Kvaliteta sestrinske skrbi pokazuje različite nedostatke u njenim očekivanim ishodima, a najčešće
zbog neadekvatnog radnog okoliša, prevelikog radnog opterećenja, loše opreme i loših arhitektonskih
rješenja.
Cilj je bio ispitati povezanost i međusobno djelovanje radnog opterećenja medicinskih
sestra/tehničara s ishodom i kvalitetom pružene sestrinske skrbi u hitnoj kirurškoj službi Opće bolnice
Varaždin.
Ispitanici i metode: Uključeno je svih 16 zaposlenika koji rade na poslovima medicinskih
sestara/tehničara srednje stručne spreme i prvostupnika sestrinstva u hitnoj kirurškoj službi.
Istraživanje se provodilo putem modificiranog Baselskog upitnika o mogućnostima provođenja
sestrinske skrbi (Universität Basel, Version 1 MS 2004), te dijelovi modificiranog upitnika iz
istraživanja Konzorcija RN4CAST o kvaliteti sestrinske skrbi i sigurnosti pacijenata.
Rezultati su dobiveni na malom uzorku (N=15) te su samo orijentacijski. Međutim, znakoviti su i
nedvosmisleni u ukazivanju na značajke same organizacije rada i njenih ishoda: jasno su pokazali da
radno opterećenje zadaćama koje nisu izravno vezane uz skrb pacijenta, dovode medicinske
sestre/tehničare u situaciju da nisu u mogućnosti obavljati svoje osnovne radne zadatke i pružiti
pacijentima potrebnu skrb. Određena količina poslova zdravstvene njege ostaje neobavljena, a bila je
potrebna. Radna opterećenja izrazito prelaze navedena u dostupnoj literaturi. Svaki drugi ispitanik
ima više od 50 godina, a niti jedan ispod 30. Korelacija između opterećenja ispitanika i broja njihovih
godina pokazuje da stariji ispitanici imaju veće opterećenje na radnom mjestu.
Zaključak: Neophodno je povećati broj zaposlenih medicinskih sestara i tehničara u hitnoj kirurškoj
službi Opće bolnice Varaždin te reorganizirati njihove radne zadaće.
Krvni pripravci koji su prikupljeni od pune krvi davatelja, pripravljaju se na ZTM, na odjelu za krvne
pripravke. Dodatno obrađeni oprani eritrociti, se pripravljaju za intrauterinu transfuziju, a za
razmjenu transfuziju kod novorođenčadi, pripravljaju se eritrociti resuspendirani u AB plazmi. Na
takav način pripravljene eritrocite, čuvamo na 24 sata od priprave. Pred izdavanjem eritrocite
ozračimo.
Filtrirane eritrocite operemo sa 0,9 % NaCl. Upotrebljavamo ih za pacijente koji imaju protutijela
protiv bjelančevine plazme, naročito anti-IgA i za pacijente kod kojih je došlo do teških alergijskih
reakcija, u vezi sa transfuzijom krvi i za pripravu eritrocita za intrauterinu transfuziju. Za pripravu
eritrocita za intrauterinu transfuziju, upotrebljavamo eritrocite stare do četiri dana, CMV negativne.
Koristimo 100-120 ml eritrocita kojim dodamo 250 ml, NaCl. Sistem vrećica centrifugiramo. Nakon
centrifugiranja, sistem vrećica stisnemo sa aparatom za automatsku separaciju i istisnemo
supernatant. Postupak ponovimo. Konačnom pripravku dolijemo 0,9% NaCl da dostignemo željeni
hematokrit.
Razmjena transfuzija je indicirana za novorođenčad, zbog nekompatibilnosti krvne grupe, između
matere i djeteta. To je urgentan slučaj u kojem novorođenoj djeci, nadoknadimo određen volumen
krvi, uobičajeno sa jednakim volumnom prikladne krvi davatelja. Punu krv za RT pripravimo iz
filtriranih eritrocita i svježe smrznute plazme. Za pripravu eritrocita, koristimo eritrocite krvne grupe
0, stare do 5 dana, CMV negativne. Svježa smrznuta plazma KG AB, mora biti pripravljena iz TT
vrećica (bez prisutnih levkocita). Vrećicu eritrocita centrifugiramo, stisnemo sa aparatom za
automatsku separaciju, istisnemo supernatant. Konačnom pripravku, dodamo odmrznutu plazmu, sa
namjerom da dostignemo željeni hematokrit.
Na ZTM krvne pripravke zračimo sa aparatom za ozračivanje koji omogućava kontrolirano i validirano
odmjeravanje količine, potrebnog ozračivanja. Vir zračenja predstavlja izotop Cs-137. Doza
ozračivanja je 30 Gy. Ozračivanje krvnih pripravaka, sa ionizirajućim zrakoma, pomaže u uništenju
limfocita T i sa tim prevenciji nastanka posttransfuzijske reakcije presatka protiv primatelja.
Zaključak
Svakom takvom obrađenom krvnom pripravku, uzme se uzorak i provjere se rezultati. Rezultati
moraju biti u skladu sa svim zahtjevima kontrole kvalitete. Za pripravu takvih komponenta je
potrebno mnogo znanja i iskustva na području obrade komponenata krvi, a za koje su odgovorni
dipl.MS i dipl. MT. Sigurni i kvalitetni krvni pripravci pripomognu uspješnom liječenju pacijenata.
akutna bol, kronični bolni sindrom, depresija, neuropatska bol, karcinomska bol
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Pacijentica s anamnezom kirurški i onkološki zbrinjavane ginekološke karcinomske bolesti, te
dugotrajnim liječenjem kronične neuropatske boli, zaprimljena je na ponovno kirurško liječenje
zloćudne novotvorine donjeg probavnog trakta. Od strane odjelnog osoblja nije uzet u obzir njezin
dotadašnji način liječenja kronične boli, pa usljed novog operativnog zahvata dolazi do akutizacije i
pojave kroničnog bolnog sindroma. To je bio poseban profesionalni izazov tehničarima APS-a u
prepoznavanju parametara bolesnikovog bolnog stanja, kao i liječnicima u pravilnom izboru
terapijskih postupaka i medikamenata.
kardio-pulmonalni arest, uloga medicinske sestre/tehničara, kardio-pulmnonalna reanimacija, četiri karike u lancu preživljavanja, prepoznavanje kardio-pulmonalnog aresta, postreanimacijsko zbrinjavanje
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
U radu je opisana uloga medicinske sestre kod nastalog ili prijetećeg kardio-pulmonalnog aresta
(KPA) pacijenta u intenzivnoj njezi. KPA je iznenadni zastoj efikasnog protoka krvi usljed potpune ili
djelimične nemogućnosti srca da vrši svoju funkciju uz eventualni prestanak disanja. Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) je niz mjera kako bi se ponovno uspostavile funkcije srca i disanja, a u
cilju osiguranja dovoljne količine kisika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima. Pošto je
pravovremena reakcija od ključnog značaja za krajnji ishod, naglašena je uloga sestre kao člana
medicinskog tima koji provodi najviše vremena uz pacijenta u „lancu preživljavanja“. „Lanac
preživljavanja“ čine četiri „karike“ a medicinska sestra aktivno učestvuje u svakoj od njih: 1. rano
prepoznavanje simptoma KPA, 2. rana primjena KPR-a, 3. defibrilacija i 4. postreanimacijsko
zbrinjavanje. U radu su opisani postupci medicinske sestre u svakoj fazi „lanca preživljavanja“. Da bi
kvalitetno odgovorila zahtjevima „lanca preživljavanja, medicinska sestra mora znati prepoznati
simptome KPA, postupak KPR-a, korištenje defibrilatora i postreanimacijsku njegu. Medicinska sestratehničar aktivno učestvuje u svim karikama „lanca preživljavanja“ te tako predstavlja ravnopravnog i
neizostavnog člana tima za KPR. Rad se dotiče i etičkog aspekta u slučajevima kada pacijent izrazi
želju da ga se ne reanimira u slučaju KPA.
Neplanirana perioperativna hipotermija je česta komplikacija u anesteziji tijekom operacijskih
zahvata. Ona može dovesti do razvoja brojnih komplikacija koje negativno utječu na ishod
operacijskog zahvata, naročito kod visoko rizičnih bolesnika. Kombinacija anestezioloških lijekova i
hladne operacijske sale je među najčešćim predisponirajućim faktorima perioperativne hipotermije.
Nerijetko se događa da temperatura tijela prije kirurškog zahvata padne i ispod 36 C zbog
pothlađivanja. Glavni čimbenici koji pridonose nastanku neplanirane perioperativne hipotermije su
niska temperatura okoline koja se danas postiže radom klima uređaja da bi okolnom osoblju bilo
ugodnije, korištenje infuzijskih otopina neadekvatne temperature, nepotrebno izlaganje pacijenta
bez zaštite prije samog kirurškog zahvata, dob pacijenta, duljina same operacije, pokretljivost
pacijenta te sama anestezija. Prema podacima iz literature, ako se ne primjenjuju mjere prevencije
hipotermije, hipotermija se dogodi u 70 % pacijenata prije ili za vrijeme operacije. Neželjeni učinci
hipotermije uključuju veću učestalost infekcije rane, sporo zacijeljivanje rana, veći gubitak krvi
tijekom zahvata, zimicu, tresavicu, produženi boravak u bolnici, a time i veći financijski trošak. Kod
srčanih bolesnika može i izazvati srčane aritmije pa čak i infarkt. Uloga medicinske sestre se temelji
na provođenju mjera prevencije. Jedna od najvažnijih mjera je regulacije okolne temperature (21-24
C), primjena infuzija pomoću grijača otopina koji će otopinu zagrijati na temperaturu tijela te
pokrivanje pacijenta prije zahvata pokrivačima koji zadržavaju toplinu tijela kao i intenzivno
nadgledanje tjelesne temperature pacijenta.
