Endotrahealna intubacija je postupak zbrinjavanja dišnog puta gdje se postavlja
endotrahealni tubus direktno u traheju. To je u isto vrijeme najpouzdanija tehnika
zaštite dišnog puta.
Najveća odgovornost u aneseteziologiji je održavanje dišnog puta pacijenta. Čak i u
idealnim kliničkim uvjetima postotak značajnijih komplikacija tijekom intubacije kreće
se od 1-18%. Komplikacije uspostave i održavanja dišnog puta su važan faktor koji
doprinosi morbiditetu i mortalitetu.
Različite prirođene i stečene bolesti, medicinski postupci i operacije mogu izazvati
promjene kojima je posljedica otežan pristup dišnom putu. Danas se u anesteziologiji
koriste različite tehnike za osiguranje dišnog puta pacijenta. Razvijene su
alternativne metode klasičnoj direktnoj laringoskopiji koji omogućuju vizualizaciju
glotisa i kod pacijenata s otežanim dišnim putem. U ovu skupinu indirektne
laringoskopije spada i Bonfils intubacijski endoskop.
Uvod:
Bolesnikova sigurnost u središtu je pozornosti svakog suvremenog zdravstvenog
sustava. Poimanje bolesnikove sigurnosti podrazumijeva nastojanja i aktivnosti koje
se poduzimaju kako bi svi postupci i okruženje u pružanju zdravstvene skrbi osigurali
željeni ishod bolesnikova liječenja. Uzimajući u obzir da je pogreška moguća u svim
poljima ljudske djelatnosti, da je moguće učiti iz pogrešaka i prevenirati njihovu
pojavu bolnice koje su postigle visoku razinu sigurnosti pacijenta priznaju pogreške i
na temelju pogrešaka uče. Tijekom oživljavanja bolesnika najčešće pogreške javljaju
se zbog nesigurnih postupaka, pogreške zbog nedostatka vještine, pogreške u
odlučivanju, perceptivne pogreške i organizacijski utjecaji. Poboljšanje i razvoj
bolesnikove sigurnosti zahtjeva znanje, vještine i organiziranost. Trajnom edukacijom
i stjecanjem vještina oživljavanja medicinske sestre/tehničari KBC Zagreb doprinose
razvoju sigurnosti bolesnika i kvaliteti svakodnevnog rada.
Cilj:
Ovaj rad ima za cilj prikazati model kontinuirane edukacije za zdravstvene djelatnike
KBC Zagreb iz područja temeljnih postupaka oživljavanja.
Metode:
Tijekom 2013. godine program ‘’Temeljni postupci oživljavanja’’ prošlo je 802
zdrvatsvenih djelatnika medicinskih sestara i tehničara, inžinjera medicinske
radiologije, laboranata, fizioterapeuta i liječnika. Po završetku svakog tečaja
napravljena je usporedba rezultata predtesta i završnog testa te su korištene
deskriptivne statističke metode. Također je korišten evaluacijski obrazac za ocjenu
samog programa koji su polaznici anonimno ispunjavali. Napravljena je i SWOT
analiza samog programa.
Rezultati:
Statističkom obradom dobili smo podatke kako razina znanja po završetku programa,
usporedbom predtesta I završnog testa, je veća za oko 15%. Evaluacija programa od
strane polaznika je izrazito pozitivna te smo izveli zaključak kako je postignut zadani
cilj.
Zaključak:
KBC Zagreb jedina je zdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj koja je sustavno
razvila program edukacije zdravstvenih djelatnika iz područja temeljnih postupaka
oživljavanja. Program uvelike doprinosi podizanju razine kvalitete pruženih usluga te
pomaže procesu akreditacije bolnica prema ISO standardima.
Po definiciji međunarodne udruge za proučavanje bolova ( IASP) je bol neprijatno
osjetilno i emocionalno stanje, povezano s stvarnom ili potencialnom traumom tkiva.
Bol je neprijatan osjet, koji ima najčešće obrambenu ili upozoravajuču ulogu.
Medicinska sestra je stalno prisutno uz pacienta i zato je prva, koja prepoznava
problem. Prepoznavanje i ocjenjivanje bolova je važan proces samog liječenja
bolova, zato ga uvažavamo, kao peti vitalni znak. Pacient bol ocjenjuje uz pomoć,
različitih ljestvica za mjerenje boli. Zbog subjektivnih doživljavanja bolova je
dokumentiranje obično otežano, posebno, ako pacient u ocjenjivanju ne može
sudjelovati. Tada je ocjena bazirana samo na pračenju fizioloških funkcija pacienta,
te na kliničkoj slici, bez uključivanja osobnostnih razlika u osjećanju boli.
Dokumentiranje je važan element u suvremenoj zdravstvenoj njezi, koji omogućuje
kontinuitet rada, odražava profesionalnost i daje osnovu za vrednovanje zdravstvene
njege. Zapis znači sakupljanje i zapisivanje svih podataka, koja medicinska sestra
dobiva uz pacienta, jednako tako i svih aktivnosti zdravstvene njege, tako
autonomnih, kao i suovisnih i ovisnih. Uspješna dokumentacija je važan sastav
procesne metode rada, koja uključuje i ocjenjivanje pacientovog stanja.
Dokumentiranje obrađuje pojam boli kod pacienta, zato je to korisno za sve članove
tima zdravstvene njege. To je skrb za korisne zapise o pacientu s bolom i njegovim
potrebama uz pojavu boli. To je uvjet za evalviranje kvalitetne i primjerene oskrbe
pacienta. Dokumentiranje pojave bola je važno za usklađivanje rada unutar radnih
smjena tima zdravstvene njege, te usklađivanje u okviru kontinuirane zdravstvene
njege kod odpusta ili premještanja pacienta.
Mnoga istraživanja su pokazala, da zdravstveni radnici puno puta podcjenjuju pojam
boli i opis boli, koju posreduje pacient. U svrhu toga, je potrebno upotrebljavati
pisanu dokumentaciju, kao sastavni dio dokumentacije zdravstvene njege, na taj
način zapis medicinsku sestru usmjerava k razmišljanu, te sistematičnoj i foramalnoj
obradi podataka, te vođenju evidencije o bolu. Pri tome ima i pacient mogućnost
sudjelovanja.
Delirij je psihijatrijski poremećaj u jedinicama intenzivnog liječenja koji nastaje
iznenadno i obično je povratna promjena. Može trajati nekoliko dana do nekoliko
tjedana, a negativno utječe na morbiditet i mortalitet bolesnika. Subjektivna klinička
procjena delirija od strane zdravstvenog osoblja u jedinici intenzivnog liječenja, koje
nije primarno psihijatrijski educirano, često nije dostatna pa su razvijeni različiti
mjerni instrumenti tj. bodovne ljestvice za objektivizaciju delirija. Zasada
najpouzdanije rezultate za procjenu delirija u JIL-u daje bodovna ljestvica CAM-ICU
koja je i najdulje u praksi. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u prevenciji i ranom
otkrivanju delirija s ciljem smanjenja rizičnih čimbenika i pružanje poboljšanja
zdravstvene njege bolesnika.
Ovim radom bi prikazali usporedbu korištenja CAM - ICU bodovne ljestvice i RASS
skale za procjenu agitiranosti.
Preporučljivo je uložiti dodatni edukacijski napor u osposobljavanju zdravstvenog
osoblja u jedinicama intenzivnog liječenja da koriste objektivne bodovne ljestvice za
procjenu delirija kako bi se povećalo znanje i svijest o deliriju, a time osiguralo rano
otkrivanje i adekvatnu terapiju delirija.
Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva nastalo zbog sile pritiska, sile
trenja, odnosno njihovom kombinacijom. Zbog lokalne ishemije na mjestima pritiska
tijela o podlogu dolazi do ireverzibilnih oštećenja tkiva na tim mjestima i nastanka
nekrotičnih promjena koje se protežu u različite dubine, a u ovisnosti su o duljini
trajanja pritiska na to mjesto. Tkiva su sposobna izdržati veliki pritisak ako traje
kratko, ali produženi pritisak izaziva slijed spiralnih događaja, koji vode nastanku
ulceracija. Ireverzibilne promjene kože i dubljih struktura mogu nastati već nakon 2
sata neprekidnog pritiska.
Dekubitus se ubraja u indikatore kvalitete zdravstvene njege. Indikatori ne mjere
kvalitetu, već se koriste kao vodič za praćenje, ocjenu i poboljšanje zdravstvene
zaštite. Odnosno, koristan su alat koji pomaže medicinskim sestrama u procjeni
kvalitete zdravstvene njege, ali također služe i u praćenju unapređenja
zdravstvene njege utemeljene na dokazima.
