Komunikacija je proces razmjene misli, osjećaja te poruka koja se nužno odvija kada god postoji
interakcija odnosno međuodnos. To je kompleksan proces koji uključuje slanje i primanje poruka
upućenih pojedincu ili skupini, te sigurnost i prepoznavanje da je poruka shvaćena na pravi način
kako bi se izbjegli nesporazumi koji mogu kompromitirati poslanu informaciju odnosno cjelokupnu
komunikaciju. U medicinskoj struci loša komunikacija može dovesti do niza nesporazuma, koji mogu
imati brojne neugodne posljedice za zdravstvene djelatnike unutar tima, a na kraju i za samog
bolesnika. Komunikacija je puno više nego samo razgovaranje i može se obavljati na više načina, s
riječima, pokretima, izrazom lica, tišinom. Ona je uvijek dvosmjeran proces, koji istodobno povezan
međusobnim otkrivanjem i međusobnom razmjenom poruka. Dobra komunikacija je bitna za
učinkovitu suradnju unutar tima. Uz dobru komunikaciju je moguće postići dovoljno povjerenja
bolesnika i njegove obitelji, tako da je važno, da je medicinsko osoblje svjesno važnosti dobre
međusobne komunikacije. Komunikacijske vještine su značajni čimbenik u profesionalnom djelovanju
stručnjaka unutar zdravstvenog tima, a na kraju i unutar zdravstvenog sustava. Korištenjem
odgovarajućih komunikacijskih vještina poboljšava se kvaliteta zdravstvene usluge, a bolesnici kao i
sami zdravstveni djelatnici su zadovoljniji.
Hipotermiju definiramo kao smanjenje središnje tjelesne temperature ispod 35 stepeni. Uzroci
hipotermije se mogu klasificirati kao akcidentalni ili jatrogeni. Opšti anestetici uzrokuju inhibiciju
termoregulacije i u kombinaciji sa hladnom operacionom salom izazivaju hipotermiju kod bolesnika
podvrgnutih dugotrajnim hirurškim zahvatima. Hipotermija počinje odmah nakon uvoda u anesteziju
i pojačava se sa dužinom trajanja operativnog zahvata. Postoperativna hipotermija doprinosi
nastanku brojnih postoperativnih komplikacija kao što su : poremećaj srčanog ritma i ishemija
miokarda, hipertenzija, krvarenje na mjestu operativnog reza, infekcija rane, koagulopatija i
produženo dejstvo mišićnih relaksanata, postoperativna drhtavica. Uprkos visokom procentu
hipotermije postoji dobra kontrola tjelesne temperature, pad manji od 0,6 stepeni. Dvije su osnovne
tehnike zagrijavanja hipotermičkog bolesnika : aktivno ( korištenje vanjskih izvora topline) i pasivno (
endogeno stvaranje topline i temeprature okoliša). Perioperativna hipotermija je značajan i
preventibilan uzrok hirurških komplikacija i morbiditeta koji doživi 50-90% hirurških pacijenata.
Perzistentna plućna hipertenzija novorođenčeta (PPHN) javlja se u slučajevima kada plućna
vaskularna rezistencija (PVR) ostaje povišena nakon rođenja što rezultira desno-lijevim šantom kroz
fetalne cirkulacijske puteve. Ovakvo stanje vodi u hipoksemiju koja u nekim slučajevi može dovesti do
ireverzibilnih stanja koja ne reagiraju na konvencionalnu respiratornu potporu. PPHN primarno se
javlja kod terminske novorođenčadi i nedonoščadi nakon 34 tjedna gestacije. Uzrokovana je
poremećajima u plućnim krvnim žilama koje uključuju nerazvijenost, abnormalnost i maladaptaciju
plućne vaskulature. Simptomi se javljaju već unutar prva 24 sata po porodu znakovima respiratornog
distresa i cijanozom. Ukoliko postoji sumnja na PPHN moguć je probir primjenom pulsne oksimetrije
gdje se nalazi značajna razlika u vrijednostima preduktalne i postuktalne saturacije kisikom. Liječenje
PPHN sastoji se od potporne terapije kardiorespiratornog sustava i vazodilatacijske terapije, a kod
bolesnika koji ne reagiraju na ove postupke pristupa se izvantjelesnoj membranskoj oksigenaciji
(ECMO). Preživjeli imaju visok rizik za razvojna, motorička i slušna oštećenja.
CILJ rada je ukazati na važnost ranog prepoznavanja i primjerenog zbrinjavanja kako bi se mogućnost
razvoja ireverzibilnih stanja smanjila na najmanju moguću mjeru.
METODE: Procjena novorođenčeta i transport u jedinicu intenzivnog liječenja te multidisciplinarni
pristup u donošenju odluka nužni su za uspješno liječenje.
ZAKLJUČAK: Poznavanje fizioloških i patofizioloških osobitosti respiratornog sustava novorođenčeta
nužno je kako bi se osigurali optimalni respiratorni i neurorazvojni ishodi i pružila individualizirana
zdravstvena njega. Zdravstvena njega novorođenčeta sa PPHN zahtijeva pedantan monitoring,
nadzor nad vitalnim funkcijama i perfuzijom. Minimalna manipulacija i primjena sedacije potrebni su
kako bi se osigurala usklađenost s respiratorom. Za medicinske sestre zbrinjavanje ove skupine
bolesnika je izazov i zahtijeva stalnu opservaciju kako bi se na vrijeme uočile promjene i na taj način
spriječilo ozbiljnije pogoršanje i kolaps bolesnika.
JU OB ''prim. dr. Abdulah Nakaš'' Sarajevo, KCUS Sarajevo (BiH)
PBM, zahtjevnice KG/AT i KG/AT/TP, MSBOS
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
UVOD: U bolničkoj banki krvi (BBK) potrebno je pravovremeno obezbjediti adekvatne količine krvi i
krvnih derivata za operativne zahvate. Za različite operativne programe rade se procijene prosječnog
broja potrebnih doza krvi za operacije. Primjenom dvije vrste zahtjevnica KG/AT (krvna
grupa/antitijela) i KG/AT/TP (krvna grupa/antitijela/test podudarnosti) za pretransfuzijsko
imunohematološko ispitivanje u J.U. Opća bolnica „Prim. dr Abdulah Nakaš“ postignuta je
racionalnija potrošnja krvi i krvnih derivata i finansijske uštede kroz smanjen broj testova
podudarnosti (TP).
CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Utvrditi ukupnu količinu preoperativnih zahtjeva (KG/AT i KG/AT/TP) za krv i
krvne derivate na hirurškim odjelima J.U. Opća bolnica „Prim. dr Abdulah Nakaš“ u vremenskom
periodu od 01.06.2014. - 31.12.2014. god. i analizirati potrošnju/vraćanje u rezerve zauzete krvi,
utvrditi ukupne uštede TP, procjene MSBOS indikatorom (Maximum Surgical Blood Ordering
Schedule).
REZULTATI: Ukupna količina preoperativnih zahtjeva za krv/krvne derivate na hirurškim odjeljenjima
iznosila je 927 zahtjeva: od toga 623 zahtjeva ili 67,2% je testirano KG/AT, a 304 ili 32,8% testiranja
KG/AT/TP. Transfundirano 617 jedinica krvi i krvnih derivata, 275 pripremljene jedinice krvi nisu
transfundirane. Procjene (MSBOS) vjerovatnosti transfuzija za hirurgiju iznosi 51,3, najbolja je u
slučaju hiruške intenzivne njege 70,4 a najniža za odjelu opšte hirurgije, 37,2. Procjenom indikatora
efikasnog upravljanja resursima, najbolje je porođajno 0,89., za cijelu hirurgiju iznosi 0,69. Za hirurška
odjeljenja u prosjeku zahtjevano je 2.1 jedinice krvi, ukupne uštede u broju testova iznose 562 TP.
Educiranjem članova obitelji bolesnika za primjenu epiduralne analgezije u njegovoj kući, moguće je
postići da nakon sprovedene edukacije članovi obitelji, koji su istu prošli, uz stručno vodstvo i nadzor
od strane zdravstvenog osoblja, mogu samostalno primjenjivati oboljelom analgetsku terapiju preko
epiduralnog katetera.
Na taj način poboljšava se kvaliteta života bolesnika, smanjuje se potreba za dugotrajnom
hospitalizacijom u zdravstvenoj ustanovi, a istovremeno kroz povremene posjete oboljelog Ordinaciji
za liječenje boli, vrši se kontrola nad provedbom terapije putem epiduralnog katetera, te se polaznike
edukacije prema potrebi dodatno educira o istom.
Edukacija članova obitelji pa i samih bolesnika u mogućoj mjeri, sprovodi se u sklopu rada Ordinacije
za liječenje boli, a istu sprovodi tim u sastavu ; liječnik/ca, prvostupnik/ca sestrinstva i medicinska
sestra/tehničar, svaki na svom polju odgovornosti i kompetencija.
Budući se svakom bolesniku u riješavanju njegovih zdravstvanih problema, poglavito boli, pristupa
individulano, predviđeno je da i edukacija članova obitelji za primjenu navedene terapije kod kuće,
bude indivudulana, odnosno da svakoj edukaciji bude nazočno jedno do dvoje članova obitelji i
moguće sam bolesnik.
Nakon završene edukacije, polaznici su upoznati sa primjenom analgetske terapije putem
epiduralnog katetera, osposobljeni su za pripremu i izvođenje primjene analgetske navedene
terapije, te su osposobljeni prepoznati moguće nus pojave primjene iste.
Sve to polaznici u cijelosti usvajaju kroz teorijsku edukaciju i praktičan rad, uz kontrolu i vođenje
edukatora.
