Robert Lovrić
KBC Osijek
bioetika, kritično teško bolesna djeca, pedijatrijska intenzivna skrb
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Rapidan znanstveni i tehnološki razvoj medicinskih postupaka posljednjih je
desetljeća potakao značajan napredak pedijatrijske intenzivne skrbi, osobito
kardijalne kirurgije, neurokirurgije i transplantacije organa. Evidentno
osuvremenjivanje dijagnostike, terapije i zdravstvene njege utjecalo je na
mnogobrojne specifične intenzivne postupke održavanja života djece u pedijatrijskim
jedinicama intenzivnog liječenja (PJIL) (regulacija funkcija zatajenih organa,
mehanička ventilacija, složeni operacijski zahvati, transplantacije organa, potpora
cirkulacije i drugo). Djelotvornost novih medicinskih pristupa rezultirala je
povećanjem očekivanog trajanja života uz smanjenu smrtnost djece. Isto tako,
evidentan je porast kronično i kritično teško bolesne djece. Djeca koja bi u prošlosti
umrla, danas uspijevaju preživjeti, ponekad bez značajnog morbiditeta, ali ponekad s
teškim i trajnim psihofizičkim posljedicama.
Kako je medicinska tehnologija povećala naše mogućnosti održavanja djetetovog
života u PJIL-u, tako su etičke dvojbe i implikacije sve izraženije. Postavljaju se
ključna pitanja možemo li, trebamo li i smijemo li svako dijete u PJIL-u podvrći svim
nama dostupnim medicinskim zahvatima? Koja ograničenja trebamo i moramo
poštivati? Je li sve što je tehnički moguće, moralno i etički prihvatljivo i dopušteno?
Do kuda to želimo ići i stići? Odluke i prava roditelja/skrbnika? Ova pitanja
odražavaju određeni stupanj „medicinske tvrdoglavosti“ kada se resursi koriste
previše, na način koji se protivi određenim etičkim i moralnim načelima.
Nameće se pitanje bioetike, kada postoji eksponencijalni rast znanstvenih spoznaja,
a primjena bioetičkih načela u području medicine rezultira konfliktima s medicinskim
mogućnostima i nedefiniranim granicama. Ovaj sukob pridonosi etičkim pitanjima u
donošenju odluka u skrbi kritično teško bolesne djece. Sva se prethodno navedena
pitanja i dvojbe svakodnevno nameću djelatnicima PJIL-a koji skrbe o kritično teško
bolesnoj djeci.