Karolina Kramarić Ratković, Ines Pačar

KBC Osijek

fetus, maternica, pozicioniranje, razvoj nedonoščeta

''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine

Prenatalno fetus u maternici ima cirkumferentna ograničenja pa se aktivni pokreti pojavljuju
unutar konzistentnih i predvidivih ograničenja. Uobičajena intrauterina postura djeteta je
flektirani položaj s glavom i ekstremitetima u medijalnoj liniji. Nedonoščad ima nerazvijeno
mišićno tkivo, zglobne strukture i gustoću kostiju. Ovisno o gestacijskoj dobi, neka djeca
mogu izvesti spontanu fleksiju no obično su im ekstremiteti u abdukciji, eksterno rotirani te
leže na podlozi potpuno opušteni. Dodatni problemi osim nezrelosti su pridružene bole sti i
komplikacije, nedostatak energije, tjecaj ugravitacije, količina i težina priključaka poput
sistema za infuziju, raznih senzora i sličnog, koji dodatno doprinose problemu.
Pozicioniranje doprinosi neurobihevioralnoj organizaciji, razvoju kosti i mišića,
neuromotornom funkcioniranju. Neke posljedice neodgovarajućeg pozicioniranja poput
deformacije lateralnog svoda lubanje pojavljuju se tijekom hospitalizacije no većina
nepoželjnih posljedica je uočljiva tek nakon otpusta iz bolnice. Izraz „novi pobol“ odnosi se
na neurorazvojna kašnjenja i disfunkciju, a neodgovarajuće pozicioniranje može biti jedan od
čimbenika koji doprinose razvoju istih.
Pravilno pozicioniranje u inkubatoru stimulira posturu nedonoščeta sličnu intrauterinoj.
Pomagala za pozicioniranje i same tehnike pozicioniranja vremenom su evoluirale i
doprinijele napretku znanja i tehnologije. Postoje brojni empirijski dokazi koji govore u prilog
pozicioniranja kao utjecaja na neuromotorni razvoj, psihološko funkcioniranje, održavanja
pravilnog obrasca spavanja te samog razvoja mozga. Idealno bi bilo pozicionirati nedonošče
u udobno, meko „gnijezdo“ sa sigurnim, črstim i dovoljno visokim ograničenjima. Dijete bi
trebalo biti u laganoj fleksiji, srednjelinijskom položaju ekstremiteta, a glava i trup poduprti u
neutralnom položaju.
Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća postalo je jasno kako pozicioniranje u Neonatalnim
jedinicama intenzivnog liječenja ima utjecaj na razvoj nedonoščeta. Terapijsko pozicioniranje
nije samo intervencija. Svaki zdravstveni djelatnik koji brine o nedonoščetu mora imati
znanja, stavove i vještine kojima će osigurati dugoročne pozitivne ishode stanja malog
pacijenta.

preuzmi dokument