Marina Samardžija
Odjel za transfuzijsku medicinu KBC Osijek
farmakogenetika, antikoagulansi, varfarin
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Farmakogenetika je novija grana farmakoloških znanosti koja proučava vezu između genetske predispozicije
neke osobe i njezine sposobnosti da metabolizira farmakološki aktivne tvari.
Među oralnim antikoagulansima lijek izbora je varfarin koji je supstrat CYP2C9. Na učinak oralnih
antikoagulansa utječu genetički i okolišni čimbenici.
Dosadašnje iskustvo u liječenju bolesnika s tromboembolijskim komplikacijama je pokazalo da postoje
objektivne poteškoće u titriranju terapije varfarina prilikom uvođenja lijeka i da se etničko porijeklo mora
uzeti u obzir u farmakogenetskim studijama. Podaci o učestalosti alela *1 CYP2C9 (84.1%), alela *2 (11.5%)
i alela *3 (4.0%) u skupini zdravih ispitan ika u našem ispitivanju su se podudarali s podacima iz literature za
bijelu populaciju. U našem ispitivanju smo dobili da postoji statistički značajno niža potrebna optimalna
dnevna doza varfarina u bolesnika s genotipom *1/*3 u odnosu na divlji tip (p=0. 022), niža optimalna dnevna
doza varfarina u žena u odnosu na muškarce, te u osoba starijih od 65 godina u odnosu na mlađe od te
dobi. Pojava krvarenja je bila češća u osoba s INR-om >5.0., a nije ovisila o genotipu CYP2C9 bolesnika i
dobi. Planira se nastavak ispitivanja u smislu povezanosti VKORC1 polimorfizama s dozom i
komplikacijama terapije varfarinom. Da bi se smanjila opasnost od ozbiljnih nuspojava varfarina i velike
interindividualne razlike u doziranju nužna je izrada algoritama.