Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje neurokirurških bolesnika, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb
sestrinske intervencije, intrakranijski tlak
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Kraniocerebralnim ozljedama smatramo sve ozljede lubanje i mozga koje nastaju djelovanjem izravne ili
neizravne sile. Težina ozljede ovisi o životnoj dobi, anatomskim osobitostima lubanje i mozga, te o smjeru i
trajanju djelovanja sile. Kraniocerebraln e ozljede najčešće dijelimo na otvorene i zatvorene ozljede. Ozljede
nastale u samom trenutku ozljeđivanja nazivamo primarnim ozljedama i na njih ni na koji način ne možemo
utjecati. Međutim, adekvatnim i pravovremeno provedenim intervencijama možemo umanjiti razvoj
sekundarnih ozljeda. Zdravstvena njega bolesnika s teškom ozljedom mozga zahtjevna je i vrlo kompleksna,
a medicinska sestra ravnopravan je član tima.
KB “ Sestre milosrdnice“, Zagreb, Klinika za unutarnje bolesti, Odjel intenzivne skrbi
infekcija, kateterizacija mokraćnog sustava
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Infekcije mokraćnog sustava nakon kateterizacije spadaju u najčešće infekcije stečene u bolnici, čineći oko
30-40% svih bolničkih infekcija. Rizik od stjecanja bakterijurije povećava se s vremenom kateterizacije, od
otprilike 5% po danu za vrijeme prvog tjedna hospitalizacije do skoro 100% u 4 tjedna. Zbog toga je važno
izbjeći kateterizaciju mokraćnog sustava kada je to moguće. Kateterizacija mokraćnog sustava je postupak
koji se izvodi u aseptičnim uvijetima.
Danas svi očekujemo kvalitetnu zdravstvenu skrb koja se može procijeniti, mjeriti i poboljšati, a najbolji alati u
tome su pokazatelji kvalitete.
Jedinica intenzivnog liječenja djece, Klinika za dječje bolesti KBC Split
obitelj, komunikacija, tim zdravstvene skrbi
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
S obzirom na specifičnosti odjela na kojem se liječe životno ugrožena djeca, okružena visoko sofisticiranom
medicinskom opremom i uređajima, i multidisciplinarnu zdravstvenu skrb koja im se pruža, komunikacija s
obitelji mora biti rana, otvorena i učestala. O načinu pružanja prvih informacija obitelji, ovisit će uspješnost
daljnje komunikacije i uspostavljanja povjerenja.
Pri prijemu djeteta na odjel intenzivnog liječenja roditelje treba upoznati s odjelom, pravilima rada,
zdravstvenim osobljem i njihovim zaduženjima. Najznačajn iju ulogu u tome imaju medicinske sestre koje su
24 sata dnevno uz bolesnika i liječnik koji prima dijete na odjel i daje prve informacije o njegovom
zdravstvenom stanju. Obitelj pod stresom nije u stanju prihvatiti i razumjeti sve informacije, stoga objaš njenja
moraju biti jasna, sažeta i ponavljana. Slušanje roditelja je jednako važno kao i davanje informacija. Roditelji
žele iskrene odgovore na svoja pitanja, da budu informirani o bilo kakvoj promjeni stanja njihovog djeteta, da
znaju djetetovo napredovanje i prognoze svakodnevno. Dnevna komunikacija s voditeljem tima zdravstvene
skrbi omogućava precizniju izmjenu podataka, bez propusta u komunikaciji i većim zadovoljstvom bolesnika i
roditelja
Kako bi umanjili utjecaj traumatskih događaja kao što su medicinski postupci i reanimacija na dijete i obitelj,
svi zdravstveni djelatnici u intenzivnoj jedinici moraju pokazivati razumijevanje za odnos roditelj -dijete i
usvojiti vještinu komunikacije s empatijom.
Farmakogenetika je novija grana farmakoloških znanosti koja proučava vezu između genetske predispozicije
neke osobe i njezine sposobnosti da metabolizira farmakološki aktivne tvari.
Među oralnim antikoagulansima lijek izbora je varfarin koji je supstrat CYP2C9. Na učinak oralnih
antikoagulansa utječu genetički i okolišni čimbenici.
Dosadašnje iskustvo u liječenju bolesnika s tromboembolijskim komplikacijama je pokazalo da postoje
objektivne poteškoće u titriranju terapije varfarina prilikom uvođenja lijeka i da se etničko porijeklo mora
uzeti u obzir u farmakogenetskim studijama. Podaci o učestalosti alela *1 CYP2C9 (84.1%), alela *2 (11.5%)
i alela *3 (4.0%) u skupini zdravih ispitan ika u našem ispitivanju su se podudarali s podacima iz literature za
bijelu populaciju. U našem ispitivanju smo dobili da postoji statistički značajno niža potrebna optimalna
dnevna doza varfarina u bolesnika s genotipom *1/*3 u odnosu na divlji tip (p=0. 022), niža optimalna dnevna
doza varfarina u žena u odnosu na muškarce, te u osoba starijih od 65 godina u odnosu na mlađe od te
dobi. Pojava krvarenja je bila češća u osoba s INR-om >5.0., a nije ovisila o genotipu CYP2C9 bolesnika i
dobi. Planira se nastavak ispitivanja u smislu povezanosti VKORC1 polimorfizama s dozom i
komplikacijama terapije varfarinom. Da bi se smanjila opasnost od ozbiljnih nuspojava varfarina i velike
interindividualne razlike u doziranju nužna je izrada algoritama.
Jedinica reanimatologije, anesteziologije, i intenzivnog liječenje, Odsjek poluintenzivnog liječenja, OB “Dr. T. Bardek“, Koprivnica
poluintenzivno liječenje, organizacija, suradnja, timski rad, edukacija
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Odsjek poluintenzivnog liječenja je mjesto gdje se vrši nadzor, njega i liječenje bolesnika s potencijalno teško
narušenim fiziološkim stanjem, š to zahtijeva tehničku ili mehaničku potporu u održavanju života. Bolesnici
koji se primaju u OPIL nalaze se u reverzibilnom medicinskom stanju, koje ima mogućnost stvarnog
oporavka. Svaka jedinica poluintenzivnog liječenja bi trebala osmisliti vlastiti način rada, izričito propisati
kriterije za prijem i otpust iz OPIL-a.
OPIL naše bolnice otvoren je 17.11.2008. godine u sklopu Jedinice reanimatologije,anesteziologije i
intenzivnog liječenja. Razlog otvaranja bio je preopterećenost JIL-a, nedostatak kreveta, odgađanje
planiranog operativnog programa, zbrinjavanje akutnih bolesnika na odjelima bez dežurnog liječnika i
zbrinjavanje akutnih bolesnika na odjelima bez monitoringa.
Odsjek se nadovezuje na JIL, ima 7 kreveta smještenih u 3 dvokrevetne sobe i jednu jednokrevetnuizolaciju. Rad je organiziran u 3 smjene. Ukupno ima 6 sestara srednje stručne spreme i jedna viša. Prema
potrebi usko surađujemo sa osobljem JIL-a. Radimo sa 50% kapaciteta sa 4 eventualno 5 kreveta. Bolesnici
su pod stalnim nadzorom liječnika anesteziologa, a po pozivu dolaze i drugi liječnici na konziljarne preglede i
vizitu. Surađujemo sa gotovo svim odjelima naše bolnice. Timski rad, kontinuirana edukacija i rad po
protokolima neizostavni su dio rada medicinske sestre na takvom odjelu. U skoroj budućnosti nadamo se
zapošljavanju novih sestara, kupnji potrebne opreme i radu na svih 7 kreveta.
Prijem djeteta u bolnicu uvijek predstavlja izuzetno stresnu situaciju za cijelu obitelj. Prijem djeteta u jedinicu
intenzivnog liječenja posebice je stresan budući da se gotovo uvijek radi o neplaniranom prijemu, tek u
manjem broju slučajeva su prijemi planirani. Razlozi prijema su stanja koja aktualno ili potencijalno
ugrožavaju život djeteta s neizvjesnim ishodom liječenja.
Jedinice za intenzivno liječenje novorođenčadi i djece su specijalizirane jedinice unutar pedijatrijskih odjela.
Zbog svojih specifičnosti - izgled, vrlo često invazivni i bolni postupci koji se provode nad teško bolesnim
djetetom, pravila ponašanja - predstavljaju izvor stresa kako za bolesnu djecu, roditelje tako i za osoblje.
Trenutkom prijema djeteta u jedinicu intenzivnog liječenja sva pažnja medicinskog osoblja na prvom mjestu
je usmjerena na stabilizaciju odnosno liječenje djeteta dok se na roditelje djeteta nerijetko u tim trenucima ili
potpuno zaboravlja ili im se ne poklanja dovoljno pažnje ili im se pristupa primjererno. Kasnije tijekom
liječenja s roditeljima se uspostavlja partnerski odnos iako je on najčešće generaliziran odnosno roditeljima
se ne pristupa individualno, sukladno njihovim potrebama.
Medicinsko osoblje posebice medicinske sestre sadašnjim oblicima formalne i neformalne edukacije ne
dobivaju dostatnu edukaciju o pristupu i načinima ophođenja s roditeljima životno ugroženog djeteta.
Skala stresa roditelja( autori Carter i Miles, Parental stressor scale 1982, 1984, 1989) opisuje četiri najveća
stresora za roditelje hospitaliziranog djeteta - okružje i zvukovi, izgled i ponašanje djeteta, odnos s osobljem,
narušavanje uloge roditelja. Obzirom da je okružje jedinice intenzivnog liječenja naše svakodnevno radno
okružje nerijetko nismo svjesni činjenice kako takvo okružje djeluje ne roditelje kojima je upravo okružje u
koje je njihovo dijete primljeno u tim trenucima jedan od najstresnijih faktora, odmah nakon zdravstvenog
stanja i izgleda njihovog djeteta.
Da bismo znali koje ćemo postupke provoditi odnosno kako ćemo pristupati roditeljima u svakodnevnoj
komunikaciji moramo biti upoznati s potrebama roditelja koje se mijenjaju tijekom liječenja njihova djeteta.
Prijem životno ugroženog djeteta u jedinicu intenzivnog liječenja predstavlja izvor stresa kako za dijete tako i
za roditelje. Ostvarivanje dobrog međuodnosa s roditeljima predstavlja važan dio skrbi o djetetu.
Prepoznavanje problema i potreba roditelja dio je svakodnevnog rada medicinskog osoblja a poznavanje
promjena potreba roditelja te poduzimanje pravilnih postupaka u cilju ostvarenja dobre komunikacije
zahtjeva stalnu edukaciju unutar tima ali i uspostavljanje suradnje te konzultiranje drugih djelatnosti.
