Komunikacija zdravstvenih radnika je tema koja je široko zastupljena u raznim programima
kontinuirane edukacije medicinskih sestara.
Analizom domaće literature, knjiga, naučnih radova, članaka u časopisima, zbornika sa
stručnih konferencija, državnih i statističkih publikacija, teza i disertacija i internet baze
podataka uočeno je da se na sličan način pristupa temi komunikacije u medicine i sestrinstvu
proteklih 20 i više godina.
Iako se u literaturi mogu naći brojna istraživanja koja ukazuju da ulaganje u unapređenje
komunikacije može dovesti do unapređenja bezbednosti i kvaliteta, smanjenja broja bolničkih
dana, većeg zadovoljstva pacijenata i njihovih porodica, time i većeg zadovoljstva zaposlenih,
zdravstveni radnici se uglavnom fokusiraju na tehničke veštine zanemarujući timski rad i
komunikaciju koja je u skladu sa savremenim društvom kom težimo.
Danas, nauka i savremene informaciono - komunikacione tehnologije diktiraju nove stilove,
metode i veštine komunikacije zdravstvenih radnika. Danas, zahvaljujući upravo ovim
tehnologijama pacijenti su mnogo više informisani o bolesti i metodama lečenja i od
zdravstvenih radnika očekuju mnogo više stručnih informacija.
Ovaj stručni rad fokusira pažnju na učenje o osnovnim komponentama profesionalne
komunikacije i uključuje razmatranja tih komponenti kao što su: profesionalni stav, znanje o
profesionalnim standardima i sestrinskim sposobnostima da uspostave komunikaciju koja
obezbeđuje zdrave temelje za savremenu organizaciju.
Poglavlja predavanja obrađuju
- Profesionalna komunikacija zdravstvenih radnika – Šta sve može biti problem?
- Alternativne metode komunikacije sa pacijentom – Da li ih poznajemo i kako ih koristimo?
- Komunikacija u OP Sali sa pacijentom sa posebnim potrebama – Kako se sporazumeti?
- Ček liste i skor sistemi koji štede vreme i unapređuju komunikaciju medicinskog tima
- Uticaj društvenih mreža na komunikaciju zdravstvenih radnika – uradi i nemoj!
bol, tretman boli, uloga med. sestre/tehničara, proces zdr. njege
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Bol je odgovor organizma na jedno nenormalno stanje organizma motornim i autonomnim
refleksima kao i pseudoafektivnim ponasanjem.
Vrste bola:
Eksperimentalna bol izazvana stimulacijom
Dusevna bol kao izraz dusevne patnje
Fantomska bol
Bol je tipicna za oboljeli dio tijela,bol je vezana za povredjeni dio tijela
Receptori za bol nalaze se na kozi i unutrasnjosti organizma,centri za bol nalaze se u kori
mozga u kicmenoj mozdini - spinalni centar za bol
Uzrok bola je stimulacija receptornog sistema zavrsetka nervnih niti
Jacina bola - slabi,umjereni, jaki, podnošljivi
Po kvalitetu - tupi, ostri, zarenje, štipanje, bockanje, rezanje
Stres pojacava osjecaj bola. Lokalizacija bola, preneseni bol i faktori koji uticu na iskustvo
bola.
Koristenje analgetika i drugih lijekova u cilju otklanjanja bolesti
Lijecenje boli - intervencije za pomaganje pacijentu - prepreke za olaksavanje boli
Posljedice neadekvatne terapije bola: gubitak apetita, spor oporavak, stres, hormonalni
disbalans, poremecaj sna, gubitak snage, anksioznost, depresija.
Ileus (intestinalna okluzija) je bolest koju karakterizira prekid prolaska fekalnih tvari kroz
crijevni kanal. To je teška i opasna bolest, koju treba brzo dijagnosticirati i liječiti, jer u
suprotnom može doći i do smrti pacijenta. Prema načinu nastanka i brzini i načinu razvoja,
razlikuju se dinamički (nastaje paralizom muskulature crijeva) i mehanički ileus.
Trudnica (1985.god.) u 30. tjednu trudnoće zaprima se u Jedinicu intezivnog liječenja nakon
hitne operacije ileusa (priraslice crijeva s opstrukcijom) radi potrebe trajnog nadzora vitalnih
funkcija i mjera intenzivnog liječenja - opisan je predoperativni period i tijek liječenja.
Kod prijema u JIL, pacijentica je prisebna, orijentirana, pothlađena i suficijentno diše, ali se
čuje stridor. Žali se na bol u području operativne rane, pa se ordinira Analgin i Tramal po
čemu se bol dobro kupira.
Prije operativnog zahvata, pacijentica je više puta zaprimana na odjel ginekologije zbog
učestalog povraćanja, bolova u epigastriju unatrag 2 mjeseca, lošeg osjećanja, malaksalosti
radi obrade, nadzora i liječenja.
Interes za prikaz ovog slučaja proizlazi iz činjenice da se dugi niz godina nije zaprimila
pacijentica sa navedenom dijagnozom, a uz to je pacijentica bila u 30.tjednu trudnoće što je
dodatno otežavalo preciznu dijagnozu.
Organizam novorođenčeta u mnogo čemu se razlikujue od odrasalog. Iako su mnogi
simptomi bolesti i klinički znakovi zatajenja organa isti za sve dobne skupine neke bolesti i
njihove komplikacije se češće javljaju kod djece, nego kod odraslih. Organizam će na svaki
poremećaj, bolest, reagirati aktivacijom kompezatornih mehanizama Prestankom njihovog
djelovanja dolazi do dekompenzacije i kardiorespiratornog aresta. Kardiorespiratorni arest
ima loš ishod i najčešće je posljedica hipoksije.U početku problem može biti u dišnom putu,
disanju ili cirkulaciji. Prepoznavanje teško bolesnog novorođenčeta slijedi načela ABCDE
pristupa. Kardiorespiratorno zatajenje je uobičajen završetak bilo respiratornog bilo
cirkulatornog zatajenja. Znakovi zatajenja uključuju promjenu svijesti, hipotoniju,tahikardiju,
smanjene centralne, a odsutne distalne pulseve. Bradikardija, hipotenzija, bradipneja,
hvatanje zraka, apneja krajnji su događaji koji neposredno prethode kardiorespiratornom
arestu. Nakon ABC procjene novorođenče možemo ocijeniti kao stabilno, kompenzirano ili
dekompenzirano.
CILJ rada je ukazati na važnost ranog prepoznavanja i liječenja životno ugroženog
novorođenčeta kako bismo spriječili arest i smanjili mortalitet i morbiditet.
METODE: Strukturiranim pristupom u što kraćem vremenu pravilno procijeniti stanje
novorođenčeta te na osnovu dobivenih podataka provesti uspješno liječenje koje će spriječiti
kardiorespiratorno zatajenje.
ZAKLJUČAK: Svaka medicinska sestra koja skrbi za ozbiljno bolesno novorođenče mora
prilagoditi metode procjene i intervencije kako bi one bile primjerene ovoj vrlo osjetljivoj
skupini bolenika. Medicinska sestra mora biti svjesna simptoma i znakova koji upućuju na ne
primjereni rad organa i mora reagirati brzo kada pogoršanje nastupi. Važno je što prije
započeti s terapijskim postupcima kako patološki proces ne bi napredovao do konačnog
zatajenja.Bez obzira na težinu stanja nužno je zadržati profesionalan odnos, ne paničariti.
Stalnim usavršavanjem i primjenom najnovijih smjernica u zbrinjavanju uspješno ćemo skrbiti
za teško bolesnu novorođenčad.
Kardiokirurški zahvati najčešće se izvode uz uporabu izvan tjelesnog krvotoka koji preuzima
ulogu srca i pluća za vrijeme indiciranog srčanog aresta. Za vrijeme primjene izvan tjelesnog
krvotoka metabolizam mozga i cirkulacija krvi kroz mozak je pod utjecajem arterijskog pCO2,
temperature, dubine anestezije i stupnja ukupnog protoka tijekom izvan tjelesnog krvotoka.
Neurološke komplikacije nakon kardiokirurških zahvata još su uvijek česte, smanjen je broj
moždanih udara ali još uvijek je prisutan značajan broj kognitivnih poremećaja. Etiologija
kognitivnih poremećaja u konačnici predstavlja kombinaciju raznih čimbenika koji dovode do
regionalne ili organske neravnoteže između dostave i potrošnje kisika u mozgu.
Na temelju studija koje će mo navesti možemo reći da nadzor cerebralne oksimetrije
smanjuje rizik od neuroloških poremećaja. Idealan nadzor bi trebao osigurati neinvazivnu,
kontinuiranu, objektivnu i brzu procjenu cerebralne perfuzije i funkcije. U ovom radu će se
razmatrati osnovni principi primjene bliske infracrvene spektroskopije (NIRS -near infrared
spectroscopy) u cerbralnoj oksimetriji , primjena u kardijalnoj anesteziji zbog mogućnosti
nadziranja i optimalizacije perfuzije mozga a radi smanjenja mogućih neuroloških poremećaja
tijekom i nakon kardiokirurškog zahvata.
Danas su u uporabi dva moždana oksimetra odobrena od Američke agencije za hranu i
lijekove (FDA): INVOS 5100 (Somanetics Corporation) i Foresight (CAS Medical Systems).
INVOS (In Vivo Optical Spectroscopy) sustav pruža mogućnost izravnog, kontinuiranog,
neinvazivnog mjerenja promjena u reginalnoj saturaciji cerebralne krvi kisikom(rSO2). INVOS
sustav prati promjene u oksigenaciji mozga, koristan je u općoj, kardijalnoj i vaskularnoj
kirurgiji. Može se koristiti i za vrijeme duboke hipotermije i cirkulacijskog aresta, jer nije ovisan
o pulsu, tlaku ili temperaturi. Na Klinici za Anesteziju,reanimatologiju i intenzivno liječenje
KBC-a Zagreb koristimo spomenuti INVOS 5100 sustav te će mo vam u ovom radu ukratko
prezentirati način rada i upotrebu INVOS sustava, prednosti koje pruža praćenje cerebralne
oksimetrije i ulogu medicinske sestre na anesteziji kod praćenja cerebralne oksimetrije.
