komunikacija, zdravstvena njega, medicinska sestra
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
KOMUNIKACIJA
Dobra komunikacija je bitna za učinkovitu suradnju. Uz dobru
komunikaciju je moguće postići dovoljno povjerenja pacijenta i obitelji,
tako da je važno, da je medicinsko osoblje svjesno važnosti međusobne
komunikacije.
Komunikacija je proces razmjene podataka i informacija za međusobno
komuniciranje.. Komunikacija je mnogo više nego samo razgovaranje i
može se obaviti na više načina, s riječima, pokretima, izraze lica i tišinom.
Komunikacija je uvijek dvosmjeran proces, koji je istodobno povezan s
istodobnim međusobnim otkrivanje i međusobna razmjena poruka. Valja
napomenuti da je komunikacija daje riječi samo 7% težine, ton glasa 38%
a ostatak 45% fizička mimika.
KOMUNIKACIJE PODJELA:
Riječ (verbalno) komunikacija
Neverbalna komunikacija
KOMUNIKACIJA U ZDRAVSTVENOJ NJEGI
PODJELA KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVENOJ NJEGI
Stručna komunikacija
Komunikacija s bolesnicima
Komunikacija u organizacijskim jedinicama
VAŽNOST KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVENOJ NJEGI
Važnosti komunikacije u zdravstvenoj njegi nismo dovoljno svjesni, jer
sve počinje i završava sa pravilnom komunikacijom. Informacije,
komunikacije i retorika, retoričko umijeće treba sestra svladati, jer za
zdravstveni sustav su presudni istiniti i potpuni podaci. Jeste li svjesni
koliko vremena možemo uštedjeti i možemo izbjeći pogreške
odgovarajućim prijenosom informacija? Za sestra je komunikacija je
važna komponenta.
U zdravstvenoj njegi komunikaciju možemo definirati kao komunikaciju
njege, koja ima na svakodnevni život, zdravlje i dobrobit, pozitivan
učinak. Učinkovita briga samo povećava učinkovitost komunikacije,
suočavanje i pozitivno rješenje sukobnih događaja i stresne situacije.
Emocionalna napetost, sukob, problemi, dileme se uz pravilnu
komunikaciju smanjuju. Osim stručnosti u području njege, se mora sestra
upoznati s različitim oblicima komunikacije, verbale i neverbalne, jer za
pacijenta troši najviše vremena. Tu treba uzeti u obzir znanje o etičkim
načelima i odnosima, poštovanje, autonomiju, poštivanje prava drugih i
pri komuniciraju poštovati pravilo šutnje.
zdravstvo, komunikacijske vještine, medicinske sestre i tehničari
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Na temelju ankete provedene među medicinskim sestrama i tehničarima
Klinike za anesteziologiju KBC-a Rijeka, kojoj je bio cilj prikupiti podatke o
trenutnu stanju njihovih komunikacijskih vještina i osobina, razmatra se
pitanje kvalitete istih te načini njihova unaprjeđenja i poboljšanja.
Komunikacija je proces razmjene misli, osjećaja te poruka koja se nužno
odvija kad god postoji interakcija odnosno međuodnos.
Komunikaciju dijelimo na:
VERBALNU- njome uglavnom prenosimo informacije
NEVERBALNU- način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili
nenamjerno.
Pri komunikaciji sa intubiranim bolesnikom veću ulogu ima neverbalna
komunikacija nego li verbalna. U jedinicama intenzivnog liječenja često
susrećemo bolesnike koji su na mehaničkoj ventilaciji, odnosno koji su
intubirani. Većina bolesnika jen sedirana tako da komunikacija sa njima
nije moguća. Kada bolesnik počne surađivati mora pronaći sebi najbolji
način neverbalne komunikacije, naravno uz naše pomaganje i
objašnjavanje. Najjednostavniji način je pisanje na papir, no ta metoda se
pokazala neuspješnom zbog opće lošeg stanja u kojem se bolesnik
nalazi, nepismenosti, pisanje zna biti nečitko i nepotpuno. S obzirom na
to zdravstveni radnici takve bolesnike nerijetko teško razumiju, te se onda
sa njegove strane javlja jedna doza ljutnje pa čak i depresije zbog
nemogućnosti izražavanja svojih potreba. Na kraju sve se svodi na igru
pitanja i odgovora, to jest kimanja glavom i mahanja rukama. Svrha dobre
komunikacije sa intubiranim bolesnikom jest da bi se utvrdili ciljevi za
bolje liječenje i bolju njegu. U svijetu je rađeno puno studija kako pomoći
bolesnicima na mehaničkoj ventilaciji, odnosno kako bi im se omogućilo
da na što lakši način iznesu svoje potrebe i želje, a zdravstvenim
radnicima da ih što lakše razumiju. Naše mišljenje je da zdravstveni
radnici nemaju vremena posvetiti se takvome bolesniku, što zbog obujma
posla, što zbog malog broja medicinskog osoblja, te neznanja
komunikacijskih vještina, te se traže razni aparati da komuniciraju
umjesto nas sa bolesnikom. Bez obzira na svu tehnologiju takvom
bolesniku treba posvetiti pažnju, strpljene te vrijeme i on će sam pronaći
najbolji način komunikacije .
Medicinska sestra/tehničar u svakodnevnom radu s bolesnicima koji su na
respiratoru često se susreće s poteškoćama, od kojih je ona najčešća
važna ljudska funkcija: komunikacija.
Bolesnici koji imaju endotrahealni tubus ne mogu verbalno komunicirati
zbog položaja endotrahealnog tubusa i napuhanog cuff-a tubusa koji
sprječava prolaz zraka do glasnica. Zbog nemogućnosti verbalne
komunikacije, ti bolesnici komuniciraju na druge načine (ploče za pisanje,
klimanje glavom, geste, popis uobičajenih riječi i sl.).
Komunikacija s bolesnicima u Jedinici intenzivnog liječenja je važan
sastavni dio brige za bolesnika i bazirana je na osnovne ljudske potrebe:
položaj bolesnika, aspiracija i sl.
Za medicinsku sestru/tehničara je važno procijeniti bolesnikovu
sposobnost komuniciranja, te izabrati za bolesnika najbolji način
komunikacije.
Jedna od najčešćih komplikacija s kojom se pritom susreću je nedostatak
vremena medicinske sestre/tehničara , nejednako poznavanje
komunikacijskih vještina bolesnika i medicinske sestre/tehničara , te
nesuradljivost bolesnika. Ukoliko postoji mogućnost potrebno je uključiti
obitelj bolesnika , što bi uveliko moglo olakšati komunikaciju s bolesnikom,
te samom bolesniku vratiti samopouzdanje.
Komunikacija s bolesnikom na respiratoru je neizostavni dio kvalitetne
zdravstvene njege.
Nastajanje, širenje infekcije u bolničkim sredinama postaje sve veći
problem u današnjici. Prenošenje rezistentnih sojeva bakterija putem
prljavih ruku zdravstvenih radnika jedan je od osnovnih razloga širenja
infekcije. Nepravilna primjena metoda asepse i antisepse samo su neki od
uzroka nastanka epidemije intrahospitalnih infekcija.
Bolničke pneumonije razvijaju se u oko 15-18 % bolesnika s bolničkim
infekcijama ( druga po redu najčešća bolnička infekcija ) a u jedinicama
intenzivne njege i znatno češća. Smrtnost iznosi 20 -50 %, a produžuje
hospitalizaciju za 4-9 dana. Rizik za razvoj pneumonije u mehanički
ventiliranih bolesnika je 7-10 puta veći nego u bolesnika koji ne trebaju
mehaničku ventilaciju.
Kod bolesnika na KMV aspiracija mikroorganizama iz predhodno
koloniziranih gornjih disajnih puteva najčešći je način nastanka infekcije,
ali i izravan ulazak mikroorganizama kroz endotrahealnu cijev jedan je od
načina ulaska mikroorganizama u donji respiratorni trakt.
Najvažniji rizični faktor za kolonizaciju, gornjih disajnih puteva uključuju i
predhodne hirurške zahvate, komu, endotrahealne intubacije, česte
aspiracije, pothranjenost i plasiranu nazogastričnu sondu. Izvorište
mikroorganizama koji uzrokuju kolonizaciju ili infekciju još nije sasvim
utemeljeno. Može biti egzogeno, npr: kontaminirani respiratorni pribor,
ruke zdravstvenog osoblja te površine u jedinici intenzivnog liječenja, ili
endogeno, npr: gastrointestinalni trakt.
Kod bolesnika na mehaničkoj ventilaciji lokalna odbrana domaćina
umanjena je zbog prisustva endotrahealnog tubusa, što ograničava
učinkovitost iskašljavanja i dovodi do mukocilijarne disfunkcije. Ako je
mukocilijarna funkcija usporena, mukoza respiratornog trakta privlači
bakteriju, koja se širi umjesto da se odstrani, što dovodi i do kolonizacije i
do infekcije.
Cilj rada:
1. Prikazati učestalost pozitivnih izolata ( bris guše i nosa, bronhoaspirat,
urinokultura, hemokultura, likvor ) kod teških neurohirurških bolesnika u
jedinici neurohirurške intenzivne njege.
2. Komparirati efekat zatvorene aspiracije traheobronhalnog stabla sa
klasičnom metodom u Jedinici intenzivne neurohirurške njege za period od
01.04.2012 g.
