Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Razvoj reanimacijskog tima na KBC Zagreb
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Kardiopulmonalna reanimacija je skup postupaka koji se provode kao mjera oživljavanja kod pacijenata koji su doživjeli iznenadni zastoj srca i disanja. Kardiorespiratorni arest je akutno i po život opasno stanje ukoliko se brzo ne pristupi kardiopulmonalnoj reanimaciji. Obzirom da moždana smrt nastupa nakon 5 minuta hipoksije moždanog tkiva, cijeli postupak zahtjeva brzinu, spretnost i znanje. Zbog porasta broja kardiovaskularnih bolesti i sve učestalije invazivne obrade pacijenata, češće su ugrožene i vitalne funkcije istih što zahtjeva brzu reakciju medicinskih sestara s ciljem očuvanja i unapređenja kvalitete života svakog pacijenta. Za uspješan ishod reanimacijskog postupka bitno je što prije započeti kardiopulmonalnu reanimaciju. Obzirom na svakodnevne izazove i učestalost potrebe za reanimacijskim postupkom, potrebna je kontinuirana edukacija medicinskih sestara/tehničara.
Razvoj reanimacijskog tima na KBC Zagreb započeo je 2014. godine i utemeljen je na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Reanimacijski tim za cilj ima pružanje naprednih postupaka oživljavanja te uspostavljanje srčane aktivnosti i disanja. Tim čine liječnik anesteziolog specijalist ili specijalizant te dvije medicinske sestre/ tehničara koje rade na Odjelu za anesteziju i intenzivno liječenje kardiokirurških i vaskularnih pacijenta. Razvoj reanimacijskog tima išao je u okviru edukacijskog programa za temeljne postupke oživljavanja u koji su uključeni svi radnici KBC Zagreb.
Kontinuirana edukacija je imperativ u povećanju znanja i vještina u kardiopulmonalnoj reanimaciji. Važnost edukacije odnosi se na postupke medicinskih sestara i tehničara u prepoznavanju pacijenata koji imaju povećani rizik za zastoj srca i pluća kao i mjerama za prevenciju i poduzimanje odgovarajućih postupaka temeljenih na aktualnim svjetskim standardima. Razvojem reanimacijskog tima unaprijedili su se procesi rada, poboljšali ishodi reanimacijskog postupka te unaprijedila edukacija zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja.
Ključne riječi: reanimacijski tim, reanimacija, organizacija, medicinska sestra
Željka Lubina, Maja Strauss Patko, Tomislav Viculin
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Ekoteh dozimetrija d.o.o.
Kako osigurati kvalitetu ozračenih krvnih pripravaka?
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
UVOD: Reakcija presatka protiv primatelja uzrokovana transfuzijom (engl. Transfusion-Associated Graft-versus-Host Disease, TA-GvHD) je komplikacija transfuzijskog liječenja staničnim krvnim pripravcima (KP) koji sadrže vijabilne T-limfocite. Za rizične skupine bolesnika TA-GvHD se uspješno prevenira izlaganjem KP djelovanju X-zračenja u dozi od 25-50 Gy čime se inhibira proliferativni odgovor transfundiranih T-limfocita.
CILJ: Prikazati postupke osiguranja kvalitete u proizvodnji krvnih pripravaka ozračenih X- zrakama.
MATERIJALI I METODE: U Banci krvi Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu stanični KP se ozračuju pomoću rendgenskih aparata za ozračivanje KP (engl. blood irradiator – BI): Raycell Mk2 (Best Theratronics, Kanada) i Radgil 2 (Gilardoni, Italija).
REZULTATI: Postupci koji imaju za cilj osigurati propisanu kvalitetu ozračenih KP su od velike važnosti za sigurnost bolesnika i u tom smislu se provodi:
1. Utvrđivanje radnih parametara uređaja potrebnih za isporuku doze od 25-50 Gy, a radi se mjerenjem brzine apsorbirane doze u referentnom položaju pomoću standardnih dozimetrijskih sustava uvažavajući preporuke proizvođača i poštujući zakonske propise te koristeći usluge stručnjaka za medicinsku fiziku i ovlaštenih servisa.
2. Mapiranje distribucije apsorbirane doze i identificiranjem raspona i lokacije maksimalne (Dmax) i minimalne doze (Dmin) zračenja u spremniku čime se dobiva potvrda da svaki dio volumena ozračenog KP dobiva dozu zračenja u preporučenom rasponu.
3. Monitoriranje, dokumentiranje i arhiviranje podataka o ozračenim KP i parametrima, fazama i kritičnim točkama ciklusa ozračivanja.
4. Korištenje indikatora zračenja.
5. Educiranje djelatnika za rad na BI s usmjerenošću na stjecanje kompetencija.
6. Provođenje kontrole kvalitete ozračenih KP.
ZAKLJUČAK: Osiguranje kvalitete ozračenih KP zahtijeva provođenje mnogobrojnih postupaka vodeći računa o preporukama proizvođača BI, važećem Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, važećim Pravilnicima radiološke sigurnosti i Zakonu o krvi i krvnim pripravcima prateći svjetske i europske trendove i standarde.
Ključne riječi: osiguranje kvalitete, ozračeni krvni pripravci
Organizacija objedinjenog hitnog prijema u pandemiji koronavirusa
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Objedinjeni hitni prijem Opće bolnice Varaždin organiziran je tako da tijekom pandemije koronavirusa isto osoblje, medicinske sestre i tehničari, zbrinjavaju negativne, pozitivne i suspektne pacijente. Sve pacijente nepoznatog covid statusa koji zahtijevaju intenzivno liječenje, također zbrinjava osoblje OHBP-a do nalaza, a to je ponekad i dulje od 12h. U tu svrhu imamo 10 kontejnera, 2 prostorije izolacije s opremom intenzivnog liječenja te redovni hitni prijem s 4 kreveta opservacije.
Kako zbrinjavanje suspektnih i pozitivnih pacijenata zahtijeva izmjenu medicinskih sestara nakon najviše 4 sata, trebalo bi osigurati dovoljan broj osoblja za sigurno i kvalitetno zbrinjavanje, što na žalost nije moguće te odmor najčešće traje oko 30 min, a nakon toga se ulazi u redovni hitni prijem.
Cilj rada je prikazati funkcioniranje OHBP-a u specifičnim uvjetima pandemije s velikim brojem pozitivnih pacijenata bez posebnog osoblja koje bi zbrinjavalo suspektne i pozitivne pacijente.
Ključne riječi: pandemija, koronavirus, organizacija, hitni prijem
Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, Fakultet zdravstvenih studija, Sveučilište Rijeka, Katedra za zdravstvenu njegu
Prednosti i komplikacije centralnih venskih pristupa
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Centralni venski kateter (CVK) poznat i kao centralna linija je tanki, fleksibilni kateter koji se koristi za primjenu lijekova i tekućina te za uzorkovanje krvi i određeni hemodinamski monitoring pacijenta. CVK se plasira kroz kožu pacijenta i proksimalne centralne vena, rijeđe kroz periferne vene (eng. PICC - peripherally inserted central line), tako da vrh katetera leži u desnoj pretkljetki odnosno proksimalnoj trećini gornje šuplje vene ili donjoj šupljoj veni. Tri proksimalne centralne vene se koriste za postavljanje CVK, unutarnja vratna vena (v.jugularis interna), podključna vena (v.subclavia) i bedrena vena (v.femoralis). Svaka od ove tri anatomske pozicije ima određene prednosti i komplikacije.
Odabir anatomske pozicije za postavljanje CVK ovisi o nekoliko faktora koji uključuju indikacije za postavljanje, ranije postavljenim CVK, odnosno posljedično nastalim stenozama i trombozama vena, ali i o planiranoj dužini korištenja CVK. Komplikacije generalno možemo podijeliti u rane i kasne komplikacije koje ovise o odabiru anatomske pozicije postavljanja CVK. Rane i kasne komplikacije CVK uobičajeno dijelimo u tri velike grupe a to su mehaničke komplikacije, tromboembolijske komplikacije te infekcija.
Cilj ovog preglednog rada je, na temelju dostupne literature, sažeti i opisati prednosti i nedostatke anatomskih pozicija za postavljanje CVK. Isto tako navesti i opisati moguće rane i kasne komplikacije CVK
Ključne riječi: Centralni venski kateter, venski pristup, indikacije CVK, komplikacije CVK
Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Bosna i Hercegovina
Zdravstvena njega pacijenta sa traheostomom
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
UVOD: Traheotomija je kirurški zahvat kojim se na vratu otvara dušnik i tako omogućuje disanje, koje je bilo poremećeno brojnim faktorima i uzrocima respiratorne insuficijencije. Trahealna kanila umeće se u dušnik, služi da se otvor na prednjoj stijenci traheje ne stisne te da se sekret iz donjih dišnih putova može lakše uklanjati bilo kašljanjem bilo aspiracijom sekreta. Zdravstvena njega usmjerena je na:
osiguranje prohodnosti kanile i dišnih putova
sprečavanja infekcija
osiguranje potrebne količine vlažnog zraka koji bolesnik udiše
očuvanja integriteta kože oko traheostome
osigurati dovoljan unos tekućine
osigurati pravilnu prehranu
osigurati način komunikacije
osiguranje fizičke i emocionalne udobnosti.
CILJ: Prikazati specifičnosti procesa njege traheotomiranog bolesnika pregledom literature i relevantnih časopisa, te staviti naglasak na važnost kvalitetne zdravstvene njega traheotomiranog bolesnika. REZULTATI: Zdravstvena njega usmjerena je na osiguranje prohodnosti kanile i dišnih putova, sprečavanja infekcija, osiguranje potrebne količine vlažnog zraka koji bolesnik udiše, očuvanja integriteta kože oko traheostome, osigurati dovoljan unos tekućine, osigurati pravilnu prehranu, osigurati način komunikacije, osiguranje fizičke i emocionalne udobnosti. Rehabilitacija je važan dio liječenja, a u nju je uključen cijeli medicinski tim stručnjaka. Toaleta traheostome uključuje:
aspiraciju sekreta iz dišnih putova
čišćenje unutarnje kanile
promjenu zavoja i vrpce koja pridržava kanilu
promjenu uloška kanile.
ZAKLJUČAK: Radi provođenja zdravstvene njege bolesnika sa traheostomom potreban je sustavan, sistematiziran i specijaliziran pristup svih članova zdravstvenog tima
Ključne riječi: traheostoma, trahealna kanila, aspiracija, edukacija
