Prije izvođenja bilo koje tehnike anestezije potrebno je otvoriti periferni venski put.
Otvaranje perifernoga venskog puta spada u kompetencije medicinske sestre u
anesteziji, a uključuje punkciju vene intravenskom kanilom i održavanje venskog puta
čime se omogućuje nadoknada tekućine, elektrolita, krvnih preparata i lijekova po
preporuci anesteziologa.
Prilikom punkcije vene medicinska sestra se procjenom vene (elastičnosti, punoće
vena, blizina arterije, blizina živca, veličina potrebne kanile) orjentira kako bi punkcija
bila što uspješnija.
Otvaranje venskog puta može biti otežano zbog edema i hematoma u području
punktiranja, pretilosti, općeg lošeg stanja bolesnika ili promjenjenih anatomskih
struktura.
Kada periferni intravenski put nije moguće postaviti uz više pokušaja punkcije,
pristupa se otvaranju centralnog venskog puta koji je u kompetenciji liječnika
anesteziologa.
Uporabom ultrazvuka u postavljanju perifernog venskog puta raspoznaju se i
vizualiziraju strukture mjesta punkcije (vene, arterije, živci, lumen krvne žile, stjenke
krvne žile, hematomi) koje nije moguće vidjeti prostim okom.
Pomoću ultrazvuka punkciju vene izvodimo pod „kontrolom oka“ u realnom vremenu
prateći vensku kanilu tijekom cijele punkcije.
Uvođenjem ultrazvuka kao pomagala u punkciji periferne vene uspjeli smo otvoriti i
održavati periferni venski put u slučajevima kada bi bez pomoći utrazvuka bilo
potrebno postaviti centralni venski kateter što povećava cijenu liječenja i bolesnika
izlaže mogućim komplikacijama samoga postupka (pneumotoraks, punkcij a arterije,
hematomi, infekcija).
UZV, regionalna anestezija, tehnika izvođenja, pacijent, med. sestra/tehničar, komplikacije
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
N. ischiadicus osigurava anesteziju i analgeziju zadnje strane natkoljenice i koljena,
najvećeg dijela potkoljenice, skočnog zgloba i stopala
Zajedno se blokadom n. femoralis-a osigurava se anestezija kompletnog donjeg
ekstremiteta
Metode blokade
Tehnika parestezije, pomoću perifernog nervnog stimulatora, pomoću ultrazvuka
Pristupi za blokadu
Zadnji pristup, prednji pristup, poplitealni pristup
Ordiniranje lokalnog anestetika sa medijalne strane nerva od ključnog je značaja za
uspješnost bloka – kao i plasiranje katetera
Kontinuitet nerva do poplitealne jame omogućava blokadu ( i plasiranje katetera) na
bilo kojem nivou natkoljenice koristeći ultrazvuk
Prednji pristup – tehnika izvođenja
Prednji pristup blokadi n. Ischiadicus-a predstavlja naprednu tehniku blokade zbog
dubine nerva u natkoljenici
Slično kao i pri zadnjem pristupu, vizualizacija nerva može biti jako teška
Prednost ovog pristupa – pacijent ostaje u ležećem položaju na leđima, omogućava
se blokada i n. Femoralis-a u istom položaju
Tehnika izvođenja
Pacijent leži u horizontalnom položaju na leđima sa nogom u spoljašnjoj rotaciji i
savijenim koljenom
Optimalno mjesto za blokadu
Idealna pozicija katetera je između tibijalnog i peronealnog nerva – na mjestu
spajanja – ili na medijalnoj strani n. ischiadicus-a
Osigurava produženu analgeziju nakon operativnih zahvata na potkoljenici, skočnom
zglobu i stopalu
Posebna zapažanja
Za identifikaciju krvnih sudova izvšiti pritisak na tkivo zbog identifikacije krvnih
sudova
Oprez zbog postepenog početka djelovanja – ostaviti dovoljno vremena za početak
dejstva prije operacije
Nervi su okruženi brojnim fascijama i igla mora biti dovoljno blizu da bi blok bio
uspješan
Komplikacije
Komplikacije su rjeđe i manje traumatične u odnosu na blokove gornjih ekstremiteta
Komplikacije zbog tehnike izvođenja – oštećenja nerava i krvnih sudova, hematomi
Komplikacije dejstva lokalnih anestetika – sistemska toksičnost lokalnih anestetika –
intravaskularno ubrizgavanje ili sistemska resorpcija zbog prekoračenja doze.
Regionalna anestezija pod kontrolom UZV je medicinski intervencijski postupak. Uz
UZV pregled, navedena tehnika podrazumijeva punkciju, te uvođenje igle kroz tkiva
pod kontrolom UZV. UZV vođena blokada perifernih živaca povećava sigurnost i
djelotvornost regionalne anestezije u svakodnevnoj kliničkoj praksi. UZV nam u
regionalnoj anesteziji omogućuje prikaz anatomske strukture, vene, arterije i živaca
koje želimo blokirati i istovremeno prikazuje pristup igle za regionalnu anesteziju.
Regionalna anestezija osigurava analgeziju tijekom operacijskog zahvata i
postoperacijskom periodu. U Klinici za traumatologiju za operaciju ramena ,
nadlaktice, lakta, podlaktice, zapešća i šake primjenjuju se ovi regionalni periferni
blokovi: aksilarni, interskalinski i supraklavikularni. Regionalna anestezija se radi u
op.bloku u sobi za pripremu pacijenta u strogo aseptičkim uvjetima od strane
anesteziološkog tima. Anesteziolog upoznaje bolesnika sa postupkom regionalnih
perifernih blokova, te komplikacijama zahvata, bolesnik potpisuje pristanak za
izvođenje anestezije. Anesteziološki tehničar priprema pribor i samog bolesnika.
Potrebno je postaviti venski put i pripojiti pacijenta na monitoring u svrhu praćenja
vitalnih znakova i EKG-a. Prilikom samog izvođenja regionalne anestezije potrebna
je maksimalna suradnja između bolesnika i anesteziološkog tima, bolesniku se u
tijeku zahvata objašnjavaju svi postupci. Anesteziološki tehničar mora biti upoznat sa
samom tehnikom regionalnih perifernih blokova, te sa mogućim komplikacijama kako
bi mogao asistirati anesteziologu, te pravovremeno reagirati u slučaju pojave
komplikacija.
Regionalna anestezija – kolokvijalno „BLOKOVI“ obuhvaća niz anestezioloških
postupaka kojima se postiže privremeni gubitak osjeta, a često i motorike, u samo
određenom dijelu tijela. To se postiže iniciranjem anestetika izravno oko živca koji
opskrbljuje područje na kojem se izvodi operacijski zahvat.
Regionalna anestezija u pravilu se kombinira sa sedacijom čime se izbjegava svaka
nelagoda vezana uz boravak u operacijskoj dvorani.
Uloga anesteziološkog tehničara vrlo je kompleksna i zahtjevna, kako zbog kontrole
stanja pacijenata od ulaska u operacijsku dvoranu pa sve do povratka na odjel, tako i
zbog kontrole medicinske opreme, uređaja i instrumenata.
Anesteziološki tehničar – profesionalni zdravstveni radnik, dodatno educiran za rad
na odjelu anestezije. Osim što mora biti sposoban surađivati s liječnikom
anesteziologom, mora biti u stanju kao dio anesteziološkog tima preuzeti
odgovornost za pacijenta od trenutka ulaska u operacijski blok, pa sve do trenutka
povratka na matični odjel.
Uvod: Testiranje na sifilis odnosno antitijela na Treponema pallidum (anti-TP) se u
HZTM uz hepatitis B, hepatitis C i HIV infekciju kao preventivna mjera provodi u
davatelja autologne krvi, donora organa i tkiva, trudnica, putnika u inozemstvo,
priprema za operacije ili IVF, u pacijenata sa sumnjom na infekciju zbog rizičnih
spolnih kontakata, bolničkih pacijenata ili ispitanika privatnih poliklinika te za potrebe
potvrdnog testiranja na sifilis za cijelu Republiku Hrvatsku.
Svrha rada: Odrediti prevalenciju sifilisa (anti-TP) u pacijenata HZTM u periodu od
2011. – 2013. godine i usporediti ih s rezultatima istih u dobrovoljnih davatelja krvi
HZTM.
Materijal i metode: U periodu od 2011. - 2013. godine smo testirali 31.076 uzoraka
krvi pacijenta na anti-TP i to testovima pretraživanja Abbott Architect Syphilis TP
(Njemačka) i Bio-Rad Syphilis TA EIA (Lab21, Ujedinjeno Kraljevstvo). Svaki
pozitivan rezultat je ispitan i testom drugog proizvođača, ali i testovima u potvrdnom
algoritmu provjere reaktivnosti kojeg koristimo u HZTM: TPHA, RPR, anti-TP IgM i
potvrdni imunoblot test. Za izračun prevalencije koristili smo potvrđeno pozitivne
rezultate.
Rezultati: Prevalencija sifilisa u populaciji ispitanih pacijenata je stabilna i kreće se
oko 0,20%. 2011. godine je bila 0,20% (21/10.717), 2012. 0,15% (16/10.579) i 2013.
0,21% (21/9.780). Od toga je za isti period bilo 5, 6 i 10 pacijenta s biljezima akutne
sifilis infekcije (anti-TP IgM i/ili RPR pozitivan). Bilježimo pad sifilisa kod trudnica za
isti period, 7, 3 i 1 slučaj, i porast kod pacijenata iz privatnih poliklinike (laboratorija).
Zaključak: Očekivano je viša prevalencija sifilisa u pacijenata, jer većina i dolazi na
testiranje zbog sumnje na infekciju najčešće zbog rizičnih spolnih kontakata i to u
muškaraca istospolne orijentacije, od prevalencije u dobrovoljnih davatelja krvi HZTM
koja je stabilno niska i iznosi za isti period 0,004%, 0,004% i 0,006%.
