uspješno starenje, populacija, zdravstvena njega, izazov
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Europa stari i svaki šesti stanovnik u Europi stariji je od 65 godina. Povećanje kvalitete života i sve
duži životni vijek predstavljaju izazov za društvo. Sam proces starenja pod ujecajem je bioloških,
psiholoških, socijalnih, kulturnih i duhovnih čimbenika, a subjektivni doživljaj kvalitete života ovisi o
doživljaju vlastitog fizičkog zdravlja, te o socijalnoj podršci i interakcije s drugim ljudima. Zdravstvena
njega uvijek je pratila razvoj društva, te promjene u potrebama pojedinca i obitelji. Posljednjih godina
često se spominje termin aktivnog starenja u kojem pojedinac optimalno koristi sve svoje resurce da
si osigura što kvalitetniji život i blagostanje. Aktivna uloga pojedinca u zdravstvenoj njezi prisutna je
već dulje vrijeme, no moramo se zapitati da li zadovoljava njegove potrebe. Zahtjevi za ulogom
zdravstvene njege u životu osoba starije životne dobi postaju izazov, jer moraju kroz svoju aktivnost
zbrinjavanja omogućiti uspješno starenje, vodeći brigu o potrebama „starih“ pojedinaca koji postaji
aktivni sudionici u društvenom, kulturnom i političkom životu modernih društava i država.
OB ''dr. T. Bardek'' Koprivnica, KBC Rijeka, HSDHM
medicinska sestra, trijaža, OHBP
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Jačanje identiteta mediciniske sestre povezano je s profesionalizacijom i autonomizacijom sestrinske
prakse. Kao neposredna posljedica jačanja identiteta medicinskih sestara kroz povijest javila se
potreba o intenzivnijem promišljanju vezanom za specijalizirana područja sestrinske prakse. Bez
obzira na brojne promjene u razvoju sestrinstva, medicinska sestra ostala je dosljedna temeljnom
načelu-dobrobiti bolesnika. Danas , medicinska sestra u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu
nije pasivni sudionik u provođenju odluka za dobrobit pacijenta već akitivni donosioc odluka za
pacijenta ( trijažne odluke). Važno je napomenuti da je medicinska sestra u Objedinjenom hitnom
bolničkom prijemu autonomna,odgovorna i kompetentna u donošenju trijažnih odluka u interesu
dobrobiti pacijenta. Kompetencija je izuzetno važna za medicinsku sestru kao zdravstvenog
profesionalca, a timski rad i harmonija odnosa na relaciji liječnik-medicinska sestra u radu
Objedinjenog hitnog bolničkog odjela posebno dolazi do izražaja.
Rad na trijaža u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu od medicinske sestre zahtjeva veliko
kliničko znanje, dobro razvijene komunikacijkse vještine, sposobnost donošenja odluka, kritičko
razmišljanje, edukaciju iz procesa trijaže i iskustvo rada na trijaži. Okolnosti u kojima medicinska
sestra donosi trijažnu odluku ograničeno je podacima, vremenom i resursima.
Medicinska sestra na trijaži svojom procjenom donosi trijažnu odluku za svakog pacijenta prema
kriterijima procesa trijaže. Trijažne odluke u procesu trijaže dijele se na primarne i sekundarne.
Donošenje odluke tijekom trijažne procjene nije nimalo lako ni jednostavno za medicinsku sestru jer
o njezinoj pravovaljanoj trijažnoj odluci ovisi daljnji tijek i ishod liječenja pacijenta.
U ostvarivanju autonomije i jačanju uloge medicinske sestre na trijaži veliku važnost imaju
sekundarne trijažne odluke koje imaju za cilj prvovremeno pružanje pomoći pacijentu i osiguranje
ugodnog okruženja za pacijenta za vrijeme čekanja ( sestrinske intervencije).
Farmakokinetikom utvrđujemo početak, trajanje i učinak lijeka u odnosu na koncentraciju, ovisno o
kemijskim osobinama lijeka i čimbenicima vezanim uz pacijenta. Kritično oboljeli pacijenti imaju velik
rizik za nastanak po život opasnih infekcija, te posljedičnog razvoja sepse i septičnog šoka te
multiorganskog zatajenja. Od iznimne je važnosti primjeniti adekvatnu antimikrobnu terapiju kritično
oboljelih pacijenata kako bismo povećali njihove izglede za izliječenje Najvažnije smjernice koje se
moraju ispoštivati kod primjene antibiotika su: što ranije započeti liječenje, posebno nakon pojave
prvih znakova sepse; empirijska primjena antibiotika sa širokim spektrom djelovanja i adekvatno
doziranje antibiotika! U posljednjih je godina veliki izazov u intenzivnoj medicini odrediti pravu dozu
jer patofiziološke promjene povezane s kritičnim stanjem pacijenta utječu na farmakokinetiku
uglavnom hidrofilnih antimikrobnih lijekova. Mnogobrojna su stanja u kritično oboljelih koja
istodobno mogu utjecati na farmakokinetiku (akutna ozljeda bubrega, sepsa, promjene u
proteinima...), što posljedično komplicira prediviđanje odgovarajuće koncentracije antibiotika i
najčešće se očituje subdozirnjem pacijenta, odnosno primjenom nedovoljne doze. Promjene u
farmakokinetici stoga imaju značajnu važnost u primjeni antibiotika u sestrinskoj praksi. Naglasak je
stavljen na provjeru nužnosti brze primjene novog antibiotika u slučaju promjene u terapiji, kontrola
trajanja infuzije antimikrobnih lijekova, poštivanje rasporeda doziranja, istovremena primjena prve
inicijalne „loading“ doze i kontinuirane infuzije kada se vremenski - ovisni antimikrobni lijekovi daju
putem kontinuirane infuzije.
Tamara Matulić Ćus, Jelena Mijić Anđelić, Mirjana Meštrović
KBC Zagreb
terapijska hipotermija, sestrinske intervencije
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Povijesno gledajući, terapijska hipotermija primjenjivala se već za vrijeme Hipokratovog doba, kada
su korišteni oblozi od leda i snijega kako bi se smanjilo krvarenje ranjenih vojnika. Kroz godine i
stoljeća terapijska hipotermija se primjenjivala na mnogo načina i u razne svrhe. Kao začetnik
moderne hipotermije izdvaja se neurokirurg dr. Temple Fay. On je prvi osmislio prekrivač za hlađenje
kojeg i danas, u modernijoj verziji nalazimo u jedinicama intenzivnog liječenja. Terapijska hipotermiija
ima neuroprotektivne učinke prvenstveno vezane uz globalnu hipoksiju što je vidljivo kod srčanog
aresta, neonatalne asfiksije, te statistički značajnijem preživljavanju bolesnika i njihovom boljem
neurološkom ishodu. No s druge strane klinički podaci govore o negativnim stranama hipotermije,
kao što je poremećaj u radu srca što se očituje aritmijama, bradikardijom, smanjenjem udarnog
volumena i kontraktilnosti srca. Mogući su i poremećaji elektrolita i acidobaznog statusa, bubrežne
funkcije, tahipneje, pneumonije, ARDS, sepsa..... Ovaj rad prikazaju kontroverzne činjenice o
terapijskoj hipotermiji kao i načine provođenja hipotermije te ulogu medicinske sestre u skrbi za
pacijenta koji je podvgnut terapijskoj hipotermiji.
sigurnost pacijenta, monitoring, oksimetrija, zdravstveni tim
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Vitalno ugroženi bolesnik je svaki onaj bolesnik kod kojeg postoji sumnja da bi se mogla razviti i/ili se
razvila kardiovaskularna i respiratorna disfunkcija. Takvo stanje zahtijeva primjenu intenzivnih mjera
liječenja, a zbog česte nemogućnosti adekvatnog zbrinjavanja bolesnika često je indiciran transport
bolesnika. Postoje dvije vrste transporta: unutarbolnički i između dvije bolnice. Prijevoz vitalno
ugroženog bolesnika može se smatrati produžetkom intenzivne skrbi i zbog toga treba osigurati:
nadzor vitalnih funkcija, minimalno vrijeme trajanja prijevoza, pratnju mora obavljati iskusan tim koji
se sastoji od liječnika i medicinske sestre/tehničara. Tim koji sudjeluje u pratnji bolesnika je
najodgovorniji za sve što se događa tijekom transporta i mora biti spreman reagorati na sve neželjene
događaje koji mogu životno ugroziti bolesnika. Potrebna je sva potrebna oprema za transport vitalno
ugroženog bolesnika od seta ta umjetno održavanje dišnog puta, aparata za sukciju, grijača tijela i
infuzija, lijekova za reanimaciju.
