JIL, Klinika za tumore, Zagreb, Medicinska sestra d.o.o.
prava pacijenata, transkulturalna sestrinska skrb, transkulturalna komunikacija, vjerska uvjerenja, religija
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Prava pacijenata u demokratskim državama dio su ustavnih prava svakog građanina. U Republici Hrvatskoj
temelje se na Ustavu i Zakonu o zaštiti prava pacijenata. Jedno od prava je i pravo na prakticiranje vjerskih
uvjerenja. S obzirom na brojnost nacija i vjerskih uvjerenja, 50-ih godina 20. stoljeća dolazi do razvoja
transkulturalne sestrinske skrbi, spoja sestrinstva i antropologije. Danas je transkulturalna sestrinska skrb,
kao dio holističkog zbrinjavanja pacijenta, neodvojiva od transkulturalne komunikacije, te religije i
spiritualnosti.
Izjašnjavanje pacijenta o vlastitim vjerskim uvjerenjima može se ponekad negativno odraziti na komunikaciju
između medicinske sestre i pacijenta, a također može utjecati na tijek liječenja i kvalitetu se strinske skrbi.
zakon o zdravstvenoj zaštiti, simulacija, obrazovanje
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije definira prava pacijenata koja ga jasno postavljaju u središte
pružanja zdravstvenih usluga. Pacijent ima: pravo na dostupnost zdravstvene zaštite, pravo na informaciju,
pravo na obavještenje, pravo na slobodan izbor, pravo na privatnost i povjerljivost informacija, pravo na
samoodlučivanje i pristanak, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju, pravo na tajnost podataka, pravo
pacijenata nad kojima se vrši medicinski ogled, pravo na prigovor, pravo na naknadu štete, obavještavanje
javnosti, pravo na profesionalnu dijagnostiku, terapiju i zdravstvenu njegu isključivo od profesionalnog
medicinskog tima.
Medicinske sestre i zdravstveni tehničari stavljaju zdravlje, sigurnost i dobrobit korisnika zdravstvenih usluga
u centar svoje pažnje, u obavezni su se kontinuirano usavršavati i obogaćivati svoje znanje i stupanj svoje
stručne osposobljenosti. Imaju obavezu educirati mlađe kolege i pomoći učenicima i studentima u
svladavanju medicinskih znanja i vještina.
Simulacija je stvoreno iskustvo koje oponaša proces ili uvjete rada koji se ne mogu ili ne smiju uvježbavati u
stvarnoj situaciji, jer neiskustvo studenata ili medicinskih sestara pripravnika može dovesti do rizika po
pacijenta.
Suvremena medicina zahtjeva i suvremene načine obrazovanja, obuke i edukacije zdravstvenih djelatnika u
cilju zaštite prava pacijenata.
prava pacijenata, pravna norma, etika, prava odluka
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Medicina je danas toliko važna disciplina da se njome ne bi trebali baviti samo medicinari. Zbog toga
društvena zajednica s pravom želi da sa pravne osnove osigura ispravnost rada zdravstvenih radnika i
ustanova. Također, esencijalna prava pacijenata u odnosu na liječenje, kao i prava pacijenata uopće, moraju
biti propisana pravnom normom. Ne trebamo se plašiti da će propisi ograničiti samostalnost zdravstvenih
radnika – riječ je ipak o minimumu propisa I maksimumu etike, jer u brojnim situacijama u kojima postoje
dileme , a koje se pravno ne mogu regulirati, odlučuje etika. Nema bojazni ni da će pravne norme vezati ruke
zdravstvenim radnicima. Već naprotiv, one i postoje da bismo slobodno radili.
Pozitivna načela medicinskog prava inzistiraju na tome da bolestan čovjek ima prava na:adekvatno liječenje,
poštovanje dostojanstva njegove ličnosti , obavještenje, pravo na slobodan izbor, pravo na samoodlučivanje
i pristanak…
Medicinske sestre moraju znati poštovati prava pacijenata jer su oni zakonski regulirani, a njihovo
nepoštivanje nije povreda samo pravne već I etičke norme.
Promatrajući prava pacijenata kroz prizmu etike, med. sestra ne smije dolaziti u dilemu da pacijentu pruzi
pravu informaciju i podršku pri ostvarenju svojih prava i donošenju pravih odluka. Tu dolazi do izražaja
sposobnost med. sestre kao terapeuta da pruži adekvatnu podršku u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja.
Mihaela Stanec, Tatjana Lukovečki, Adriano Friganović
Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje kardiokirurških bolesnika, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb
medicinska sestra, pacijent, infomiranost
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Danas je zdravstvena skrb sve dinamičnija i zahtjevnija disciplina, veća je tehnologija u domjeni rada i sve je
usmjereno ka što boljem načinu liječenja sa što manje komplikacija. Svako od nas u bolesti očekuje da mu
se na primjeren način pomogne i ponudi mogućnost još jednog mišljenja prije nego što donese odluku i da
svoj pristanak za neki medicinski zahvat ili postupak, stoga pacijent ima pravo na dobivanje informacija na
način koji treba biti razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti.
Iz konačnog prijedloga zakona o zaštiti prava pacijenta; opće odredbe, proizlazi da je svatko ovlašt en znati
za svaku informaciju prikupljenu o svome zdravlju.
Navedenim zakonom omogućava se pacijentu bolje ostvarivanje prava na informiranje o zdravstvenim
uslugama, o vlastitim zdravstvenom stanju, potencijalnim rizicima, postupcima, dijagnozi, prognozi i napretku
liječenja.
Stoga proizlazi potreba za što boljom i kvalitetnijom komunikacijom između korisnika i zdravstvenog
djelatnika jer ćemo time postići dovoljnu informiranost pružanjem točnih i provjerenih informacija. Iz
navedenog je jasno da svatko ima pravo na potpunu i pravovremenu informaciju što je od presudnog
značenja za zaštitu prava pacijenata.
Zahvaljujući srdačnosti i ljubaznosti naših pacijenata proveli smo anketu kojom smo dobili uvid kolika je
njihova informiranost, te kakvo su iskustvo ostvarili sa liječnicima i medicinskim sestrama. Cilj ankete bio je
dobiti povratnu informaciju od samih pacijenata o zadovoljstvu sa zdravstvenom skrbi te načinu informiranja.
Važno pitanje, zašto mora čovjek trpjeti, je povezano s pitanjem o izvoru zla i o ljudskoj nemoći. Čovjek
ostaje neopisiva tajna kao i patnja, a zlo stalni pratitelj njegova života. Cjelovitost čovjeka je pitanje filozofije,
zato je teško pronaći odgovore za osnove djelovanja suvremenog menedžmenta, kako motivirati zaposlene,
da bi radili bolje, brže i sa zadovoljstvom. Stručnjaci sa područja psihologije ulaze u taj proces sa programom
upoznajno - kongitivnih tehnika, koje ne izdrže dugo vremena.
Predstavnici najsuvremenijih smjerova u psihologiji danas taj problem rješavaju temeljito, sa traženjem
osnovnog afekta (osnovnog osjećaja), gdje je rezultat iskustva i klime iz primarne obitelji. Samo preko
osnovnog afekta: sramote, ljutnje, radosti i žalosti možemo se dotaknuti najdubljih tema u psihologiji ljudske
duše. Te teme imaju nevjerojatnu snagu, zato što u mozgu oblikuju modele, koji utječu na naše ponašanje,
osjećaje, primjećivanje i razumijevanje. U skladu s njima se odazivamo na impulse iz okoline; ljude, situacije
i događaje. Tako nam iskustva iz prošlosti podsvjesno oblikuju sadašnjost i nameću kvalitetu života. Naš
odnos s osobom za koju smo bili vezani utječe na to kako vidimo sebe i druge, to utječe na našu percepciju
i oblikuje naše odgovore svijetu.
Zavod za neonatologiju i intentivno liječenje, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
intenzivna medicina, pedijatrijska i neonatalna skrb
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Pedijatrijska i neonatalna intenzivna medicina značajno se razvijala i napredovala zadnjih 30- ak godina.
Kritično bolesna i potencijalno kritično bolesna djeca i novorođenčad danas imaju mogućnost liječenja i
izliječenja u specijaliziranim jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi i djece. Jedinice intenzivne
medicine posebne su organizacijske jedinice unutar bolničkih ustanova koje provode primjerenu, visoko
specijaliziranu i kontinuiranu skrb kritično bolesnoj novorođenčadi i djeci. Obilježavaju ih mnoge
specifičnosti: infrastrukturne, prostorne,kadrovske,profesionalne,etičke, financijske i druge. Jedinice
intenzivne medicine novorođenčadi djece os nivaju se na principu teritorijalne zastupljenosti ali i zbog toga
što podižu razinu skrbi i statusa ustanove. Razvojem tehnologije te suvremenim pristupima u liječenju i
zdravstvenoj njezi značajno se povećavaju mogućnost liječenja te poboljšavaju krajnji rezultati liječenja.
Unutar jedinica intenzivnog liječenja postoje razlike koje se definiraju mogućnostima provedbe dijagnostičkih
i terapijskih postupaka te složenosti pacijenata. Slijedom toga jedinice za intenzivno liječenje djece dijele se
u dvije razine mogućnosti zbrinjavanja dok se jedinice intenzivnog liječenja novorođenčadi dijele u 3 -4 razine
zbrinjavanja. Pedijatrijska i neonatalna intenzivna skrb zahtjeva osiguravanje određenih standarda koji se
odnose na prostor, opremu i osoblje. Standardi su djelomično definirani različitim smjernicama ali je pristup i
osiguravanje standarda i dalje individualan na razini unutar bolničkih ustanova u kojima takve jedinice
postoje. Pedijatrijska i neonatalna intenzivna medicina značajno se razvijala zadnjih godina. Slijedom toga
unaprijedile su se mogućnosti liječenja i krajnji ishodi liječenja kritično bolesne novorođenčadi i djece.
Jedinice intenzivne skrbi novorođenčadi i djece zauzimaju značajan udio u cjelokupnim resursima
zdravstvenih ustanova. Slijedom intenziteta potreba pacijenata za liječenjem i zdravstvenom njegom
neminovno je osiguravanje optimalnih standarda opreme, prostora i kadrova.