Institut za onkologiju Vojvodine, Sremska Kamenica (Srbija)
med. sestra, zdravlje, JIL, kritični bolesnik
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Očuvati zdravlje - predstavlja imperativ u procesu pružanja kvalitetne zdravstvene
nege. Nedostatak autonomije, grupa poslova sa visokim zahtevima, mala sloboda
odlučivanja. Postoji velika nesrazmera između zahteva na radnom mestu i
mogućnosti. Svetsko Veće medicinskih sestara je konstatovalo na kraju XX veka
novi porast stresogenih faktora.
--Izvori stresa (Gray Toft i Anderson)
Suočavanje sa smrću i umiranjem
Nepripremljenost za pružanje emocionalne podrške
Nedostatak podrške nadređenih
Konflikt sa drugim medicinskim sestrama
Konflikt sa lekarima.
Radna norma
Nesigurnost u terapiji bola
--Uzroci nesigurnosti
Nedostatak znanja o bolu kao petom vitalnom znaku.
Nedovoljno poznavanje farmakološkog dejstva analgetika.
Nedostatak kompetencije u odlučivanju davanja analgezije.
Nedostatak autonomije u svom delokrugu rada.
Neusaglašenost lekarskih naloga
--Metod rada
Korišćena je metoda ankete (19 pitanja) i deskriptivna metoda.
Istraživanje je obuhvatilo 65 medicinskih sestara u jedinicama intenzivnih nega
Instituta za ONK, Instituta za PLB i Instituta za KVB.
Obuhvaćene su kategorije:
Do 5 godina radnog staža, od 5 do 15 godina radnog staža, od 15 do 30 godina
radnog staža.
80% medicinskih sestara radi 12h (dnevno-noćna smena).
U toku smenskog rada 76,92% medicinskih sestara ima potrebu za odmorom više od
2x30 minuta.
50% medicinskih sestara (5-15 god.radnog staža) je navelo da je nedovoljan broj
slobodnih dana do dolaska na posao
Delimičan uticaj rada sa kritično obolelim pacijentima na privatni život najizraženiji je
u kategoriji od 5-15 godina staža (48,39%).
Rad u centralno-klimatizovanom prostoru ozbiljno ugrožava 43,8% medicinskih
sestara.
Svetsko veće med. sestara jasno ukazuje na činjenicu da sigurna radna okolina u
zdravstvenom sektoru bitno doprinisi sigurnosti pacijenta i podstiče pozitivne
rezultate njihovog lečenja. Samo dobro motivisana i dobro pripremljena struktura
medicinskih sestara bi obezbedila viši nivo kvaliteta zdravstvene nege i usluga.
kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putevima, njega nedonoščeta na mehaničkoj ventilaciji, respiratorni distres sindrom
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Zbog nerazvijenog funkcionalnog rezidualnog kapaciteta pluća, smanjene funkcije
djiafragme, niskog tlaka inspirija, hiposurfaktoze i respiratornog distres sindroma
(RDS-a), prijevremeno rođena nedonoščad čak i sa spontanim disanjem pri porodu
često zahtjevaju respiratornu potporu. Obzirom na povezanost vremena trajanja
mehaničke ventilacije preko endotrahelanog tubusa (ET-tubusa) i bronhopulmonalne
displazije (BPD), kliničari, kako bi zaštitili pluća nedonošene djece i smanjili broj
kroničnih plučnih bolesti sve više koriste neinvazivnu respiratornu potporu. U
bezbrojnim opcijama neinvazivne ventilacije sve prošireniji je nazalni ( N-CPAP -prema engl. nasal continuous positive airway pressure) koji je dr Georgy 1971.g
počeo upotrebljavati za liječenje neonatalnog RDS-a. N-CEPAP je neinvazivna
metoda potpore plućima kontinuiranim pozitivnim tlakom. Na intezivnim
neonatološkim odijelima koriste se različiti medicinski uređaji (Bubble-CPAP, CPAP
preko mehaničkog ventilatora, CPAP sa varijabilnim protokom-Viasis) koji pružaju
mogućnost primjene raznih nastavaka za kontinuirani dotok kisika (nazofaringealni
tubus, jednostruka nazalna sonda, dvostruka nazalna sonde, maske). Uspijeh
liječenja neinvazivnom ventilacijom pospješuje se dobro educiranim osobljem i
njihovim radnim iskustvom, te je potrebna obvezna edukacija medicinskih sestara.
Medicinske sestre trebaju biti kompetentne odabrati uređaj i najprihvatljiviji nosni
nastavak (prema tjelesnoj masi djeteta), održavati i pratiti tlakove postavljene na
uređaju, te specifičnosti rada aparata, postavljene alarme i moguća odstupanja.
Također trebaju spriječiti infekciju kože izazvanu oštečenjem nosnog septuma i
korijena nosa, pravilno pozicionirati nedonošče te procijeniti bol. Kako bi ishod
liječenja nedonoščeta s RDS –om bio pozitivan, važna je potporna njega koja
uključuje održavanje normalne tjelesne temperature, ravnotežu tekućine, adekvatnu
prehranu i održavanje krvnog tlaka. Njega neodonoščeta na neinvazivnoj potpori
kontinuiranim tlakom bez sumnje povečava potrebu za reorganizacijom osoblja i
pažljivim praćenjem novih smjernica i protokola.
It is increasingly recognized that the nutrition of critically ill patients is a highly
complex activity with many unanswered questions. Much research has been
performed showing that early enteral nutrition helps to avoid complications. In
addition, it has already been shown that the calorie goal as the sole diet goal rather
plays a minor role, if one pays attention to sufficient supply of proteins. The diet of
the different patient groups with their very individual physiological conditions and
their very different diseases are another difficile question in nutritional therapy. The
question about the best access path currently appears clearly to be the way of
enteral nutrition. Although there seems to be no clear advantage to the gastric
or jejunal route, the gastric tube is apparently used more often in clinical practice due
to the ease of placement. Reflux control is also currently controversially discussed.
To assess the intestinal transport capacity, control of reflux is inevitable, but the
amount of reflux that should be considered as cut-off criteria is still unclear. The field
of immunonutrition or the substitution of selenium, glutamine, and other substances
requires further research. For an successful nutrition strategy it’s important to
implement an easy to use strategy, which allows an rapid and adjusted start in
nutrition due to the patient condition.
Prijelomi zdjelice udruženi su s ozljedama ekstremiteta, toraksa i glave. Važno je
misliti o mogućnosti unutarnjih ozljeda kod ozljeđenika koji su bez svijesti ili
politraumatizirani. Ispravna dijagnoza najvažnija je za plan liječenja i daljnju
opservaciju ozljeđenika. Medicinska sestra kao dio tima sudjeluje u zbrinjavanju
ozljeđenika od samog početka. Nakon poziva hitne pomoći ili bez poziva sestra
priprema prostor, pribor te adekvatnu terapiju za zbrinjavanje ozljeđenika .
Ozljeđenik se uvodi u hitan trakt, te se prebacuje na bolnička kolica..
Liječenje ozljeđenika s povredom zdjelice iziskuje dugotrajan i zahtjevan timski rad.
Takva složena tematika bolesti zahtijeva stručnost, znanje i vještinu od samog
dolaska u zdravstvenu ustanovu. Klinika za traumatologiju osmislila je niz algoritama
u zbrinjavanju ozljeđenika s ovom vrstom povrede. Algoritmi zbrinjavanja sastavljeni
su od niza protokola i postupaka zbrinjavanja, dijagnostike, liječenja, rehabilitacije i
edukacije koji omogućavaju što bolji proces liječenja i povratak ozljeđenika u
svakodnevni život.
Multidisciplinarni tim Klinike za traumatologiju radi na principu timskog rada koji se
zasniva na efikasnosti, brzini i učinkovitosti osposobljavanja ozljeđenika za povratak
u svakodnevni život. Liječenje ove opsežne ozljede sastoji se od više etapa koje su
usko povezane. Metoda liječenja ovisi o karakteristici ozljede i njezinim
komplikacijama.
Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima ima vrlo važnu ulogu u procesu
liječenja ozljeđenika s povredom zdjelice . Kao zdravstveni djelatnik, ona ne može
ozljedu zdjelice uzeti kao jednu jedinstvenu ozljedu, jer kod pristupa ozljeđeniku u
mnogim se slučajevima nailazi na dvije ili tri teške ozljede ( politrauma)
Zdravstvena njega u našoj jedinci intenzivnog liječenja sastavljena je od niza
protokola koji nam omogućavaju provođenje kvalitetne zdravstvene skrbi. Protokoli
nas upućuju na to kako pravilno provoditi zdravstvenu njegu (osobnu higijenu, njegu
CVK, urinarnog katetera, hranjenje, edukaciju ...), ali i na to kako prepoznati sve
simptome ranih i kasnih komplikacija koje se javljaju ove ozljede.
no lift policy, medicinske sestre, ozljede kralježnice, pomagala i oprema
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
„No lift policy“ velika je zagontka na prostorima naše zemlje, među medicinskim
sestrama u JIL-ovima diljem Hrvatske.
Nepostojanje opreme, pomagala, a ponajprije svijesti, o potrebi mijenjanja trenutne
situacije potakli su me napisanje ovog „izvještaja o stanju nacije (sestrinstva)“
Politika koja je u svijetu sestrinstva (stranog, naravno) prisutna već 40godina mora
HITNO zaživjeti na ovim prostorima.Medicinske seste u JIL-ovima, među svim
zdravstvenim radnicima, imaju najveći rizik od ozbiljnih ozljeda kralježnice koji je u
svijetu pojedinačno najveći uzrok manjka sestara.Nepostojanje treninga i edukacije u
našim srednjim, višim, visokim i najvišim školama o tehnikama podizanja,
premještanja i posjedanja pacijenata te načina korištenja opreme i pomagala
rezultirala je nepostojanjem svijesti među zaposlenim medicinskim sestrama da traže
svoje pravo i prisile poslodavce da poštuju zakone.
Epidemije sve debljih pacijenata koji završavaju u JIL-ovima, sve manje medicinskih
sestara po krevetu/i smjeni, bavljenje virtualnim sestrinstvom, doveli su medicinske
sestre u situaciju da već sa 39 goina života imaju teško ozljeđene kralježnice,
operiraju se, i barem su jedanput godišnje na bolovanju radi bolova u leđima. Naši
poslodavci imaju sreću jer ih medicinske sestre ne tuže.Još! U svijetu u
implementaciji „No manual lift“ programa prednjače Engleska, Australija, SAD, a u
Europi zemlje Njemačke i Skandinavije. A Hrvatska je u EU, zar ne?
