Intraabdominalni tlak je tlak unutar abdominalne šupljine tj. sila pritiska na
stjenku abdomena i abdominalne organe, a u korelaciji je sa disanjem.
Normalan intraabdominalni tlak (IAT) iznosi O cmH2O. Porast IAT, od 10-15 cmH2O, se očekuje 12 – 24 sata nakon operativnog zahvata.
Međutim, ukoliko dođe do intraabdominalne hipertenzije, s vrijednostima
intraabdominalnog tlaka od 15-25 cm H20 javlja se oligurija. Kod daljnjeg
porasta dolazi do anurije, respiratornog distres sindroma, crijevne
ishemije, porasta intrakranijalnog tlaka, te poremećaja srčane funkcije.
Kritična vrijednost intraabdominalnog tlaka iznosi 25 cm H2O. Iznad tih
vrijednosti razvija se kompartment sindrom, koji je povezan sa novim
otkazivanjem ili disfunkcijom organa, te mogućim i letalnim ishodom.
Stupnjevi intraadominalnog tlaka i intraabdominalne hipertenzije:
Stupanj I = 10 to 15 cm stupca vode
Stupanj II = 15 to 25 cm stupca vode
Stupanj III = 25 to 35 cm stupca vode
Stupanj IV >35 cm of stupca vode
Kod stupnjeva III i IV „Zlatni standard“ definitivnog zbrinjavanja
intraabdominalne hipertenzije je kirurška dekompresija.
Intraabdominalna hiperzenzija treba biti detektirana prije pojave kliničkih
simptoma i razvoja kompartment sindroma. U tome je značajno
sudjelovanje medicinske sestre kao i njeno razumijevanje posljedica
povećanog intraabdominalnog tlaka. Neinvazivna i brza metoda mjerenja
izvodi se putem mjerenja tlaka mokraćnog mjehura, pomoću urinarnog
katetera.
Željka Lubina, Marica Semijalac, Maja Strauss Patko
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu
krvni pripravci, zračenje, reakcija, transfuzija
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Zračenje krvi i krvnih pripravaka (KP) provodi se u cilju prevencije
transfuzijom izazvane reakcije transplantata protiv domaćina – Graft
versus host disease (GvHD). Reakcija nastaje djelovanjem limfocita u
transfundiranom krvnom pripravku koji u primatelja transfuzije oštećuju
ciljne organe – koštanu srž, kožu, jetru, probavni trakt te pluća. Rizik ovisi
o količini limfocita u KP, imunološkom statusu pacijenta te stupnju
imunološke razlike između davatelja i primatelja.
GvHD mogu uzrokovati svi stanični pripravci (koncentrati eritrocita,
granulocita, trombocita) s naglaskom na svježe krvne pripravke.
Djelovanjem ionizirajućeg zračenja na limfocite sprečavamo njihovu
proliferaciju i onemogućavamo nastanak GvHD. U cilju prevencije GvHD
KP trebamo ozračiti dozom od 25-50 Gy.
Krvne pripravke zračimo pomoću gama zraka (fotonskim zračenjem
nastalim raspadom radioaktivnih izotopa Cs-137 ili Co-60) ili x zrakama.
Aparati za zračenje KP su specijalno konstruirani aparati u tu svrhu –
„blood irradiator“, (Raycell, Raycell mk2,Radgil, Gammac, Gammabeam).
U bolničkim ustanovama kao alternativa za zračenje KP može se koristiti
linearni akcelerator.
Koncentrate trombocita možemo ozračiti u bilo kojem trenutku unutar roka
valjanosti od 5 dana. Koncentrat granulocita potrebno je ozračiti čim prije
po proizvodnji i čim prije primijeniti. Koncentrat eritrocita potrebno je
ozračiti u roku 14 dana od dana uzimanja i nakon zračenja (bez obzira na
starost u trenutku zračenja) mogu se koristiti još najviše 14 dana. Izuzetak
su koncentrati eritrocita koji se koriste u neonatologiji (intrauterine
transfuzije, eksangvinotransfuzije) kada koristimo svježije eritrocite čiji je
rok po ozračivanju 24 sata, ukoliko rok nije skraćen samom doradom KP.
Ozračeni KP indicirani su u bolesnika s prirođenim i stečenim sindromom
imunodeficijencije (hematoloških i pedijatrijskih bolesnika, pacijenata koji
primaju agresivnu kemoterapiju), primatelja transfuzija granulocita, i
transfuzija HLA-tipiranih trombocita te pacijenata koji su liječeni krvnim
pripravcima bliskih rođaka.
Acinetobakter je bakterija rasprostranjena u prirodi.
Postoji više od 20 tipova takvih bakterija.
Acinetobakter baumannii kod imunokompromitiranih ljudi izaziva infekciju.
Infekcije su uglavnom vezane uz intenzivnu skrb i invazivno liječenje.
Prenosi se direktnim kontaktom,izravno ili neizravno.
Pozitivan nalaz ne znaći uvijek da se radi o infekciji,no potrebno je
primjeniti dodatne mjere u ophođenju s takvim pacijentima.
U radu bi željeli prikazati naćin rada s takvim pacijentima,odnosno
zdravstvenu njegu pacijenata koji su MRAB pozitivni.
Zatajenje srca je poremećaj kod kojeg srce gubi sposobnost djelotvornog
pumpanja krvičime ne uspijeva zadovoljiti potrebe organa i cijelog tijela.
Kada se kliničko stanje pogorša i nema vise odgovora na farmakolosku
terapiju ostaju jos dvije metode lijecenja,
a to su transplantacija srca ili mehanička potpora srcu. Međutim
transplantacija ima ograničavajući faktor, a to je broj raspoloživih organa
pa mehanička potpora postaje sve zastupljeniji model liječenja bolesnika
sa refraktornim zatajenjem funkcije srca.
ECMO ( ekstrakorporalna membranska oksigenacija ) je oblik
izvantjelesnog održavanja života u kojem umjetna van jska cirkulacija
sprovodi vensku krv od bolesnika do uređaja za izmjenu plinova gdje se
krv obogaćuje kisikom, a otklanja se ugljični dioksid.
Krv se zatim vraća u sistemsku cirkulaciju bolesnika.U liječenju bolesnika
ukljuceni su kardijalni kirurzi, kardiolozi, anesteziolozi, medicinske sestre,
perfuzionisti i fizioterapeuti.
Zdravstvena njega temelji se na kontinuiranom nadzoru kardiovaskularnog
i respiratornog sustava te koagulacijskog statusa. Tehničko znanje i
rukovanje uređajem omogućuju prepoznavanje nepovoljnih promjena sa
ciljem spriječavanja posljedica koje mogu
ugroziti bolesnka. Kvalitetno provođenje zdravstvene njege : suosjećanje,
brižnost, pažnja
prihvaćanje, povjerenje i odgovornost za sve one koji su povjereni
sestrinskoj skrbi prevenira nastanak mogućih komplikacija lijećenja.
Mehanička cirkulacijska potpora (MCS, eng. Mechanical circulatory
support) koristi se kao oblik liječenja bolesnika s uznapredovalim
zatajenjem srca. Mehanička crpka se kirurški spaja s nativnim srcem.
Crpke se mogu implantirati u tijelo (implantabilne) ili se samo implantiraju
cijevi koje spajaju crpku s nativnim srcem (parakorporealne). Mehaničke
crpke nadopunjuju nedostatnu funkciju nativnog srca te ovisno o
konstrukciji samog uređaja mogu producirati pulsatilni ili nepulsatilni
protok. Osim po profilu generiranog protoka, mehanička cirkulacijska
potpora se može podijeliti prema duljini trajanja na kratkotrajnu ili
dugotrajnu mehaničku cirkulacijsku potporu.
Pacijenti na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori zahtijevaju 24-satni nadzor,
obzirom da je intenzivno liječenje najviši oblik zdravstvene skrbi i liječenja,
medicinska sestra tijekom zbrinjavanja bolesnika sve aktivnosti i pozornost
treba usmjeriti ka spriječavanju mogućih komplikacija koje mogu rezultirati
smrtnim ishodom. U tom procesu značajnu ulogu ima zdravstvena njega
koju pruža medicinska sestra koja je zadužena za tog bolesnika. Kako bi
obavljala svoje zadatke sestra treba savladati praktične vještine, imati
teorijska znanja, mora biti kritična te imati stav.
Cilj timskog rada je dobrobit pacijenata, stoga je glavna uloga medicinske
sestre da provodi hemodinamski nadzor, primjenjuje ordiniranu trerapiju i
sudjeluje u postupcima liječenja, te da upozori liječnika- anesteziologa na
eventualne akutne probleme kako bi se spriječile komplikacije te definirao
daljni tijek liječenja.
