Cilj ovog rada je prikazati indikacije za privremenu implantaciju elektrostimulatora. Prilikom ugradnje
ELS srca veliku ulogu ima medicinska sestra koja priprema pacijenta i pribor. Prije zahvata potrebno
je pacijenta psihički i fizički pripremiti te osigurati informirani pristanak za ugradnju privremenog ELS.
Prilikom postavljanja privremenog ELS srca do izražaja dolazi timski rad u kojemu je medicinska sestra
ključni čimbenik ukupne kvalitete zdravstvene skrbi. Ona svojom stručnošću, profesionalnim
kompetencijama i spretnošću osigurava miran tijek zahvata te pravodobnu reakciju u slučaju
komplikacija .
U jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) liječe se najteži, vitalno ugroženi pacijenti. Stoga jedinice
intenzivnog liječenja moraju biti imati opremu potrebnu za adekvatan hemodinamski nadzor i
liječenje. Medicinske sestre skrbe se za pacijente te sudjeluju u svim segmentima praćenja i
zbrinjavanja pacijenata.
Napretkom medicine povećavaju se zahtjevi i potrebe za stalnim usavršavanje i svaki oblik edukacije
od iznimne je važnosti u svakodnevnom funkcioniranu. Medicina i sestrinstvo konstano napreduje i
ako uspoređujemo sa prošlošću uvidjeti će se velike razlike u pristupima liječenju. U početku razvoja
profesije medicinske sestre nisu imale dostatno obrazovanje za širok spektar kompetencija, dok
danas medicinske sestre aktivno sudjeluju u prepoznavanju i tretiranju određenih stanja i promjena
kod pacijenata. U današnje vrijeme tehnologija općenito sve brže napreduje pa tako i u medicini.
Samim time se povećava potreba za kontinurianim praćenjem tehnološkog napretka te poznavanjem
stranih jezika kako bi mogli imati informacije o postignućima kolegica i kolega iz cijelog svijeta.
Ključ za daljnji napredak profesije su medicinske sestre sa visokom razinom obrazovanja koje poznaju
rad na računalu, strane jezike, osnove znanstveno istraživačkog rada, ali pri tome nisu izgubile
empatiju i razumijevanje za pacijente. Bez obzira na napredak opreme koja nam olakšava posao,
osobni pristup u sestrinstvu je neizmjerno bitan. Na pitanje je hoće li u budućnosti sestre zbrinjavati
pacijente ili će upravljati uređajima koji će to raditi umjesto njih odgovor je više nego jasan.
JIL, neinvazivni monitoring, vitalno ugroženi pacijent, medicinska sestra
''9. Simpozij HDMSARIST-a''
Varaždin, 28.-29. listopada 2016. godine
Vitalno ugrožen pacijent je svaki pacijent čiji vitalni znakovi nisu u granicama normalnih vrijednosti,
tj. pacijent je kritičan sve dok se ne dokaže suprotno. Monitoring omogućava procjenu stanja
pacijenta po vrijednostima hemodinamskih parametara čije je poremećaje medicinska sestra dužna
poznavati, registrirati, evidentirati i obavijestiti liječnika.
Cilj je ovog rada opisati što je neinvazivni monitoring pacijenta u jedinici intenzivnog liječenja, što sve
uključuje, te koje su specifične intervencije medicinske sestre u monitoringu vitalno ugroženog
pacijenta.
Uvod: Hijatalna hernija nastaje zbog postupnog, progresivnog slabljenja muskulature oko
ezofagealnog hijatusa. Javlja se češće u adipoznih osoba u srednjoj ili starijoj životnoj dobi, a četiri
puta češće u žena nego muškaraca. Dijele se na klizajuće hernije (tip I hijatalne hernije koja se javlja
u 90% slučajeva) i paraezofagusna (rolling) hernija (tzv.tip II hijatalna hernija koja se javlja rijeđe, u
10% slučajeva). Klinička slika se očituje slijedećim simptomima: žgaravica, mučnina, povraćanje,
regurgitacija, disfagija, odinofagija, bolovi retrosternalno ili visoko u epigastriju s tendencijom širenja
prema vratu ili u ruke, kašalj, palpitacije, štucanje. Za postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti jednu
od pretraga: renntgenski pregled jednjaka i želuca barijevim kontrastom, ezofagogastroskopija,
funkcionalna dijagnostika jednjaka, gastrezofagusna scintigrafija. Liječenje se provodi u prvoj mjeri
konzervativno uz antacide, specifični dijetalni režim i promjenu načina života, kirurško liječenje je
indicirano u 5% slučajeva, ako su tegobe vrlo jake a ne smanjuju se konzervativnom terapijom te kod
komplikacija (striktura i krvarenje). Postoje razne operacijske metode, a najčešće se primjenjuju
funduplikacija po Nissenu i stražnja gastropeksija po Hillu.
Prikaz slučaja: U 55- godišnje bolesnice kojoj je dijagnosticirana hernia paraoesophagealis permagna
učinjeno je operativno liječenje - fundoplikacija po Nissenu. Daljnji poslijeoperacijski tijek komplicira
se bolovima u abdomenu uz povraćanje, zbog čega se učini CT abdomena, a zatim i
ezofagogastroduodenoskopija kojom se povrđuje obilna nekroza želučane stijenke, te je učinjen
operacijski zahvat – totalna gastrektomija, ezofagojejunoanastomoza i evakuacija apscesa. Primljena
je u jedinicu intenzivnog liječenja kirurških bolesnika, na strojnoj potpori disanja, na vazoaktivnoj
potpori, razvija sliku septičkog šoka uz ARDS, potrošnu koagulopatiju i pogoršanje bubrežne
funkcije,u više navrata ovisno o mikrobiološkim nalazima modificirana antimikrobna terapija. Nakon
100 dana liječenja u Jedinici intenzivnog liječenja bolesnica se otpušta na odjel a potom i kući.
Akutni infarkt miokarda (AIM) nastaje zbog naglog prekida protoka krvi kroz koronarne arterije. U
određenom dijelu miokarda u tom slučaju dolazi do nekroze, stoga je potrebno što prije uspostaviti
reperfuziju okludirane koronarne arterije. Ovisno o vrsti i lokalizaciji, akutni infarkt miokarda (AIM)
dijeli se u skupinu s podizanjem ST-spojnice u EKG-u, takozvani STEMI i u skupinu bez podizanja STspojnice, takozvani NSTEMI. Bolesnici koji imaju visoki rizik za iznenadnu srčanu smrt, prvenstveno
bolesnici sa STEMI infarktom, nastoje se identificirati što ranije, po mogućnosti već kod prijema.
Kardiolog će na temelju kratke i ciljane anamneze, te brze dijagnoze odlučiti o odabiru optimalnog
liječenja bolesnika; upućivanje na primarnu perkutanu koronarnu intervenciju (PCI) ili liječenje
postupkom fibrinolize. Rezultati PCI bolji su od onih fibrinolitičke terapije, međutim, u pojedinim
slučajevima nije moguć postupak PCI, bilo zbog tehničkih problema (nemogućnost hitnog transporta
do tercijarnog centra) ili zbog određenih kontraindikacija. Postupak fibrinolize, priprema bolesnika
prije samog postupka, kontraindikacije, te priprema i doziranje određenih vrsta fibrinolitika prikazani
su u radu, kao i praćenje bolesnika u samom toku te nakon postupka fibrinolize, a u cilju sprečavanja
komplikacija koje su moguće u ranom i kasnijem tijeku bolesti.
