Toksična epidermalna nekroliza, za život je opasna mukokutana bolest, koja zahvaća više od
30% površine kože i karakterizirana je nekrozom pune debljine epidermisa te bulama koje
nastaju na epidermo-dermalnoj granici. Za bolest se smatra da je imunološki posredovana, a
razvija se kao rezultat reakcije inducirane lijekom i manifestira se unutar prva dva mjeseca
uzimanja terapije.
TEN je rijetka bolest, s incidencijom 0.4-1.9 slučaja po milijunu svake godine.
Mortalitet se prema literaturi kreće od 25 do 70%.
Prognoza ovih bolesnika u posljednje se vrijeme procjenjuje prema bodovnom sustavu
SCORTEN .
Liječenje toksične epidermalne nekrolize je složeno i zahtijeva multidisciplinarni pristup.
Terapijski postupci uključuju hitni prekid davanja sumnjivog agensa, suportivne mjere
,simptomatsku i specifičnu terapiju.
Općenito je usuglašeno da je od potpornih mjera, slično kao i kod opeklina, važna precizna
nadoknada tekućine i elektrolita, nutricijska potpora, termoregulacija, tretman eventualnih
infekcija i dakako, adekvatna njega rana. U lokalnoj kirurškoj terapiji, koja se sastoji od
redovite procjene općeg i lokalnog nalaza, pažljivog kirurškog previjanja, uz toaletu i
bulektomiju, učinkovita je i primjena Aquacel Ag EXTRA Hydrofiber obloga.
fetus, maternica, pozicioniranje, razvoj nedonoščeta
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Prenatalno fetus u maternici ima cirkumferentna ograničenja pa se aktivni pokreti pojavljuju
unutar konzistentnih i predvidivih ograničenja. Uobičajena intrauterina postura djeteta je
flektirani položaj s glavom i ekstremitetima u medijalnoj liniji. Nedonoščad ima nerazvijeno
mišićno tkivo, zglobne strukture i gustoću kostiju. Ovisno o gestacijskoj dobi, neka djeca
mogu izvesti spontanu fleksiju no obično su im ekstremiteti u abdukciji, eksterno rotirani te
leže na podlozi potpuno opušteni. Dodatni problemi osim nezrelosti su pridružene bole sti i
komplikacije, nedostatak energije, tjecaj ugravitacije, količina i težina priključaka poput
sistema za infuziju, raznih senzora i sličnog, koji dodatno doprinose problemu.
Pozicioniranje doprinosi neurobihevioralnoj organizaciji, razvoju kosti i mišića,
neuromotornom funkcioniranju. Neke posljedice neodgovarajućeg pozicioniranja poput
deformacije lateralnog svoda lubanje pojavljuju se tijekom hospitalizacije no većina
nepoželjnih posljedica je uočljiva tek nakon otpusta iz bolnice. Izraz „novi pobol“ odnosi se
na neurorazvojna kašnjenja i disfunkciju, a neodgovarajuće pozicioniranje može biti jedan od
čimbenika koji doprinose razvoju istih.
Pravilno pozicioniranje u inkubatoru stimulira posturu nedonoščeta sličnu intrauterinoj.
Pomagala za pozicioniranje i same tehnike pozicioniranja vremenom su evoluirale i
doprinijele napretku znanja i tehnologije. Postoje brojni empirijski dokazi koji govore u prilog
pozicioniranja kao utjecaja na neuromotorni razvoj, psihološko funkcioniranje, održavanja
pravilnog obrasca spavanja te samog razvoja mozga. Idealno bi bilo pozicionirati nedonošče
u udobno, meko „gnijezdo“ sa sigurnim, črstim i dovoljno visokim ograničenjima. Dijete bi
trebalo biti u laganoj fleksiji, srednjelinijskom položaju ekstremiteta, a glava i trup poduprti u
neutralnom položaju.
Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća postalo je jasno kako pozicioniranje u Neonatalnim
jedinicama intenzivnog liječenja ima utjecaj na razvoj nedonoščeta. Terapijsko pozicioniranje
nije samo intervencija. Svaki zdravstveni djelatnik koji brine o nedonoščetu mora imati
znanja, stavove i vještine kojima će osigurati dugoročne pozitivne ishode stanja malog
pacijenta.
Uvod: Hipotermija se definira centralnom temperaturom< 35ºC. Indicirana hipotermija je
kontrolirano snižavanje centralne temperature iz terapijskih razloga - terapijska
hipotermija.Terapijska hipotermija kao tretman u medicinini je nova praksa. Za provođenje
hipotermije koristi se nekoliko tehnika. Mjerenje centralne temperature je imperativ.
Terapijska hipotermija ima nekoliko mehanizma djelovanja koji dovode do neuroprotekcije za
koji se smatralo da se bazira prvenstveno na usporavanju cerebralnog mehanizma.
Očekivana starost djeteta u trenutku započinjenja hipotermije više od 6 sati (iznimno do 12
sati, ukoliko dođe do naknadnog pogoršanja neurološkog statusa novorođenčeta). Provodi se
kod djece s prirođenim bolestima koja bi i inače bila intenzivno liječena, te u slučaju asfiksije.
Ne provodi se kod djece sa teškim prirođenim anomalijama koje su posljedica
kromosomopatije ili su povezane sa teškom anomalijom mozga.Trajanje pothlađivanja = 72
sata + minimalno 6 – 8 sati ugrijavanja.
Cilj: Utvrditi učestalost primjene i potrebe za terapijskom hipotermijom te uvidom u povjest
bolest uvidjeti njenu učinkovitost.
Metode: Uvid u povjest bolesti novorođenčadi liječena terapijskom hipotermijom
Rezultati:Terapijska hipotermija je primjenjena od 14.10.2011. god. do 14.10.2014 god. kod
18 djece.rezultati će biti prikazani u prezentaciji.
Zaključak: Terapijska hipotermija je jedna od najizazovnijih metoda liječenja. Predstavlja
veliki korak naprijed, jer omogućava pacijentima sa porođajnom asfiksijom da prežive sa
boljim neurološkim ishodom i oporavkom. Postupak terapijske hipotermije trebao bi se
započeti već u ustanovi koja upućuje dijete, na način da se dijete tijekom transporta ne
ugrijava, te da se u ustanovu u kojoj se započinje postupak dođe u periodu do 6 sati starosti.
Usvajanje standarda terapijske hipotermije na svim razinama zbrinjavanja novorođenčadi kod
koje je indicirana dovest će do značajno boljih rezultata ovom metodom liječenja.
Traheobronhalna sekrecija je obrambeni mehanizam organizma kao odgovor na moguću
kontaminaciju dišnih puteva. Bolesnici na mehaničkoj ventilaciji imaju povećanu produkciju
sekrecije i smanjenu mogučnost normalnih obrambenih mehanizama kao što je kašalj.
Zbrinjavanje sekreta kod mehaničko ventiliranih pacijenata uključuje rutinske postupke za
održavanje mukocilijarne funkcije i razne postupke za uklanjanje sekreta. Aspiracija je
postupak kojim se omogućava odstranjenje sekreta iz dišnih puteva pomoću katetera za
aspiraciju spojenog na negativni tlak.
Aspiraciju sekreta možemo izvoditi pomoću otvorene i/ili zatvorene metode aspiracije kroz
endotrahealni tubus, kontinuiranom subglotičnom aspiracijom te fiberbronhoskopijom.
Posebnu pozornost obratit ćemo na subglotičnu aspiraciju. Subglotična aspiracija je aspiracija
sekreta iz subglotičnog prostora. Sekret iz respiratornog sustava često se nakuplja iznad
napuhane manžete endotrahealnog tubusa i može biti izvor materijala za aspiraciju. Danas su
dostupni specijalni endotrahealni tubusi koji imaju posebnu cijev na stražnjoj strani iznad
manžete, za sukciju nakupljenog sekreta iz subglotičkog prostora. Tlak u manžeti mora biti
odgovarajući, zbog sprečavanja prolaženja kolonoziranog subglotičkog sekreta u donje dišne
putove. Svojim radom prikazat ćemo rezultate dobivene istraživanjem kod bolesnika na
mehaničkoj ventilaciji kod kojih je provođena subglotična aspiracija na odjelu intenzivne skrbi
u trajanju od 01.03.2014. do 28.02.2015.
mehanička ventilacija, spinalna mišićna atrofija, kuća
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Mogućnosti liječenja djece u jedinicama intenzivnog liječenja i napredak u tehnologiji doveli
su do pada mortaliteta i povećanja broja bolesnika s kroničnim bolestima.
Kako bi se poboljšala kvaliteta života takvih bolesnika i kako bi se smanjili troškovi liječenja,
kućna ventilacija se nametnula kao metoda liječenja stabilnih kroničnih pacijenata sa
respiratornom insuficijencijom i neuromuskularnom bolesti.
Cilj: Cilj rada je prikazati složenost postupaka i specifičnosti u zbrinjavanju djece koja se
pripremaju za kućnu mehaničku ventilaciju.
Metode i rezultati: Kroz period od 1991-2015 god. pratili smo pacijente koji su bili kandidati
za kućnu mehaničku ventilaciju, analizirali tijek i ishod liječenja te prikazali dobivene rezultate.
Zaključak: Kućna mehanička ventilacija jest tehnološki i obiteljski zahtjevna, ali omogućava
djetetu živjeti kod kuće u obiteljskom okruženju što svakako ima veliki psihološki utjecaj na
dijete i obitelj, smanjuje pritisak i financijske troškove bolnica posebice odjela intenzivne
medicine.
