Nina Cvjetičanin, Gordana Brnčić, Vesna Bratić
KBC Zagreb
hijatalna hernija, poslijeoperacijske komplikacije, intenzivno liječenje
''9. Simpozij HDMSARIST-a''
Varaždin, 28.-29. listopada 2016. godine
Uvod: Hijatalna hernija nastaje zbog postupnog, progresivnog slabljenja muskulature oko
ezofagealnog hijatusa. Javlja se češće u adipoznih osoba u srednjoj ili starijoj životnoj dobi, a četiri
puta češće u žena nego muškaraca. Dijele se na klizajuće hernije (tip I hijatalne hernije koja se javlja
u 90% slučajeva) i paraezofagusna (rolling) hernija (tzv.tip II hijatalna hernija koja se javlja rijeđe, u
10% slučajeva). Klinička slika se očituje slijedećim simptomima: žgaravica, mučnina, povraćanje,
regurgitacija, disfagija, odinofagija, bolovi retrosternalno ili visoko u epigastriju s tendencijom širenja
prema vratu ili u ruke, kašalj, palpitacije, štucanje. Za postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti jednu
od pretraga: renntgenski pregled jednjaka i želuca barijevim kontrastom, ezofagogastroskopija,
funkcionalna dijagnostika jednjaka, gastrezofagusna scintigrafija. Liječenje se provodi u prvoj mjeri
konzervativno uz antacide, specifični dijetalni režim i promjenu načina života, kirurško liječenje je
indicirano u 5% slučajeva, ako su tegobe vrlo jake a ne smanjuju se konzervativnom terapijom te kod
komplikacija (striktura i krvarenje). Postoje razne operacijske metode, a najčešće se primjenjuju
funduplikacija po Nissenu i stražnja gastropeksija po Hillu.
Prikaz slučaja: U 55- godišnje bolesnice kojoj je dijagnosticirana hernia paraoesophagealis permagna
učinjeno je operativno liječenje - fundoplikacija po Nissenu. Daljnji poslijeoperacijski tijek komplicira
se bolovima u abdomenu uz povraćanje, zbog čega se učini CT abdomena, a zatim i
ezofagogastroduodenoskopija kojom se povrđuje obilna nekroza želučane stijenke, te je učinjen
operacijski zahvat – totalna gastrektomija, ezofagojejunoanastomoza i evakuacija apscesa. Primljena
je u jedinicu intenzivnog liječenja kirurških bolesnika, na strojnoj potpori disanja, na vazoaktivnoj
potpori, razvija sliku septičkog šoka uz ARDS, potrošnu koagulopatiju i pogoršanje bubrežne
funkcije,u više navrata ovisno o mikrobiološkim nalazima modificirana antimikrobna terapija. Nakon
100 dana liječenja u Jedinici intenzivnog liječenja bolesnica se otpušta na odjel a potom i kući.