Dekubitus ili dekubitalni ulkus je oštećenje kože izazvano stalnim, mehaničkim
pritiskom na određeni dio kože. Zbog smanjene ili prekinute opskrbe krvlju dolazi do
odumiranja tkiva kože i dubljih struktura. Najčešće se razvija kod osoba koje dulje
vrijeme nepomične leže u krevetu ili su vezane uz invalidska kolica.
U provođenju mjera prevencije dekubitusa i njegovom liječenju veliku ulogu ima
upravo medicinska sestra, koja utvrđuje potrebe, planira i provodi intervencije s
ciljem sprečavanja nastanka dekubitusa. A kod bolesnika kod kojih se dekubitus
javio, planira i provodi mjere što kvalitetnijeg zbrinjavanja s ciljem bržeg liječenja.
U slučajevima opsežnih dekubitalnih rana čije je liječenje dugotrajno i bolno
najdjelotvornija metoda je terapija negativnim tlakom.
V.A.C. (Vacuum Assisted Closure) terapija tj. terapija negativnim tlakom je potporna
metoda liječenja kroničnih rana. Koristi se negativni pritisak od 40 -125 mgHg. Riječ
je o posebnom uređaju koji stvara negativan tlak u rani (-125 mm Hg) i preko
posebnih spužvi, koje se umeću u ranu i oblikuju prema njoj,posebnim sustavom
odvodi sekret iz rane u zatvoreni kontejner u sklopu aparata.
U KBC Rijeka, na odjel intenzivne njege Zavoda za digestivnu kirurgiju zaprimljen je
pacijent P.H. 1952. g. sa dekubitusom sakralne regije IV stupnja. U četiri i pol
mjeseca liječenja dekubitalna rana tretirana je konzervativnom , kiruškom, te
terapijom negativnim tlakom. Prva dva i pol mjeseca dekubitalna rana se tretirala
klasičnim povojem. Nekoliko puta učinjena je i nekrektomija. S obzirom da klasična
metoda nije davala pozitivne rezultate, pristupa se primjeni terapije negativnim
tlakom. Nakon mjesec dana primjene terapije negativnim tlakom dekubitalna rana je
u znatnom poboljšanju i otpušten je na kučnu njegu.
Tehnika budne kraniotomije je izvorno uvedena za kirurško tretiranje epilepsije, a
naknadno je postala preferirana tehnika u neurokirurgiji kod pacijenata sa
supratentorijalnim tumorima i AV malformacijama. Cilj je budne kraniotomije
maksimalna resekcija lezija uz poštedu važnih područja mozga, motornog,
somatosenzornog i govornog područja.
Mnogi su autori opisali razne protokole anestezije za budnu kraniotomiju bilo da je
riječ o općoj anesteziji (Asleep Awake Asleep, Asleep Awake) ili o monitoriranoj
anesteziji (MAC monitored anesthesia care). Još uvijek nije donesen konsenzus o
najboljoj anesteziološkoj tehnici.
Najčešće korišteni lijekovi kod budne kraniotomije su remifentanil i propofol koji uz
upotrebu TCI omogućava optimalno titriranje lijeka.
Komplikacije budne kraniotomije uključuju epileptičke napadaje, edem mozga,
mučninu i povračanje, pogoršanje stanja svijesti, neurološki deficit, bol i gubitak
kooperacije.Uspostavljanje psiho-emocionalnog kontakta s pacijentom je od iznimne
važnosti. Suradnja pacijenta pri budnoj kraniotomiji otklanja moguće komplikacije tj.
netoleranciju dugotrajnog mirovanja koja dovodi do povećane anksioznosti, agitacije i
u konačnici agresije.
Prva je budna kraniotomija u Hrvatskoj izvedena u lipnju 2013. u našoj ustanovi KBC
Sestre Milosrdnice. Korišten je MAC je protokol. Pacijent 43 godine, ASA II, frontalni
tumor lijevo u motornoj regiji desne ruke i lica. Parcijalna epilepsija, toničke
kontrakcije u desnoj ruci. Pacijent je sediran, bez boli, potpuno svjestan u kontaktu
za motorno i jezično intraoperativno testiranje. Niske doze lijekova i dišni put bez
manipulacije osiguravaju bolje uvjete neurokirurškom timu i bolji intraoperativni
monitoring.
Budućnost budne kraniotomije – dnevna neurokirirgija, kraći boravak pacijenta u
bolnici i smanjenje troškova liječenja.
Aspiracija jajnih stanica je kirurški invazivni postupak uzimanja jajnih stanica iz
folikula jajnika transvaginalnim putem pod kontrolom ultrazvuka .Aspiracija jajnih
stanica se izvodi u svrhu izvantjelesne oplodnje ili očuvanja fertiliteta kod onkoloških
pacijentica. Zahvat se može izvoditi uz anesteziju prema preporuci liječnika ili želji
pacijentice. Medicinska sestra identificira i priprema pacijenticu, priprema operacionu
salu, materijal i instrumente za zahvat, asistira liječniku kod aspiracije jajnih stanica i
anestezije te vodi potrebnu prateću medicinsku dokumentaciju. Medicinska sestra se
brine o mirovanju nakon zahvata te provjerava vitalne funkcije, pojavu značajnije boli
i krvarenja, orijentiranost i samostalnost kretanja. Suradnja medicinske sestre,
ginekologa, anesteziologa i dobro informirane pacijentice od velike je važnosti za
uspjeh medicinskog zahvata aspiracije jajnih stanica u anesteziji i zadovoljstvo
pacijentice.
Najveća odgovornost anesteziologa i liječnika intenzivista je održavanje dišnog puta
pacijenta. Čak i u idealnim kliničkim uvjetima postotak značajnijih komplikacija
tijekom intubacije kreće se od 1-18%. Komplikacije uspostave i održavanja dišnog
puta su važan faktor koji doprinosi morbiditetu i mortalitetu u anesteziologiji. Različiti
se podatci navode u literaturi ali ugrubo nemogućnost održavanja dišnog puta
objašnjava oko 30% smrti u anesteziji. Poznavanje algoritama zbrinjavanja otežanog
dišnog puta, tehnika i dostupnih instrumenata koji se pri tom koriste od svih
sudionika u procesu intubacije neophodno je da bi se rizik neuspješne intubacije
sveo na najmanju moguću mjeru.
akutni infarkt miokarda, komplikacije infarkta miokarda, sestrinske dijagnoze kod infarkta miokarda, sestrinske dijagnoze kod komplikacija infarkta miokarda
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Akutni infarkt miokarda nastaje zbog potpunog prekida protoka krvi kroz koronarnu
arteriju ili njezin ogranak koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima,
zbog čega u ograničenom dijelu mišićne srčane stijenke dolazi do odumiranja, tj.
propadanja stanica.
Zahvaljujući velikom napretku u dijagnostici, terapiji i prevenciji u zadnjih desetak
godina došlo je do smanjenja stope smrtnosti u Hrvatskoj. Akutni infarkt miokarda
(AIM) je u velikoj mjeri preventabilna bolest, što je u čvrstoj mjeri u vezi sa životnim
navikama i promjenjivim fiziološkim čimbenicima. Dokazano je da promjena rizičnih
čimbenika smanjuje smrtnost od ove bolesti. Zbog slabe informiranosti populacije o
rizičnim čimbenicima, koji utječu na nastanak AIM, simptoma i komplikacija koji se
javljaju gubi se važnost u pravovremenom javljanju u zdravstvenu ustanovu.
Komplikacije infarkta miokarda predstavljaju naglo nastalo, po život ugrožavajuće
stanje koji zahtjeva hitno liječenje i specifičnu sestrinsku skrb.
