VAC terapija je terapija negativnim tlakom (-125 mmHg) koja osigurava optimalnu
količinu tekućeg sadržaja u rani, tenziju tkiva i kapilarni protok u cilju poboljšanja
kapilarne perfuzije. Terapija može biti intermitentna i kontinuirana.
Vrste rana za primjenu VAC terapije: akutne, traumatske, subakutne i postoperativne
rane, opekline djelomične debljine, dijabetične čireve, rane prouzročene pritiskom.
Kod izravanog učinka na ranu se poboljšava perfuzija tkiva – perfuzija u rani
povećana za 30%, a u okolnom tkivu za 15%, dovodi do stvaranja novih kapilara.
Prednosti VAC terapije: ubrzano cijeljenje (do četiri puta brže cijeljenje), kontinuirano
čišćenje rane odstranjivanjem manjih fragmenata stranih tkiva i devitaliziranog tkiva,
kod nepokretnih bolesnika bitno olakšana njega bolesnika, mogućnost normalne
toalete, smanjenje troškova liječenja.
Primjena VAC terapije u JIL-u: na dekubitalnim vrijedovima 3. i 4. stupnja koji
predstavljaju kroničnu ranu, izvrsni rezultati prepoznati samo u 15 dana primjene
terapije vakuumom, najteže za tretiranje-dekubitalne rane u sakralnom područjuprisutnost stolice- diskontinuitet i kontaminacija terapije-anus praeternaturalis.
Respiratorne komplikacije javljaju se nakon velikih operacija, nakon opće anestezije i
mnogobrojne su kao npr. atelektaze, infekcije ( bronhitis, upale pluća),
bronhospazam. Postoperacijske respiratorne komplikacije su česte i glavni uzrok
cjelokupnog perioperativnog morbiditeta i mortaliteta kod velikih zahvate kod kojih
postoji potreba za mehaničkom ventilacijom. Kao takvi, kardiokirurški pacijenti s
najmanje jednim drugim faktorom rizika su visokorizična skupina za postoperativne
komplikacije na plućima.
Smanjenju rizika respiratornih komplikacija pridonosi obrada i priprema pacijenta za
operaciju. Na našoj Klinici velika se važnost pridaje pravovremenoj i pravilnoj
pripremi pacijenata za operaciju od uzimanja opširne anamneze do
multidisciplinarnog individualnog pristupa. Preoperativni tretman počinje
podukom,dijagnostikom i tretmanom već postojećih faktora rizika (optimizacija i
kontrola kroničnih bolesti), te profilaksom. Po primitku i planiranju op.zahvata
uključuje se fizioterapeut te radi na vježbama disanja, korištenja pomagala,pravilnom
postupanju. Oko pacijenta se provode sve standardne mjere prevencije -svakodnevna higijena, održavanje mikroklimatskih uvjeta koji ne pogoduju razvoju
infekcija, mjere izolacije, te pravilno dezinficiranje svih površina i higijena, aseptično
postupanje s ranom i aseptični pristup svakom pacijentu.
Po dolasku iz jedinice intenzivnog liječenja većini bolesnika potrebna je dodatna
opskrba kisikom koja se aplicira preko rezervoara sa destiliranom vodom koja se
svakodnevno mijenja te se posuda dezinficira nakon svake upotrebe. Prema potrebi
davanja inhalacijskih lijekova ili samo dodatnog ovlaživanja zraka koji udiše koriste
se određena pomagala. Fizikalna terapija pomaže bržem i kvalitetnom oporavku te
prevenciji komplikacija usred boravka u bolnici. Potiče se korištenje i pravilno
izvođenje vježbi disanja uz pomoć spirometra. U slučaju sumnje na pojavu infekcije
uzima se iskašljaj, prate upalni parametri te potpomaže iskašljavanje nebulizacijom ili
fizikalnim metodama, po potrebi i lijekovima. Antibiotici se primijenjuju ciljano prema
pozitivnom mikrobiološkom nalazu.
Univerzitet Zdravstveni fakultet, Zenica, Centar za profesionalnu njegu Ruhama (BiH)
palijativna njega, hospicij, bol, profesionalna njega
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Cilj rada Analizirati važnost potrebe za realizaciju palijativnih jedinica i opravdanosti
razvoja palijativne njege. Rezimirati podatke ispitanika po spolnim i dobnim
karakteristikama, precipitirajuće faktore nastanka ili uvoda u pogoršanje boli,
vrijednosti jačine boli u odnosu na prosječno trajanje liječenja, prisutnost komlikacija,
pračenje komplikacija i progresije carcinoma sa posljedičnim rezultatima dugotrajnog
disbalansa. Istraživanje provedeno prije i nakon provedene njege pri Centru za
profesionalnu njegu Ruhama Zenica u vremenu od januara 2013.godine do januara
2014. godine.
Ispitanici i metode Podaci su pračeni putem medicinske dokumentacije pacijenata
koji su pod dijagnozom karcinoma bilo koje oblasti i anketnih listova sačinjenih od:
općih demografskih podataka (dob, spol), kliničkih parametara, primjene terapije i
dejstva u suzbijanju boli, pojava tolerancije, prisutnost neželjenih dejstava,
komplikacija i progresije oboljenja sa posljedičnim uticajem. Studija deskriptivna,
retrospektivna analitička.
Rezultat Ispitano 100 ispitanika 75% žena, 25% muškaraca oboljelih od karcinoma.
Starosna struktura 60 godina (60%). Prije provedene
profesionalne njege uočena: bol 85%, neadekvatna primjena lijekova 67%.
Prisutnost neželjenih dejstava: gubitak tjelesne težine 82%, mučnina i povračanje
68%, respiratorna depresija 46%, anksioznost 81%, sedacija 45%, pruritus 39%,
hipotenzija 55%, urinarna retencija 28%, rigidnost mišića 40 %, konvulzije 6%.
Komplikacije dugotrajne dekompenzacije (dekubitus 80%, tromboza 30%, urinarne
infekcije 29 %, pneumonia 15%). Liječenje: invazivna terapija 80%, medikamentozna
20%, kombinacija 40%.
Rezultati nakon provedene profesionalne njege: okupirana bol 95%, stagnacija TT
75%. Stagnacija: mučnine i povračanje 88%, respiratorna depresija 67%,
anksioznost 96%, pruritus 79%, hipotenzija 75%, urinarnae retencija 88%, rigidnost
mišića 79%, konvulzija 1%. Okupiranje komplikacija dugotrajne dekompenzacije
(dekubitus 90%, tromboza 79%, urinarne infekcije 1 %, pneumonia 1%).
Zaključak Adekvatno provedena profesionalna njega dovodi do pozitivnih učinaka i
dostojanstvenog ostatka života palijativnih nositelja. Promotivno-preventivne
aktivnosti u cilju suzbijanja i spriječavanja komplikacija dugotrajne dekompenzacije
predstavlja temelj indikatora kvalitete provedene njege.
Komunikacija je dinamički i složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i
neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi njih razumjeli. Možemo je
definirati i kao signalizaciju, prenošenje obavijesti, susret, odnos, darivanje sebe
drugome. Uloga i svrha komunikacije je primanje i davanje obavijesti, rješavanje
međuljudskih sukoba, zajedničko rješavanje problema i donošenje odluka,
zadovoljavanje potreba za pripadanjem, užitkom, bijegom od drugih aktivnosti,
odmorom, kontrolom, utjecajem na druge ljude. Poznavanje vrsta i sredstava
komunikacije je neophodno medicinskoj sestri kako bi ih mogla svjesno i primjereno
koristiti, jer upravo te vještine čine osnovu za dobru zdravstvenu njegu umirućeg
bolesnika.
Vještina komunikacije s umirućim bolesnikom, osim što za medicinsku sestru
predstavlja izazov u radu, često je sastavni dio njezine radne svakodnevice.
Međutim, kvalitetna komunikacija kao preduvjet mogućnosti provođenja sigurne i
učinkovite zdravstvene njege umirućeg bolesnika uvjetovana je, osim samom
vještinom komunikacije - iskustvom i mnogim drugim čimbenicima, kao što su radna
okolina, uvjeti rada te usmjerenost na određeni koncept zdravstvene njege.
Najčešće, upravo medicinske sestre koje promoviraju fizički kontakt i emocionalnu
podršku postaju najvažnija karika u životu umirućeg bolesnika.
kronično kritična bolest, visoka razina zdravstvene njege, psihoemotivni stres, troškovi liječenja, poboljšanje kvalitete, skraćivanje boravka u JIL-u
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Razvoj medicinske tehnologije i starenje populacije, sa brojnim komorbiditetima,
često rezultira potrebom za produljenim boravkom bolesnika u jedinici intenzivnog
liječenja. Kod bolesnika zaprimljenog u JIL mogući ishodi su: brzi oporavak, letalni
ishod te potreba za prolongiranim boravkom u JIL-u, vezano uz produženu potrebu
mehaničke ventilacije, komplikacije osnovne bolesti i/ili komorbiditeta - moguć razvoj
kronične kritične bolesti. Bolesnik sa kroničnom kritičnom bolešću zahtijeva
visoku razinu i količinu zdravstvene njege koja uključuje tehničko-medicinsku
podršku te socijalne, komunikacijske i emotivne kompetencije uključenog osoblja.
Za bolesnika, situacija prolongiranog boravka u JIL-u je izvor brojnih strahova i
frustracija fizičkim i komunikacijskim ograničenjima odnosno uzrok psihoemotivnog
stresa. Dok tehničko-medicinski aspekt utječe na krajnje troškove liječenja,
zahtjevnost zadovoljavanja bolesnikovih psiholoških i emotivnih potreba iziskuje od
osoblja izraziti angažman, o čemu je provedena anketa.
U svrhu poboljšanja kvalitete zadovoljavanja bolesnikovih potreba, sa ciljem što
ranijeg oporavka i skraćivanja boravka u JIL-u , istražili smo postojeće probleme i
moguće smjerove djelovanja za njihovo rješavanje te izvedivost u postojećim
uvjetima.
Od potencijalnih opcija neke su teško izvedive ( ograničenost smještajnih resursa,
nepostojanje specijaliziranih ustanova , nepostojanje respiratornh terapeuta).
Neke su potencijalno moguće u suradnji sa drugim profilima zdravstvenih djelatnika (
pojačana fizikalna terapija, okupaciona terapija, psihološka podrška), te veće
uključivanje obitelji, čemu možemo usmjeriti naše aktivnosti.
Kratkim prikazom nekoliko slučajeva ilustrirano je nastojanje našeg osoblja da
kompenzira izostanak drugih mehanizama podrške bolesniku sa produljenim
boravkom u JIL-u.
