USE OF CLOSED SUCTION SYSTEM IN PRETERM AND ILL NEWBORNS – OUR EXPERIENCE

Klopčover M., Seljak B., Kozamurnik O.

NICU, Department of Perinatology, Division of Obstetrics and Gynecology, University Medical Centre Ljubljana, Slovenia

closed endotracheal suction system, mechanical ventilation, intensive care, newborn, preterm

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

For their survival, extremely immature or ill newborns often need help of modern and sophisticated
equipment and caring management by the professionally trained health personnel. As a rule, they are
transferred to neonatal intensive care units immediately after birth. Some newborns experience serious
respiratory problems requiring immediate action. These newborns need additional oxygen supply or
breathing support that is provided by different modes of modern ventilation. In intubated newborns, the NICU
personnel often has to perform the suction of endotracheal tube or cannula. Suction clears the airway and
opens it to the positive air pressure from the ventilator. However suction might be a dangerous and painful
procedure that may involve complications that are life-threatening to the newborn. Disconnecting respiratory
tube during aspiration increases the risk for adverse events, particularly in infants needing HFO or iNO
support. In these children closed type of suction is mandatory.
In NICU of Department for Obstetrics and Gynecology, University Medical Centre Ljubljana, Slovenia, 437
newborns were treated with artificial ventilation in the time period of 2002-2006. Gestational ages, of
ventilated newborns were as follows: 130 infants, < 28 weeks, 131, from 28 to 31 weeks, 86, from 32 to 36
weeks; 90 were born at term. Closed tracheal suction system was used in majority of infants, also in those
with very low birth weight. In spite of initial negative attitude towards this type of suction, problems with the
application itself, and the feeling that not entire secretion has been removed from the airways, closed suction
has become a routine and readily accepted method in our NICU.

preuzmi dokument

OPEKLINE U DJEČJOJ DOBI

Ana Jurilj

JIL, Klinika za diječje bolesti, Zagreb

opekline u dječjoj dobi, pravovremena terapija i njega, sprječavanje infekcije, nadoknada tekućine

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

Opekline su jedan od vodećih uzroka teških ozljeda u djece. Takve ozljede moguće je spriječiti, a programi
usmjereni prema educiranju javnosti dokazano su nužni. Posljedice opeklina često prate tu djecu kroz cijeli
život: promijenjen oblik tijela, raznoliki tjelesni poremećaji, emocionalne disfunkcije, socijalni biljeg, potrebe
za učestalim plastično-rekonstruktivnim operacijama. Nepoželjne posljedice opeklina umanjuju se pravilnom i
na vrijeme započetom njegom, nadoknadom tekućina, balansiranom prehranom,sprječavanjem infekcija,
ispravno odabranom najpovoljnijom metodom kirurškog liječenja, ranom i kvalitetnom fizioterapeutskom
rehabilitacijom i svim drugim načelima suvremenog liječenja.

preuzmi dokument

NAPREDAK U MEDICINSKOJ TEHNOLOGIJI ZNAČI VEČU KVALITETU INTENZIVNE SKRBI U JEDINICI INTENZIVNOG LIJEČENJA

Irena Setnikar, Slavica Vilič, Valerija Svilar

Klinično odjelenje za anesteziologiju i intenzivnu terapijo hirurških stručnosti, Odjelenje za intenzivnu terapiju, Univerzitetni klinični centar Ljubljana, Slovenija

razvoj intenzivnog liječenja, medicinsko tehničke aparature, zdravstvena njega

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

U prvom dijelu rada opisana je povijest intenzivne medicine u Sloveniji, razvoj intenzivne skrbi i terapije i
razvoj medicinsko tehničkih aparatura.
Za početak intenzivne skrbi možemo smatrati uspjeh medicinske sestre Florence Nightingale, koja je u
Krimskom ratu s uvođenjem asepse u tretiranje rana uspjela mortalitet ranjenika sniziti sa 42% na svega
2,2%. Početak razvoja intenzivne medicine možemo smatrati liječenje pacijenata sa poliomielitisom u
pedestim godinama prošlog stoliječa, kad su paralizovane pacijente ventilirali sa željeznim plućima.
Prvi odjel intenzivne terapije u Sloveniji bio je osnovan 1957 godine. To je bio prethodnik današnjeg
Respiracijskog centra na Kliniki za infektivne bolijesti i vrućična stanja u Ljubljani. Paralelno s razvojem i
popunjavanjem umjetne ventilacije razvijale su se i sve ostale medicinsko tehničke aparature, jedinice
intenzivnog liječenja pa su postale nepogrešljivi dio svakog kirurškog odjela.
U drugom dijelu rada predstavljeno je značenje suvremenih aparatura za razvijanje stručnosti i kvalitete
intenzivne skrbi. Potrebno je kontinuirano nadgrađivanje znanja jer je visoka kvaliteta njege u Jedinici
intenzivnog liječenja rezultat znanja, iskustva i spremnosti za uvođenje noviteta u intenzivnom lije čenju.
Namjera rada prikazati je, kako zdravstvena njega u našem prostoru ni u čemu ne zaostaje za onom u
razvijenom svijetu, a pored toga naglasiti, da je uprkos modernoj opremi medicinska sestra još uvijek
neizbježan i nepogrešljiv monitor, jer je uz pacijenta čitavo vrijeme i zato najbitniji faktor na putu do dobrog
rezultata liječenja.

preuzmi dokument

STAVOVI MEDICINSKIH SESTARA PREMA INFORMATIZACIJI

Ivan Kelrajter, Vedrana Pavošević

Klinička bolnica Osijek, odjel Anesteziologije i intenzivnog liječenja, odsjek Jedinica intenzivnog liječenja

zdravstveni informacijski sustavi

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

Uspješno uvođenje i primjena zdravstvenih informacijskih sustava ovisi u prvom redu o prihvaćenosti od
strane krajnjih korisnika.
Računala su slijedeći korak kojim hrvatsko sestrinstvo mora krenuti jer je u mnogo slučajeva dokazana
velika korist od računala. U stranim zemljama je razvijena posebna grana unutar sestrinstva koja se bavi
upotrebom informatičke tehnologije u sestrinstvu. Kod nas se takvo što treba tek razviti, ali je zato bitno prije
toga utvrditi kakvi su stavovi medicinskih sestara prema računalima kako bi se m ogle uvesti potrebne
promjene. Istraživanjem je utvrđeno da najveći utjecaj na stavove m edicinskih sestara ima znanje upotrebe
računala i vrijeme upotrebe računala. Osobe koje znaju koristiti računalo često koriste računala te su ih
integrirala kao obvezni tehnički dio u svom životu. Stoga su takve osobe svjesne kakvu prednost računala
donose kako u sestrinstvu tako i u svom privatnom životu.
Iako su opći stavovi medicinskih sestara prema računalima dobri potrebno je povećati kvalitetu računalne
edukacije u školama i fakultetima kao i na radnim mjestima kako bi medicinske sestre imale bolje pr edodžbe
o mogućnostima i prednostima računala, te prihvatile računala kao vrlo korisni svakodnevni alat kako u
svojoj struci tako i u ostalim segmentima života.
S obzirom kako je u Hrvatskoj obavljeno vrlo malo istraživanja iz ove teme potrebno je nastaviti sa
istraživanjem ove tematike kako bi se dobili potpuniji i točniji rezultati koji će upućivati kakve stavove prema
računalima imaju medicinske sestre.

preuzmi dokument

PRAVO PACIJENTA NA TIŠINU

Marijana Žaja

OB Šibenik

prava pacijenta, tišina

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

Uvijek kada uđemo u crkvu, knjižnicu ili muzej obuzme nas čudno stanje duha i tijela: govorimo tiho,
šapućemo, hodamo na prstima i gasimo mobitel.Sve je jasno:to su mjesta gdje vlada tišina! Da li je JIL
mjesto gdje caruje tišina? Da li našim pacijentima treba manje mira i tišine od tišine koju zaslužuju knjige,
umjetnine i sakralni objekti? Ima li pacijent u JIL-u pravo na skrb bez buke?
Buka je: «... neželjeni zvuk koji na više načina ugrožava ljudsko zdravlje.»
«...govor i glazba za pacijenta koji želi i treba san. «
« ..tihi ubojica u JIL-u».
Bukom se bave Agencije za zaštitu okoliša, zdravstveno-radno zakonodavstvo, a u «ozbiljnim» bolnicama i
Povjerenstva za buku i intrahospitalne infekcije. Zakon o zaštiti od buke (NN 20/03) i Pravilnik o najvišim
razinama buke u zdravstvenim ustanovama propisuje najveću dozvoljenu jačinu buke od 45 dB danju i 35
dB noću, a buka u JIL-u doseže i vrijednosti od 85 dB i to u kasnim večernjim i prijepodnevnim satima
(gotovo kao u plesnim dvoranama). U JIL-u postoji buka na koju možemo utjecati (TV, glazba, razgovori,
posjetitelji, lažni alarmi, mobilni telefoni) i buka na koju ne možemo utjecati (monitori, i.v. pumpe, ventilatori,
sukcije, razni alarmi). Razgovor, glazba i mobiteli iznose 51% ukupne buke u JIL-u.
Buka štetno djeluje kako na pacijente u JIL-u tako i na osoblje.Kod pacijenata je uočena:a) deprivacija i
fragmentacija sna, b) poremećaji u EEG-u, c) češći ICU delirij,
d) poremećaj funkcije respiratornih mišića, e) usporen napredak u odvajanju od ventilatora, f) gubitak sluha,
pogotovo kod pacijenata koji se liječe aminoglikozidima radi njihove ototoksičnosti.
Osoblje trpi posljedice kratkotrajnog i dugotrajnog izlaganja buci.Odvlačenje pozornosti, smanjena
koncentracija, ometana verbalna komunikacija, smanjene mentalne sposobnosti, mentalni umor, snižen prag
tolerancije na stres posljedice su kratkotrajnog izlaganja buci i javljaju se već dok buka traje.Posljedice
dugotrajnog izlaganja buci su:
a) povećanje tonusa simpatikusa b) promjene cerebrovaskularne mikrocirkulacije uslijed promjene tonusa
krvnih žila, c) poremećaj bioelektričnih potencijala (nagluhost i gluhoću), d) neurovegetativne reakcije (porast
frekvencije srca, tlaka, endokrinološke i metaboličke poremećaje), smanjenje radne i životne sposobnosti.
Buka snižava kvalitetu zdravstvene njege. Zato je potrebno štititi pravo pacijenta na tišinu jednako kao i sva
druga njegova prava. Protiv buke se trebamo boriti. Opsežne i dobro osmišljene akcije trebat će početi prvo
kontrolom razine buke od za to nadležnih institucija te «adekvatnim» mjerama, zatim edukacijskim
programom koji će obuhvatiti cjelokupno osoblje koje skrbi za pacijente u JIL-u.Mjere za smanjenje buke
možemo podijeliti u arhitektonske (jednokrevetni boksevi za pacijente sa staklenim vratima i sl) te mjere od
strane osoblja (postavljanje natpisa na vratima JIL-a ¸¸Pssst- ozdravljene u tijeku¨, utišavanje zvona telefona,
smanjivanje nepotrebnih zvukove i privatnih razgovora uz krevet bolesnika, pogotovo po noći, blokada jačine
zvuka na glazbenim uređajima, pacijentima ponuditi čepove za uši i/ili slušalice s glazbom). Smanjimo buku i
učinimo JIL mjestom tišine jer njegovi «stanovnici» to zaslužuju ako ne više onda barem jednako kao neka
lijepa slika u muzeju.

preuzmi dokument

ZNAČAJ MEDICINSKE SESTRE U OSTVARIVANJU PRAVA PACIJENATA U BOLNICI OPĆEG TIPA

Dženana Begić

Odsjek za transfuziju krvi J.U. Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, BiH

prava pacijenta, medicinska sestra, opća bolnica

''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine

Pravo na najviši mogući standard zdravlja (koji se odnosi na “pravo na zdravlje”) po prvi put se pojavilo u
WHO Ustavu 1956. i potom se ponovilo 1978. u Alma Ati u Deklaraciji Svjetskog zdravlja usvojenoj na
sastanku predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije 1998. Opće tumačenje postavlja dva kriterija
kojima se evaluira pravo na zdravlje: korist i pristupačnost.
U ovom radu se razmatra uloga medicinske sestre u ostvarivanju prava pacijenta na osnovu postojeće
prakse u bolnici općeg tipa i na osnovu podataka iz literature. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u
ostvarivanju prava pacijenata, posebno u osiguravanju odgovarajuće zdravstvene njege. Medicinska sestra
treba provoditi zdravstvenu njegu bez diskriminacije, u skladu sa profesionalnom deontologijom i etikom.

preuzmi dokument