Vanja Trazer, Josipa Dokozić, Stana Pačarić, Srđan Butorac
KBC Osijek
hemodinamika, hemodinamski monitoring, metoda termodilucije, Swan-Ganz kateter, PiCCO monitoring
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Ovaj rad prikazuje načine mjerenja hemodinamike i značenje dobivenih parametara u
kliničkoj praksi.
Sva tkiva u ljudskom organizmu ovisna su o radu srca i pluća. Srce održava adekvatnu
perfuziju organa i tkiva.Napretkom tehnologije danas je moguće različitim invazivnim i
neinvazivnim tehnikama pratiti bolesnikovo hemodinamsko stanje i kvalitativno izraziti
odgovarajuće parametre.
Nekoliko je osnovnih metoda monitoringa, koje možemo podjeliti na neinvazivan i neinvazivan
monitoring. Elektrokardiografija, pulsna oksimetrija su neinvazivne metode.Tlak mjerimo
invazivnim i neinvazivnim metodama. Centralni venski tlak mjeri se postavljanjem centralnog
venskog katetera. Dva su osnovna najzastupljenija načina mjerenja hemodinamike;
hemodinamski monitoring Swan-Ganzovim plućnoarterijskim kateterom i hemodinamski
monitoring PiCCO monitorom s arterijskim termodilucijskim kateterom.
Mjerenje pomoću Swan – Ganz katetera zahtjeva kateterizaciju srca, vrh plućnog katetera
postavlja se u plućnu arteriju, te je nužna maksimalna koncentracija kod pripreme,
postavljanja i monitoriranja. Neki od parametara dobivenih hemodinamskim monitoringom su
centralni venski tlak, plućno – arterijski tlak, plućni kapilarni okluzivni tlak, minutni volumen
srca, ejekcijska frakcija desnog ventrikula, srčani indeks, udarni volumen, varijacije udarnog
volumena, sistemski vaskularni otpor, plućni vaskularni otpor.
Hemodinamski monitoring je najinvazivniji način monitoriranja vitalnih funkcija u jedinicama
intenzivnog liječenja.
Dobiveni parametri pružaju potpun uvid u hemodinamski status bolesnika. Gotovo svim
pacijentima u jedinicama intenzivnog kardiokirurškog liječenja mjere se navedeni parametri,
posebno hemodinamski nestabilnim pacijentima, pacijentima kod kojih je nužna trajna
kardiopulmonalna procijena ili kod onih koji primaju kardiotropne lijekove. Informacije
dobivene ovim mjerenjima koriste se u dijagnostici, kao upute za daljnje intervencije, te
predviđanje ishoda liječnja pacijenta.
Ž. Lubina, T. Karaula, S. Stanešić, I. Vuković, L. Didaković, M. Strauss Patko
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu
ozračeni, eritrociti, neonatalna, fetalna
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
UVOD: Dorada zračenjem eritrocitnih krvnih pripravaka (KP) gotovo je uvijek indicirana za
potrebe liječenja pacijenata fetalne i neonatalne dobi budući se radi o pacijentima s
nedovoljno razvijenim ili/i narušenim imunološkim sustavom. Zračenjem KP x-zrakama
dozom od 25-50 Gy prevenira se transfuzijom uzrokovana reakcija transplantata protiv
primatelja uzrokovana vijabilnim limfocitima u KP. Rok ovakvim KP je samo 24 sata.
MATERIJALI I METODE: Proizvodnja eritrocitnih KP za neonatalne i fetalne transfuzije
počinje zaprimanjem zahtjeva. Odabiru se svježi Kell negativni koncentrati eritrocita sa
smanjenim brojem leukocita (KE SBL) starosti do 5 dana, odgovarajuće ABO krvne grupe i
Rh fenotipa.
Zračenje x-zrakama pomoću aparata Raycell Mk2 slijedi odmah nakon priprave KP. Za
ispunjavanje posude u koji se postavlja doza KE unutar aparata za zračenje koriste se
vrećice s vodom. Samo zračenje traje 4,3 minute. Postupak zračenja uključuje još i upis
podataka o dozi u kompjuterski sustav vezan uz Raycell Mk2. Za vizualnu potvrdu i kontrolu
zračenja koristi se RadTag RTX25 indikator zračenja. Kompjuterska dorada i ispis naljepnica
vrši se pomoću informatičkog sustavu transfuzijske službe (e-Delphyn). Ukupno prosječno
vrijeme kompletnog procesa zračenja traje oko 7 minuta.
REZULTATI: U 2014. godini ozračeno je 25 doza KE SBL u plazmi (exangvinotransfuzije,
korekcije anemije), 78 KE SBL opran u 0,9%-tnoj NaCl (intrauterine transfuzije) i 43 doze KE
SBL ("TOP UP" transfuzije).
ZAKLJUČAK: Eritrocitni KP za fetalne i neonatalne transfuzije ne postoje na skladištu kao
gotovi proizvodi već se proizvode i zrače po zaprimanju zahtjeva. Zračenje KP nije moguće
provesti ranije i skladištiti proizvod do primjene budući se rok valjanosti skraćuje na 24 sata.
moždana smrt, eksplantacija, jedinica intenzivnog liječenja, medicinska sestra
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Moždana smrt u trudnoći je rijedak slučaj, a i porod zdravog djeteta nakon moždane smrti
majke iznimno rijedak događaj te je do sada u literaturi opisano svega 30-tak slučajeva. U
ovom prikazu radi se o slučaju moždane smrti majke u 20-tom tjednu trudnoće, te održavanju
trudnoće kroz 69 dana do rođenja zdravog djetea i donacije organa od strane majke.
Najčešći oblik poremećaja svijesti kod pacijenata u torakokirurškom JIL-u je delirij. Delirij je i
epidemiološki najčešći oblik distresa u JIL-u, s tim da je učestalost veća kod bolesnika na
mehaničkoj potpori disanju.
To je psihijatrijski poremećaj čiji uzroci mogu biti radni i medicinski. S obzirom na
kompleksnost stanja zbog same operacije, važno je na vrijeme prepoznati simptome kod
takvih bolesnika i započeti s adekvatnom terapijom. Zbog poremećenog stanja svijesti, ti
pacijenti ne sudjeluju u fizikalnoj rehabilitaciji, te na taj način doprinose mogućnosti
postoperacijskih komplikacija. Cilj je dakle korekcija potencijalnog disbalansa što bi moglo biti
u pozadini poremećaja, te stabilizacija vitalnih funkcija i na koncu povratak k svijesti.
Pneumonija povezana s respiratorom (Ventilator-associated pneumonia -VAP) u jedinicama
intenzivnog liječenja veliki je zdravstveni i financijski problem. Definira se kao bolnička
pneumonija u bolesnika koji su na mehaničkoj ventilaciji preko endotrahealnog tubusa ili
traheostome duže od 48h. Učestalost ovih infekcija u bolesnika liječenih u Jedinicama
intenzivnog liječenja kreće se od 20-70%, od čega se 80% odnosi na bolesnike na
mehaničkoj ventilaciji. VAP pneumonija je drugi najčešći oblik bolničke infekcije i vodeći je
uzrok smrtnosti. Bolesnik na respiratoru ima 6 do 21 puta veći rizik za razvoj upale pluća od
bolesnika koji nisu na mehaničkoj ventilaciji. Liječenje VAP-a je dugotrajno, zahtjevno i skupo,
a uzročnici su često otporni na brojne antimikrobne lijekove.
Velika je odgovornost zdravstvenih djelatnika, posebno medicinskih sestara koje snopom
postupaka sudjeluju u prevenciji, koja dokazano smanjuje nastanak pneumonije povezane sa
strojnom ventilacijom u jedinicama intenzivnog liječenja. Od izuzetne je važnosti i
kontinuirana edukacija zdravstvenog osoblja za provođenje intervencija zdravstvene njege.
Primjena tehnika asepse i antisepse jedno je od zlatnih pravila na kojima se temelji prevencija
VAP-a. Nastanak ovakvog tipa pneumonije ne možemo u potpunosti spriječiti, ali pravilnim
pristupom možemo učinkovito ograničiti.
