Aspiracija (udisaj) stranog tijela kod djece može rezultirati širokim spektrom simptoma, od
minimalnih, često neprijećenih do ugroženosti disanja, prestanka disanja, pa čak i smrti
djeteta. Aspiracija stranog tijela bronha kod djece zahtjeva prvi stupanj hitnosti, a očituje se
najčešće iznenadnim kašljem u napadima, gušenjem i cijanozom tzv.3C sindrom, engl.
(cough,cyanosis, choking) te stridorom što podrazumijeva naziv penetrantni sindrom. Klasični
trijas simptomi: kašalj, bronhalni zvižduci (wheezing) te oslabljen šum disanja zahvaćenog
dijela pluća nalazi se u oko 55% slučajeva. Aspiracija stranog tijela predstavlja klinički
problem koji je potrebno hitno riješiti zbog mogućeg fatalnog ishoda i zbog sprječavanja
kasnijih komplikacija. Dijagnozu stranog tijela bronha postavlja se na osnovu anamnestičkih
podataka, kliničkog, rendgenološkog i bronhoskopskog pregleda.
Treba imati na umu da u preko 50% slučajeva pacijent, u slučaju s djecom niti roditeljine
znaju da li je aspirirao strano tijelo. Spontano se iskašljava samo 2-4% stranih tijela, a to je
prenizak postotak da bi se uzeo u obzir.
U 65 do 90% slučajeva udah stranog tijela se dešava u djece do 3 godine starosti. Ukoliko
postoji kakva sumnja na udah stranog tijela indicirana je laringotraheobronhoskopija,a
metoda izbora je kruta laringotraheobronhoskopija u općoj anesteziji. Važan čimbenik u
cijelom postupku je anestezološkog tima.
U radu je prikazana bronhoskopija u djece na Klinici za otorinolaringologiju KBC Sestre
milosrdnice u razdoblju od 2009-2014 godine.
Prekomjerno uvrtanje stopala, hiperpronacija je prvi čin u nastanku deformiteta
spuštenog stopala. Hiperpronacija može biti samostalna i jedina tegoba i simptom stopala sa
smanjenom funkcijom, bez izraženog spuštenog stopala. Sa druge strane uz svako spušteno
stopalo prisutna je i hiperpronacija, osim ako se ne radi o krutom deformitetu sa spojenim
kostima. Biomehanika donjeg nožnog zgloba važna je ne samo za stopalo i gležanj, već i za
koljena, zdjelicu i kralježnicu.
Kada se konzervativnim liječenjem ne može postići korekcija, ne mogu ublažiti
tegobe i smanjiti simptomi, dolaze u obzir operacijske metode. Za stabiliziranje donjeg
nožnog zgloba, upotrebljavamo prvenstveno mini-invazivnu metodu EOTTS ( ekstraosalna
stabilizacija talotarzalnog zglobnog kompleksa ). To je metoda za vraćanje normalnih odnosa
u donjem nožnom zglobu, bez ugrožavanja normalnog opsega pokretljivosti u tom dijelu
stopala.
Radi se o ekstraartikularnoj ( vanzglobnoj ) operaciji u kojoj se u sinus tarsi ( kanal
između gležanjske i petne kosti, sa otvorom na vanjskoj strani stopala ), postavlja implantat
koji je oblikovan prema anatomiji sinusa tarsi. Na tržištu je prisutan pod nazivom HyProCure
"Sinus Tarsi Implant".
Ovom mini - invazivnom operacijskom tehnikom, korigira se hiperpronacija kod djece i
odraslih, uz očuvanje fiziološke pokretljivosti u zglobovima stopala. Nije potrebna
imobilizacija, a sa hodom se započinje slij edeći dan. Implantat je od titana i ne treba se vaditi.
Uvod: Pristup edukaciji te razvoju kliničkih vještina medicinskih sestara i srodnih zdravstvenih
stručnjaka značajno se promijenio posljednjih dvadesetak godina, usmjerivši veću pažnju
prema razvoju kritičkog razmišljanja i viših razina razumijevanja nego isključivom transferu
medicinskih činjenica i podataka. Pojam standardizirani pacijent podrazumijeva uporabu
posebno treniranog nemedicinskog osoblja, laika ili glumaca, za realističnu simulaciju slučaja
s ciljem razvoja, procjene i usvajanja novih kliničkih vještina.
Cilj: Cilj rada je pružiti sistematični pregled dostupnih spoznaja i istraživanja o prednostima ili
nedostacima uporabe standardiziranih pacijenata u edukaciji medicinskih sestara.
Metodologija: Provedena je sistematična pretraga elektroničkih znanstvenih baza
(ScienceDirect, Scopus, Web of Science) za sistematične preglede, pregledne članke,
originalne istraživačke radove te izvješća u periodu od 2005. – 2015. godine, s ključnim
riječima: standardized patient* AND nursing.
Rezultati: Pretragom je pronađeno ukupno 103 članka (ScienceDirect: 25, Scopus: 50, WoS:
28), uključujući duplikate, od kojih je 15 uključeno u ovaj pregled.
Zaključak: Uporaba standardiziranih pacijenata u edukaciji medicinskih sestara umanjuje
razinu anksioznosti u interakciji s psihijatrijskim pacijentima, podiže razinu znanja i sigurnosti
pri skrbi za terminalne pacijente, unapređuje stavove studenata prema sigurnosti pacijenta,
unapređuje komunikacijsko-terapeutske vještine studenata psihijatrijskog sestrinstva,
omogućuje stjecanje i unapređenje vještina rukovođenja, značajna je pri simulacijama
patronažnih posjeta te pozitivno utječe na samoučinkovitost i motivaciju za učenje koji u
konačnici doprinose stjecanju znanja i usvajanje kliničkih vještina.
Introduction:The term AIA-exacerbated respiratory disease is the best description of the
aggressive and continuous inflammatory disease of the airways, combined with exacerbation
of asthma and rhinitis attacks, after ingestion of ASA and most nonsteroidal anti-inflammatory
drugs (NSAIDs).
Purpose: Asthma is a chronic inflammatory disease of the airways that often starts in
childhood, although there are data that sometimes itself may disappear, and many of the
patients that have whole life. In most patients, symptoms of rhinitis first occur during the third
decade, often after a viral respiratory illness. Over a period of months, chronic nasal
congestion, anosmia, and rhinorrhoea develop. Physical examination often reveals nasal
polyps. Bronchial asthma and sensitivity to aspirin develops next. After ingestion of aspirin or
an NSAID, an acute asthma attack occurs within a few minutes up to three hours, usually
accompanied by profuse rhinorrhoea, conjunctival infection, periorbital oedema, and
sometimes a scarlet flushing of the head and neck Rarely, in patients who produce extremely
high amounts of Cys-LT, myocardial ischemia may develop.
Materials and methods:Retrospectively are considered data for a period of 3 years and 3
months (May, 2008 - August 2011) of the Asthma Center which covers the region of Strumica
municipality with 25 villages. In that period are reported 273 cases of asthma in patients aged
15 to 86 years. Of those reported cases of asthma in the reviewed period, 3 cases were
diagnosed as aspirin-induced asthma.
Results and discussion: The results show that 1.09% of people suffering from asthma in the
reviewed period have aspirin-induced asthma.Studies of aspirin induced asthma in different
populations have found prevalences ranging from 1% to 20%, with the differences being
attributed either to the methods of diagnosis or differences in the populations being
assessed.Based on patients’ histories alone, the incidence of ASA sensitivity in asthmatic
adults is 3% to 5%, but this percentage rises to 19% when adult asthmatic patients are
prospectively challenged with ASA. Even in asmatics without a history of aspirin intolerance,
9% show sensitivity to oral challenging with aspirin and in patients with rhinosinusitis
prevalence grows up to 34%.Estimates of the prevalence of aspirin induced asthma depend
on the methods used, however. It has been suggested that the gold standard for diagnosing
aspirin induced asthma should be either oral or inhaled challenge with aspirin. Challenge
studies have suggested prevalences as high as 20%( results similar to above mentioned
19%) in some populations and it is possible that many patients are diagnosed who did not
realise that aspirin made their asthma worse.
Conclusion:Increased production of leukotriene LTC4 and decreased production of
prostaglandin PGE2 promote clinical picture of the AIA in asthmatics after ingestion of aspirin.
The prevalence in the region covered by the investigation, compared with the prevalence
worldwide is much smaller. Lack of pre-test diagnosis, beyond recognition of mild forms of
aspirin sensitivity as AIA, not sufficiently informed patients are part of the reasons
contributing to this percentage is lower than the real situation.
Popularnost regionalne anestezije i analgezije u ginekologiji i porodništvu,posebice spinalne i
epiduralne anestezije i analgezije posljednih je godina u velikom porastu,zahvaljujući
medicinskom prosvjećivanju ljudi putem medija, ali i općoj informiranosti. Primjena analgezije
u porodništvu je bila nepoznata sve do sredine 19.st. To se promijenilo osnutkom primaljske
škole u Edinburgu.Poboljšava se status žene i njen život dobiva na vrijednosti te se javlja
želja za pomoći ženi pri rađanju.Idealna analgezija trebala bi rodilju osloboditi boli,a da pri
tom ne izaziva nuspojave kod majke ili djeteta.Vrsta analgezije odabire se ovisno o fazi
poroda,stupnju boli te stanju majke i djeteta.Epiduralna i spinalna analgezija osiguravaju
najefikasniju blokadu boli i najmanje nuspojava.Najčešće korištena analgezija za porod je
epiduralna jer se radi o jednostavnoj metodi kojom se u potpunosti uklanja bol s minimalnom
mogućnošću nastanka nuspojava i komplikacija.Epiduralna analgezija se koristi za spontani
porod dok se kod carskog reza koristi spinalana anestezija.Kod obje metode je prednost što
se majci ne oduzima svijest,dakle sudjeluje u rađanju svog djeteta i bez boli može uživati u
jednom od najvažnijih trenutaka u svome životu. Stoga je potrebna kontinuirana edukacija iz
ovog segmenta anestezije,da bi se što uspješnije i kvalitetnije pristupilo ovim zadaćama koje
nisu nimalo lagane niti jednostavne, a stavljaju se pred sestrinsku struku.
