacijent
ima različit prag boli i zato je potreban individualan pristup u suzbijanju boli. Anesteziološki tehničar,
u suradnji sa anesteziologom, zadužen je za praćenje i liječenje boli kod pacijenta u operacijskom
traktu. Za procjenu boli u operacijskoj sali najčešće se koriste jednodimenzionalne skale. Kirurški
zahvati koštano-zglobnog sustava i ortopedski zahvati ramena su zahvati kod kojih je prisutna jaka i
vrlo jaka bol jer su te tjelesne strukture iznimno dobro opskrbljene sa živčanim ograncima. Negativna
strana opće anestezije je što analgetski učinci često nestaju neposredno po buđenju pacijenta, što
rezultira jakom postoperativnom boli. Bol onemogućava provođenje rane fizikalne terapije što je
potrebno kod ove vrste operacijskih zahvata. Uporabom regionalnih tehnika anestezije i analgezije
kod gore navedenih zahvata postiže se bolja kontrola boli. U ovom radu biti će prikazan slučaj
pacijenta kod kojeg je uslijed prijeloma ramena i nadlaktice primijenjen interskalenski blok koji je
pacijentu omogućio potpuni izostanak boli za vrijeme operativnog zahvata te kvalitetnu
postoperacijsku analgeziju.
Limfomi su neoplazme koje potječu iz limfnog sustava, koji se dijele na : Hodgkin i non-Hodgkin.
Limfomi se klasificiraju prema Ann Arbor klasifikaciji, posebice Hodgkinov limfom, zbog ograničenosti
zločudnih infiltrata unutar jedne regije. Svrha podijele je radi određivanja najboljeg liječenja i što
točniju prognozu bolesti.
Samo liječenje limfoma provodi se polikemoterapijom i radijoterapijom. Pošto je određivanje
dijagnoze i liječenje složeni postupak, zbrinjavanje oboljelih potreban je timski rad.
Psihosocijalna podrška uveliko je važna za sam oporavak oboljelog od zloćudnih bolesti. Kod same
spoznaje dijagnoze bolesti isprepliću se razne emocije, a na prvom mjestu je strah. Strah od ovisnosti
i pomoći druge osobe, obitelji, strah od gubitka posla, promjena u samom izgledu, boli i na kraju
strah od smrti.
Javljaju se strah, izolacija te stigma koja može dovesti oboljele do smanjenja kontakta s drugim
ljudima, koji bi mogli pružiti potrebnu psihološku podršku. Uz stigmatizaciju i predrasudu neki ljudi
misle da su oboljeli sami sebi krivi što su bolesni zbog svojih poroka, a neki ih izbjegavaju zbog
neznanja i misle kako su oni zarazni te ih izbjegavaju štiteći sebe.
Važna je potpora obitelji i okoline u pobjeđivanju straha i poticanju u oporavak. Lakše se nose s
procesom liječenja i strahovi vezani uz bolest, te socijalnom izolacijom kada znaju da su njihovi bližnji
uz njih i da nisu sami.
Veliku ulogu ima i medicinsko osoblje koje bi trebalo imati pozitivan stav, empatiju, razumijevanje i
pružiti podršku oboljelom, gledati svijet njegovim očima kako bi ga bolje razumijeli. Oboljeli ima
potrebe koje su izraženije nakon postavljenja dijagnoze.
Cilj ovoga rada je upoznati se sa pojmom anestezije, vrstama anestezije te lijekovima za opcu
anesteziju. Izbor anestezije ovisi o vrsti operativnog zahvata te zdravstvenom stanju
pacijenta.Zahvaljujuci velikom napretku farmakologije i farmakoterapije odabir anestetika je velik.
Brzodjelujuci hipnotici,opioidi te inhalacijski anestetici dobro se kombiniraju radi lakseg vodenja
anestezije i postoperativne analgezije.
