Iskustva pacijenata o kvaliteti zdravstvene usluge daju nam strašno puno informacija
o zdravstvu,djelatnicima, usluzi... Jer na osnovu tih iskustava koje su imali u kontaktu
sa zdravstvenim djelatnikom, pacijenti u konačnici izražavaju i svoje
(ne)zadovoljstvo. I pacijent i zdravstveni djelatnik u svome kontaktu žele postići
zajednički cilj – rješenje pacijentovog zdravstvenog problema, ali put do tog cilja znat
biti težak, katkada nerazumljiv i mukotrpan. No, vrlo često u tim kontaktima pacijenti
navode probleme/šumove u komunikaciji, ne razmišljajući pritom da je komunikacija
dvosmjerna, tj. ovisi i o kvaliteti komunikacije zdravstvenog djelatnika, ali i samog
pacijenta. Najčešći uzrok tomu je pacijentovo nepoznavanje načina kako dobiti od
zdravstvenih djelatnika informaciju, kako i kada postaviti pravo pitanje u vezi svojih
problema, kako jednostavno opisati svoje tegobe, što pitati, kako
voditi evidenciju o svome zdravlju... Upute i informacije koje pacijenti dobiju od
zdravstvenih
djelatnika sami vrlo često i ne razumiju, no nisu sigurni na koji način, ili ih je pak sram
tražiti njihovo pojašnjenje. Kako bi iskustva pacijenata bila što pozitivnija potrebno je
educirati ih o korisnim savjetima i smjernicama za učinkovitu komunikaciju tijekom
posjeta zdravstvenoj ustanovi. U tome pomaže vodič za pacijente. U 2013. godini u
tri zagrebačke bolnice provedeno je pilot istraživanje o iskustvu pacijenata.
U svojim iskustvima pacijenti govori o svemu što vide, čuju i osjete za vrijeme svog
kontakta u zdravstvenoj ustanovi. Pozitivno iskustvo pacijenata temelji se na
emotivnoj povezanosti koja pokazuje razinu empatije zdravstvenih djelatnika.
Pacijenti vrlo često zaborave informaciju koju su dobili u svojim kontaktima od
zdravstvenih djelatnika, ali osjećaje koje su ih prožimali prilikom dobivanja te
informacije ne zaboravljaju.
Primarni cilj volumne nadoknade je stabilizirati i očuvati sistemsku hemodinamiku i
mikrocirkulaciju nadoknadom cirkulirajučeg volumena, plazme.
Deficit volumena može rezultirati nastankom multiorganske disfunkcije, stoga se
učinkovita terapija volumenom smatra „kamenom temeljcem“ u terapijskom pristupu
kod životno ugroženih – hemodinamski nestabilnih bolesnika.
Za volumnu nadoknadu koriste se različite vrste kristaloida, različiti sintetski koloidi i
humani albumin.
Za učinkovitu volumnu nadoknadu, ovisno o uzroku, neophodno je poznavati
patofiziološke procese uz poštovanje koloidno-kristaloidne kontroverze, te posebnost
indikacija za primjenu hipertone-hipertonske otopine.
Uz dobro poznavanje mogućih komplikacija vezanih uz nadoknadu volumena kao i
načina aplikacije indiciranih otopina intervencije medicinske sestre vezane su uz:
• pripremu pribora za volumnu nadoknadu
• pripremu izabranog neinvazivnog i invazivnog monitoringa
• prevenciju komplikacija
• nadzor nad bolesnikom
Zdravstvo je društvena djelatnost,u kojoj zdravstveni radnici specifičnim sredstvima
opremom i metodama rade na unapređenju zdravlja stanovništva,ranom otkrivanju
bolesti,rehabilitaciji. Zdravstveni indikatori su mjerni instrumenti koji omogućavaju
usporedbu istog stanovništva u određenom vremenu, različitim skupinama u
određenoj zemlji među zemljama.
Cilj rada:Upoznati se sa zdravstvenim indikatorima, ovladati vještinama o
pronalaženju posebnih izvora.Kao baza koristili su se podaci o stanovništvu iz
godišnjaka od 2012 g,a izvori su odgovarajući spiskovi,tabele.
Metode rada:sagledati brojčanu,starosnu i spolnu strukturu stanovništva SBK i
FBiH.Izvršiti Izračunati udio svake populacione grupe u odnosu na ukupan broj
stanovnika SBK i FBiH. Izvršiti poređenje podataka,sagledati podatke o prirodnom
kretanju stanovništva:natalitet,mortalitet,prirodni priraštaj,mortalitet dojenčadi.
Sagledati strukturu kadra prema broju,vrsti i stepenu stručne spreme u SBK I FBiH.
Uraditi socijalno medicinsku dijagnostiku kantona,dati svoje mišljenje o mogućim
zdravstvenim problemima.
Analiza podataka:Na području FBIH i SBK preovladava regresivno stacionarni tip
stanovništva period 2012 g. U periodu 0-14 ima više muških za 3% do 4%. U FBiH
zabilježen je nepovoljan priraštaj 1,1%. Na području FBiH najviše je zastupljeno
zdravstvenih tehničara cca 50 % osoblja,zatim niža sprema pa administracija.Na
osnovu podataka prestavljenih grafičkim prikazom ,vodeća oboljenja u SBK su
respiratornog sistema.
Zaključak:Pojam zdravlja i pojam bolesti imaju obilježja apstraktnosti i nije ih
jednostavno definirati . Zdravstveni indikatori i statističko prikupljanje informacija ima
veliki značaj za efikasnost zdravstvenog sistema.Važnost zdtavstvenih indikatora je
istaknuta u okviru WHO-a koja pomaže mjerenje zdravstvenog stanja određene
populacije.
Institut za Kardiovaskularne bolesti Vojvodine (Srbija)
hemodinamski monitoring, jedinica intenzivne nege, kritično oboleli pacijent
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Kritično oboleli pacijenti u Jedinicama intenzivne kardiološke nege, pored kliničkog i
laboratorijskog praćenja kao i raznih neivazivnih dijagnostičkih procedura, zahtevaju
i invazivni hemodinamski monitorig, u cilju praćenja i lečenja već dijagnostikovanog
kardiološkog oboljenja koje ima komplikovan tok ili u cilju diferencijalne dijagnostike
,kada oboljenje nije sa sigurnošću dokazano.
Sa razvojem tehnike i tehnologije, danas, na raspolaganju stoje različiti modaliteti
invazivnog hemodinamskog monitoringa. Najdužu tradiciju ima, sigurno , invazivni
monitoring preko trolumenskog Swan-Ganz-ovog katetera, u kliničkoj praksi od ranih
sedamdesetih godina prošlog veka. Sa ekvivalentnim mogućnostima i sigurnošću,
danas je na raspolaganju i novija tehnologija PreSep Oximetry Catheter i FloTrac
sensor.
Dok je tumačenje rezultata dobijenih invazivnim hemodinamskim monitoringom u
ingerenciji lekara, adekvatno stavljanje u funkciju monitoring sistemna, a
evidentiranje retzultata i svakako poznavanje istih je u domenu rada medicinskih
sestara.
Metode : Ovim radom obrađeno je 100 kritično oboljelih pacijenata u Jedinici
intenzivne kardiološke nege Instituta za KVBV. Kod 90 bolsnika invazivni
hemodinamski monitorig je uradjen plasiranjem Swan-Ganz katetera, a kod 10 je
poraćenje obavljeno putem PreSep Oximety katetera. Praćeni su standardni
parametri za ovaj vid hemodinamskog monitoringa.
Rezultati: Blagovremeno uočavanje promene hemodinamskog statusa ispitanika,
rezultiralo je i blagovremnim lečenjem što je uticalo i na ishod bolesti. Zabeležena
je i pojava komplikacija, pre svega u smislu pojave infekcija 3,1% i mehaničkih
komplikacija 2%.
Zaključak: Hemodinamski monitoring kritično obolelih u jedinici intenzivne
kardiološke nege je neophodan jer utice na tok i ishod bolesti kao i na dileme u
diferencijalnoj dijagnostici.
bioetika, kritično teško bolesna djeca, pedijatrijska intenzivna skrb
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Rapidan znanstveni i tehnološki razvoj medicinskih postupaka posljednjih je
desetljeća potakao značajan napredak pedijatrijske intenzivne skrbi, osobito
kardijalne kirurgije, neurokirurgije i transplantacije organa. Evidentno
osuvremenjivanje dijagnostike, terapije i zdravstvene njege utjecalo je na
mnogobrojne specifične intenzivne postupke održavanja života djece u pedijatrijskim
jedinicama intenzivnog liječenja (PJIL) (regulacija funkcija zatajenih organa,
mehanička ventilacija, složeni operacijski zahvati, transplantacije organa, potpora
cirkulacije i drugo). Djelotvornost novih medicinskih pristupa rezultirala je
povećanjem očekivanog trajanja života uz smanjenu smrtnost djece. Isto tako,
evidentan je porast kronično i kritično teško bolesne djece. Djeca koja bi u prošlosti
umrla, danas uspijevaju preživjeti, ponekad bez značajnog morbiditeta, ali ponekad s
teškim i trajnim psihofizičkim posljedicama.
Kako je medicinska tehnologija povećala naše mogućnosti održavanja djetetovog
života u PJIL-u, tako su etičke dvojbe i implikacije sve izraženije. Postavljaju se
ključna pitanja možemo li, trebamo li i smijemo li svako dijete u PJIL-u podvrći svim
nama dostupnim medicinskim zahvatima? Koja ograničenja trebamo i moramo
poštivati? Je li sve što je tehnički moguće, moralno i etički prihvatljivo i dopušteno?
Do kuda to želimo ići i stići? Odluke i prava roditelja/skrbnika? Ova pitanja
odražavaju određeni stupanj „medicinske tvrdoglavosti“ kada se resursi koriste
previše, na način koji se protivi određenim etičkim i moralnim načelima.
Nameće se pitanje bioetike, kada postoji eksponencijalni rast znanstvenih spoznaja,
a primjena bioetičkih načela u području medicine rezultira konfliktima s medicinskim
mogućnostima i nedefiniranim granicama. Ovaj sukob pridonosi etičkim pitanjima u
donošenju odluka u skrbi kritično teško bolesne djece. Sva se prethodno navedena
pitanja i dvojbe svakodnevno nameću djelatnicima PJIL-a koji skrbe o kritično teško
bolesnoj djeci.
