ventilacija, dišni put, algoritam, sredstva za zbrinjavanje otežanog dišnog puta
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Otežani dišni put se definira kao klinička situacija u kojoj iskusan anesteziolog ima
poteškoće s ventilacijom putem maske za lice i/ili otežanom endotrahealnom
intubacijom. Otežana ventilacija putem maske definirana je kao nemogućnost
anesteziologa da održava saturaciju kisikom >90%, upotrebom maske za lice, 100%-tnim kisikom i ventilacijom pozitivnim tlakom. Otežana intubacija definirana je
potrebom za više od 3 pokušaja ili više od 10 minuta za uspostavljanje adekvatnog
dišnog puta. Zbrinjavanje otežanog dišnog puta je jedan od izazova za anesteziologa
i medicinsku sestru, a neuspjeh uspostavljanja adekvatnog dišnog puta može imati
fatalne posljedice. Većina problema s dišnim putevima može se riješiti s
jednostavnim sredstvima i tehnikama, no procjena kliničara i iskustvo su ključni u
njihovoj primjeni. S bilo kojom tehnikom, praksa, rutina i uhodani tim liječnikmedicinska sestra poboljšati će izvedbu i pružiti sigurno zbrinjavanje dišnog puta, te
smanjiti mogućnost pojave komplikacija. Svako sredstvo za osiguranje dišnog puta
ima svoje prednosti i nedostatke, a uloga medicinske sestre je poznavati svako
sredstvo, njegove mogućnosti i primjenu kako bi svojim znanjem mogla doprinijeti
postupku zbrinjavanja bolesnika.
Biti kronično i/ ili kritično bolestan ili ozlijeđen vodi do razvitka straha, anksioznosti,
boli i agitacije. Bolesnici u Jedinici intenzivnog liječenja ponekad mogu imati
zastrašujuća iskustva te mogu pokazivati simptome akutne dezorjentacije i delirija.
Zajedno s poremećajima spavanja, boli, žeđi te mnogobrojnim fizičkim stresorima,
visoka razina buke u Jedinici intenzivnog liječenja vodeći je uzročnik pojave
navedenog. Nedostatak bilo kojeg oblika komunikacije (verbalnog ili neverbalnog)
kod zdravstvenih djelatnika ostavlja prostora za pogreške, nedostatke i nejasnoće.
Neadekvatka komunikacija najčešći je uzrok sukoba među osobljem koji se nerijetko
odigrava pred pacijentom. Loše strategije informiranja pacijenata o postupcima koji
će se provoditi, upadanje u riječ, monoton glas, psovanje, nekontroliranje tona i
jačine glasa, nedostatak empatije su negativni oblici komunikacije s pacijentom i
kolegama koji dovode do pojave agitacije i delirija. Multikomponentalna intervencija
većinom bazirana na poštivanju protokola trebala bi biti usmjerena na komunikaciju
zdravstvenih djelatnika međusobno i sa pacijentom te dio slagalice za prevenciju i
smanjenje pojavljivanja intenziteta boli, agitacije i delirija.
Irena Kovačević, Valentina Krikšić, Mira Pavličić, Ivanka Benčić
Zdravstveno veleučilište Zagreb, Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Domnius, KBC ''Sestre milosrdnice''
informiranje, prava pacijenta, komunikacija, zdravstveni djelatnici
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Pravo pacijenta na obaviještenost predstavlja sastavni dio liječenja i jača ulogu
pacijenata u postupku liječenja koji tako prestaje biti objektom liječenja i postaje
svjesnim i odgovornim subjektom. Informiranost pacijenta jedan je od preduvjeta za
potpuno povjerenje između zdravstvenih djelatnika i pacijenta. Zdravstvena
pismenost je stupanj sposobnosti svakog pojedinca da traži, dobije i razumije
temeljne informacije o zdravlju i zdravstvu i da ne temelju toga može donijeti
potrebne odluke.
U sustavu zdravstva potrebno je da pacijenti imaju barem zadovoljavajući stupanj
funkcionalne zdravstvene pismenosti kako bi mogli sudjelovati u ostvarenju svoje
zdravstvene zaštite. Jedna od značajki dužnosti informiranje pacijenta je i ta što je
ona istovremeno moralne i pravne prirode. Informiranje pacijenta sastavni je dio
liječenja i mora se prilagoditi svakom pacijentu individualno. Uspješna komunikacija
ima glavnu ulogu u odnosu zdravstveni djelatnik-pacijent, istraživanja pokazuju da
ona pozitivno utječe na zadovoljstvo i suradljivost pacijenata te na ishode liječenja, a
ujedno smanjuje troškove zdravstvene zaštite i time povećava ukupnu kvalitetu
zdravstvene zaštite. Ključni problem zdravstvene komunikacije je što općenito
zdravstveni djelatnici često nisu svjesni nesrazmjera između svog načina
komuniciranja s pacijentima i pacijentove sposobnosti shvaćanja, pamćenja i
djelovanja na osnovu dobivenih informacija. Zdravstvene informacije treba planirati i
sastavljati vodeći računa o tome kome su namijenjene s kojim ciljem i svrhom.
Korektna informacija može biti važno terapijsko sredstvo, jer smanjuje nesigurnost,
osigurava osnovu za akciju i jača odnos između liječnika i pacijenta. Istraživanje
Lloyda i sur. o informiranju pacijenata pokazuje da je samo jedan pacijent od ukupno
71 zapamtio informacije o opisanim rizicima. Ovim istraživanjem cilj je bio dati prikaz
i kvantitativnu procjenu zdravstvene pismenosti pacijenata bolničke zdravstvene
djelatnosti i zdravstvene djelatnosti zdravstvene njege u kući na području Grad
Zagreb – KBC Sestre Milosrdnice i Domnius Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.
Broj pacijenata bio je 300.
Univerzitetna klinika za pljučne bolezni in alergijo Golnik (Slovenija)
ICU, mechanical ventilation, extubation, risk factors and complications of unplanned endotracheal extubation
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
One of the frequent complications that occurs in the Intensive Care Unit and is
associated with mechanically ventilated patients is unplanned extubation. Unplanned
extubation is otherwise also known as premature extubation, or self extubation.
Unplanned extubation may either be caused by the patient or the medical personnel.
The reasons for an unplanned extubation are numerous: physical restraint of the
patient, improper use of sedatives and/or the level of sedation, poor fixation of the
endotracheal tube and an inadequate ratio between the number of nurses and
patients. Unplanned extubations may pose a serious risk to the patient's health
condition in the Intensive Care Unit. The complications that can occur in unplanned
extubations include bronchospasm, respiratory tract damage, aspiration,
arrhythmias, hypotension, respiratory arrest and death. The results of the
complications are extended hospitalization time and increased costs of treatment.
Numerous studies of unplanned extubation were published and only few of them
assessed risk factors to reduce the incidence of unplanned extubation. The authors
pointed out the following: continuous education for nurses, agitation avoidance, 24-hour bedside supervision, regular surveillance, proper fixation of the tube and control
of them between nursing care, protocols for sedation of patients, ability of staff to
identify patients for weaning from mechanical ventilation and appropriate nurse to
patient ratio.
unapređenje kvalitete komunikacije, obitelj, bolesnik, medicinska sestra
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Komunikacija sa obitelji bolesnika je vrlo složen proces. Medicinske sestre u
intenzivnim jedinicama svakodnevno u svom radu zbrinjavaju bolesnike promjenjivog
stanja svijesti koji variraju od blage dezorjentiranosti u vremenu i prostoru do
izražene agresivnosti ili somnolencije koji onemogućavaju suradnju u procesu
liječenja. Zbog uspješnosti liječenja, te smanjenja rizika od samoozljeđivanja i
ozljeđivanja osoblja, te smanjenja materijalne štete prilikom provođenja raznih
dijagnostičkih i terapijskih metoda, kod takvih je bolesnika indicirano fizičko
ograničavanje. Fizičko ograničavanje koristi se kao terapijska metoda liječenja
ukoliko sve ostale metode nisu pokazale pozitivan rezultat. Odluke o fizičkom
ograničavanju bolesnika donose liječnici u suradnji sa konzilijarnim psihijatrima koji
procjenjuju stanje svijesti bolesnika. Prilikom fizičkog ograničavanja bolesnika
potrebno je poštivati prava bolesnika te razmišljati o etičkim načelima. Ponekad
obitelji tih bolesnika ne mogu prihvatiti činjenicu da se mjere fizičkog ograničavanja
provode u svrhu unapređenja zdravstvenog stanja oboljelog. Medicinske sestre
svojom empatijom, edukacijom i uspostavom pozitivnih odnosa sa obitelji, te
odnosom povjerenja i poštovanja mogu doprinjeti kvaliteti komunikacije sa obitelji i
samim bolesnikom. Objašnjavajući razloge fizičkog ograničavanja, pri kojima se
poštuju sva prava bolesnika i bolesnika uvažava u društveno profesionalnom odnosu
izgrađuje se odnos povjerenja između obitelji i medicinskog osoblja koji je jedan od
bitnih faktora u toku hospitalizacije. Stavljajući imperativ na prava bolesnika u svakoj
situaciji, kada okolinski faktori dozvoljavaju, potrebno je omogučiti boravak obitelji uz
bolesnika. Ukoliko bolesnik nije fizički agresivan može biti pod nadzorom obitelji, jer
vrijeme koje provedu zajedno mnogo znaći za obitelj i bolesnika. Svojim znanjima i
profesionalnim odnosom, te kontinuiranom edukacijom i razvijanjem komunikacijskih
sposobnosti medicinske sestre doprinose boljem i kvalitetnijem komuniciranju i
funkcioniranju u zdravstvenoj skrbi.
