Ana Trajanoski
KBC Zagreb
novorođenče, cijanoza, plućna hipertenzija
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Perzistentna plućna hipertenzija novorođenčeta (PPHN) javlja se u slučajevima kada plućna
vaskularna rezistencija (PVR) ostaje povišena nakon rođenja što rezultira desno-lijevim šantom kroz
fetalne cirkulacijske puteve. Ovakvo stanje vodi u hipoksemiju koja u nekim slučajevi može dovesti do
ireverzibilnih stanja koja ne reagiraju na konvencionalnu respiratornu potporu. PPHN primarno se
javlja kod terminske novorođenčadi i nedonoščadi nakon 34 tjedna gestacije. Uzrokovana je
poremećajima u plućnim krvnim žilama koje uključuju nerazvijenost, abnormalnost i maladaptaciju
plućne vaskulature. Simptomi se javljaju već unutar prva 24 sata po porodu znakovima respiratornog
distresa i cijanozom. Ukoliko postoji sumnja na PPHN moguć je probir primjenom pulsne oksimetrije
gdje se nalazi značajna razlika u vrijednostima preduktalne i postuktalne saturacije kisikom. Liječenje
PPHN sastoji se od potporne terapije kardiorespiratornog sustava i vazodilatacijske terapije, a kod
bolesnika koji ne reagiraju na ove postupke pristupa se izvantjelesnoj membranskoj oksigenaciji
(ECMO). Preživjeli imaju visok rizik za razvojna, motorička i slušna oštećenja.
CILJ rada je ukazati na važnost ranog prepoznavanja i primjerenog zbrinjavanja kako bi se mogućnost
razvoja ireverzibilnih stanja smanjila na najmanju moguću mjeru.
METODE: Procjena novorođenčeta i transport u jedinicu intenzivnog liječenja te multidisciplinarni
pristup u donošenju odluka nužni su za uspješno liječenje.
ZAKLJUČAK: Poznavanje fizioloških i patofizioloških osobitosti respiratornog sustava novorođenčeta
nužno je kako bi se osigurali optimalni respiratorni i neurorazvojni ishodi i pružila individualizirana
zdravstvena njega. Zdravstvena njega novorođenčeta sa PPHN zahtijeva pedantan monitoring,
nadzor nad vitalnim funkcijama i perfuzijom. Minimalna manipulacija i primjena sedacije potrebni su
kako bi se osigurala usklađenost s respiratorom. Za medicinske sestre zbrinjavanje ove skupine
bolesnika je izazov i zahtijeva stalnu opservaciju kako bi se na vrijeme uočile promjene i na taj način
spriječilo ozbiljnije pogoršanje i kolaps bolesnika.