Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje,KBC Rijeka
roditelji, bolnica, operacijska sala, potpora
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Svaki roditelj koji dolazi u bolnicu sa svojim bolesnim ili ozlijeđenim djetetom zeli biti s njim tijekom čitavog
boravka i svih postupaka koji su neophodni za njegovo izlječenje. U zapadnim zemljama,naročito SAD -u
prisustvo roditelja uz dijete je uobičajena praksa koja datira od 60-tih godine prošlog stoljeća.
U KBC-u Rijeka, u Dječjoj bolnici Kantrida unazad tri godine postigli smo uvijete i dobili suglasnost
mjerodavnih osoba te omogućili roditelju da bude uz svoje dijete neposredno prije i nakon odlaska u
operacionu salu tj. u anesteziološkom prostoru za preoperacijsku pripremu i postopercijski oporavak .
Sam odlazak roditelja s djetetom u operacionu salu iz prostorno- tehničkih razloga za sada nije moguć.
Vrlo je važno naglasiti da je za takve situacije u kojima naše uobičajene postupke procjenjuje uplašeni i
zabrinuti roditelj od presudnog značaja kvalitetna i dobro odmjerena komunikacija.
Rizik bakterijske kontaminacije koncentrata trombocita se procjenjuje otprilike na 1:2 000, a koncentrata
eritrocita na 1:20 000. Do bakterijske kontaminacije krvi i krvnih pripravaka može doći prilikom sakupljanja,
obrade i skladištenja. Uz sve mjere koje se poduzimaju za sprječavanje kontaminacije za vrijeme
sakupljanja, obrade, skladištenja provodi se i mikrobiološko ispitivanje krvi i krvnih pripravaka na prisustvo
bakterija.
Uzorke krvi i krvnih pripravaka nasijavamo u bočice s hranjivim podlogama, 10 ml u bočicu za aerobnu i 10
ml u bočicu za anaerobnu kultivaciju. Bočice ulažemo u BacT/ALERT, automatski kolorimetrijski sustav za
kultivaciju. Ukoliko u bočici dođe do porasta bakterija to rezultira porastom CO
2 koji mjenja boju senzora na
dnu bočice. Aparat promjenu boje senzora očitava kao drukčiju reflektanciju i označava pozitivan nalaz.
Bočicu, u kojoj je signaliziran pozitivan nalaz, dalje obrađujmo u smislu izolacije i identifikacije
mikroorganizama.
Za vrijeme mikrobiološkog ispitivanja poduzimamo niz propisanih postupaka da bi spriječili kontaminaciju
uzoraka krvi i krvnih pripravaka: priprema zaštitnog kabineta koji se nalazi u prostoru sa ograničenim
ulazom, odijevanje zaštitne odjeće, priprema uzoraka krvi i krvnih pripravaka za unos u zaštitni kabinet prije
nasijavanja, čišćenje i dezinfekciju radnog prostora.
Dezinfekciju zaštitnog kabineta vršimo 70% alkoholom uvijek nakon završenog rada i prije početka
slijedećeg postupka.
Redovito se kontroliraju uvjeti rada: radna površina, ruke djelatnika i zrak.
U lancu transfuzijske medicine koji započinje od definirane potrebe za krvnim pripravcima, preko promidžbe
usmjerene na davatelje niskog rizika, uzimanja krvi prema propisanim zahtjevima, prerade za koju znamo da
mora biti bazirana na dobroj proizvođačkoj praksi, testiranja koja bi trebala biti izvedena korištenjem zadnjih
dostignuća i na aparaturi kojom se, uz znanje osoblja, garantira dobra laboratorijska praksa do nadziranih
uvjeta čuvanja, nadzirane raspodjele i praćenja samog transfuzijskog liječenja bolesnika, dokumentiranje
učinka, eventualnih popratnih neželjenih pojava postoje stvarni ljudi, stvarna oprema, stvarne spoznaje i
stvarne mogućnosti. Na samom početku tog lanca su vrlo važni i nezaobilazni čimbenici – davatelji krvi sa
svim svojim biološkim i psihološkim različitostima koji u konačnici mogu utjecati na ishod liječenja lijekovima
priređenim iz krvi.
Transfuzijska medicina zbog svoje najuže povezanosti sa napretkom tehnologije grana je kojoj su novosti i
otkrića gotovo svakodnevnica. Otkrića novih antigena, uvođenje novih testiranja, kontrole sve većeg broja
parametara, uočavanje novih štetnih reakcija, samo su neke od novosti čija nas otkrića obvezuju u radu.
Istovremeno, razvoj drugih grana medicine, pogotovo transplantacijske, te sve agresivniji i učinkovitiji
terapijski zahvati i intervencije povećavaju potrebe za krvnim pripravcima
Igor Pelaić, Alen Benko, Melita Bolešić, Suzana Lukačević
Zavod za hitnu medicinu - Hitna služba, KBC ''Rebro'', Zagreb
politrauma, „zlatni sat“, hitna služba
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
22.-25. travnja 2010. godine
Današnji način rada i života razlog je stradavanja radno sposobne populacije i mladih ljudi. Svakodnevno
smo svjedoci prometnih nesreća, nesreća na radu i drugih situacija u kojima teško stradava sve veći broj
ljudi, stoga će se ovo predavanje bazirati prvenstveno na prometni traumatizam i zbrinjavanje njegovih
posljedica – politraumatiziranih bolesnika.
Politrauma je pojava istodobne, teške, udružene ozljede najmanje dva organska sustava, od kojih jedna ili
kombinacija više njih ugrožava život bolesnika. Zbog toga takvog bolesnika treba uzeti kao hitnog, životno
ugroženog i on kao takav ima prednost i posebnosti u zbrinjavanju.
Uzimajući u obzir pojam „Zlatnog sata“ znamo da on počinje od trenutka nastanka ozljede, a ne od trenutka
kada bolesnik stigne u hitni bolnički prijem, stoga su faktor vrijeme, opremljenost Hitne službe, te znanje i
manuelna spretnost djelatnika Hitnog službe, kao i koordinacija sa svim bolničkim službama od presudnog
značanja za spašavanje života. Ovdje ne smijemo izostaviti i spomenuti važnost koordinacije i komunikacije
sa prehospitalnom hitnom medicinskom pomoći, jer već pravovremena dojava o dolasku politraumatiziranog
bolesnika i prehospitalno zbrinjavanje uvelike povećava šanse za preživljavanje.
Analizirajući učestalost politraumatiziranih bolesnika u Zavodu za hitnu medicinu vidljivo je da se
svakodnevno suočavamo sa politraumatiziranim bolesnicima, a tijek zbrinjavanja unutar „Zlatnog sata“
prikazat ćemo kroz prikaz slučaja u ovom predavanju.
Traheotomija je kirurški zahvat kojim se pravi otvor na prednjoj stijenci vratnog dijela traheje. Po načinu
izvođenja može biti kirurška i perkutana dilatacijska. Najčešća indikacija za traheotomiju je opstrukcija
gornjeg dišnog puta.
Kanile mogu biti plastične i metalne. Postoje dvije vrste plastičnih kanila, biesalski i rusch.
Perkutana dilatacijska traheotomija je nekirurška tehnika uspostavljanja traheotomijskog otvora. Postoje
brojne prednosti u odnosu na kiruršku. Perkutana dilatacijska traheotomija naziva se još i Grrigsova tehnika
dilatacije forcepsom.
Kontraindikacije za perkutanu dilatacijsku traheotomiju mogu biti apsolutne i relativne, a komplikacije mogu
biti rane i kasne.
Za siguran postupak neophodan je timski rad. Postupak izvode anesteziolozi i potrebno je minimalno tri
anesteziologa. Prije izvođenja zahvata potrebno je pripremiti pribor i bolesnika.
Nakon postupka pacijenta priključujemo na respirator.
Sestrinske dijagnoze i intervencije su: visok rizik za ozljede u/s s trahealnom kanilom, smanjena prohodnost
dišnih putova u/s s pojačanom traheobronhalnom sekrecijom, visok rizik za nastanak hipoksije i hiperkapnije
u/s s neadekvatnom ventilacijom, visok rizik za nastanak infekcije u području traheostome, bol u/s s općim
zdravstvenim stanjem.
Pacijent na anesteziji je izložen brojnim opasnostima kako u neposrednom preoperat iv nom postupku tako i
za vrijeme anestezije te post anestezijskom oporavku. Najznačajnije opasnosti su brojne komplikacije
anestezije poput anafilaksije ili laringospazma te opasnosti od infekcije. U velikom broju analiziranih
incidenata se primjećuje da presudnu ulogu ima tzv. ljudski čimbenik, odnosno ljudska pogreška. Uzroci
pogreške su nesavjestan rad ili loša educiranost, stresogeni utjecaj dinamike rada. Na pojavnost incidenta
utječu neodgovarajući monitoring te neispravna oprema, odnosno loš izbor anestezije i tehnike rada pri
ventilaciji pacijenta. Povećanje uporabe novih tehničkih dostignuća često prati neodgovarajuće
osposobljavanje djelatnika. Tehnološka intenzifikacija povećava stres i složenost rada u razdoblju prilagodbe
djelatnika. Danas je važan utjecaj managementa koji kontrolira proces rada napose u smislu zaštite
pacijenta od infekcije. Posebno se ističe potreba za uključenjem svakog djelatnika u kontrolu aparata prije
uporabe, u prevenciju bolničkih infekcija i kontinuiranu edukaciju. Potpunu sigurnost pacijenta u anesteziji je
teško postići, zbog čega je potreban kontinuirani napor djelatnika u osiguravanju optimalnih uvjeta
postupanja. Pri tome valja naglasiti da su savjestan rad i stalna edukacija ključni čimbenici sigurnosti
pacijenta u anesteziji.
