Obrazovanje medicinskih sestara i stjecanje kompetencija za njegu i praćenje transfuzijski liječenih bolesnika
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
U Hrvatskoj je obrazovanje medicinskih sestara podijeljeno u dvije razine:
temeljna naobrazba – srednja strukovna škola
visoki stupanj naobrazbe – preddiplomski i diplomski stručni ili sveučilišni studiji
Srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara/tehničara opće njege u Hrvatskoj traje pet godina, (dvije godine općeg obrazovanja i tri godine strukovnog obrazovanja).
U tri godine strukovnog obrazovanja uključeno je 4600 sati nastave i vježbi.
Nakon završenoga strukovnog obrazovanja stječe se naziv medicinska sestara/tehničar opće njege s direktnim upisom u Registar medicinskih sestara Hrvatske komore medicinskih sestara (HKMS).
Cilj ovog rada je potaknuti svijest o potrebi edukacije medicinskih sestara o transfuzijskom liječenju tijekom školovanja, a i tijekom zapošljavanja.
Kompetencije medicinskih sestara regulirane su Zakonom o sestrinstvu. U ZOS -u se navode kompetencije za medicnske sestre s temeljnom naobrazbom, prvostupnice, te magistre sestrinstva.
Uzimanje uzoraka krvi bolesniku za transfuzijsko liječenje, uloga medicinske sestre u primjeni krvnih pripravaka i intervencija kod poslijetransfuzijskih reakcija, vođenje hemovigilancije svakodnevni su poslovi na mnogim bolesničkim odjelima naših bolnica.
Ako kompetencije proizlaze iz obrazovnog plana, važno je naglasiti kako se kroz srednjoškolsko obrazovanje od 30 nastavnih predmeta niti jedan ne odnosi isključivo na transfuzijsko liječenje odnosno njegu transfuzijski liječenog bolesnika, a ne postoji niti izborni predmet – transfuzijska medicina.
Medicinske sestre mogu upisati višu razinu izobrazbe koja uključuje sveučilišni ili stručni preddiplomski studij sestrinstva te sveučilišni diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij.
Studiji sestrinstva također u obveznim nastavnim programima nemaju transfuzijsku medicinu, za razliku od nekih drugih smjerova istog veleučilišta koji imaju predavanja, kliničke vježbe, seminar i praktičnu nastavu iz transfuzijske medicine.
Kompetencije medicinskih sestara koje se odnose na proces transfuzijskog liječenja nisu usklađene s nastavnim programima tijekom obrazovanja i postoji veliki prostor za napredak i poboljšanje kvalitete rada.
Ključne riječi: obrazovanje medicinskih sestara, kompetencije medicinskih sestara, transfuzijska medicina
Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
COVID 19 i MI
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Svaki bolesnik zaprimljen na Odjel intenzivnog liječenja je specifičan predstavlja izazov za osoblje. Osnivanjem respiracijskih centara (CRC-a) sestrinstvo je dobilo novu dimenziju u organizaciji i edukaciji djelatnika za rad u CRC-u.
Susret sa nepoznatim, neizvjesnim, a bliskim oboljenjem zahtijevao je potpunu reorganizaciju sustava kakvu smo do jučer poznavali. Prilagođavanje na zaštitnu opremu, novu radnu sredinu i patologiju bolesti zahtijevalo je ratnu doktrinu pretočenu u sigurnosne protokole, sa praktički dnevnom evaluacijom i prilagodbom.
Kronični nedostatak kadra u prvom redu, jedne male zajednice „intenzivističkih sestara“ trebalo je ojačati djelatnicima sa drugih odjela.
Poštujući postulate menadžmenta u zdravstvu te prepoznavanju važnosti ne intezivističkih sestara koje su od nemjerljivog značaju u JIL – u u sprovođenju zdravstvene njege, te uključivanjem fizioterapeuta kao ravnopravnih partnera u ranu fazu liječenja (prvi u RH) stvorili smo radna okruženja koja su unatoč strahovitom opterećenju i neizvjesnosti postala traženo radilište našeg KBC – a. 90 % kolegica i kolega koje su došle na ispomoć izrazile su želju za nastavkom karijere na našoj Klinici.
Unatoč navedenom COVID 19 grubo je pokazao ranjivost u broju i razini edukacije medicinskih sestara naročito iz Intenzivnog liječenje, ali i otvori nam je mogućnosti uvođenja potrebne dodatnih mjera kako bi se smanjio utjecaj na kvalitetu skrbi kad skrb pružaju ne intenzivne medicinske sestre.
Nadamo se da će dobrobit ove pandemije biti prvenstveno u prepoznavanju i poticanju specijalističkih studiji - obrazovanje i osposobljavanje, prvenstveno sa ciljem na fokusu dobrobit osoblja - smanjiti burnout uzrokovan neformalnim, nesistematiziranim i samoeduciranim obrazovanjem.
Ključne riječi: COVID 19, JIL, edukacija, organizacija
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Moralno-etički aspekti palijativnog bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Palijativna zdravstvena njega prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije je skrb koja naglašava život i gleda umiranje kao normalni proces koji ne ubrzava niti odgađa smrt, a oslobađa od boli i drugih mučnih simptoma. Isto tako palijativna zdravstvena njega objedinjuje psihološke i duhovne oblike skrbi, pomaže obitelj u njezi bolesnika i u vlastitom žalovanju. U radu s palijativnim bolesnicima cilj zdravstvenih djelatnika je poboljšavati kvalitetu života oboljelog i članova njegove obitelji te razinu zadovoljstva u radu davatelja usluga. Najčešće se palijativnim pacijentima krivo pristupa zbog neznanja, straha, ali i osobnih interesa. Često se događa da palijativni pacijenti ne znaju svoju dijagnozu što dovodi do nepovjerenja prema osoblju, obitelji, ali i pacijentovim povlačenjem u sebe. Kako se to ne bi događalo bitno je u palijativnu medicinu uključiti još dodatne smjernice koje bi poboljšale palijativnu skrb, a koje uključuju pridržavanje načela etike u medicini u radu s oboljelima, uključivanje volontera, edukaciju zdravstvenih djelatnika o načinima komuniciranja, pristupanja i rada s palijativnim pacijentima, otvaranje udruga, edukaciju opće populacije o palijativnoj skrbi i dr.
Odjeli intenzivnog liječenja skrbe o životno ugroženim bolesnicima, a jedan od glavnih ciljeva je redukcija morbiditeta i mortaliteta te očuvanje funkcije organa i povratak zdravlja pacijenata koji se tamo nalaze. Također, u jedinicama intenzivnog liječenja postoje pacijenti kod kojih je bolest toliko uznapredovala te se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. Liječenje tih bolesnika produljuje njihovu agoniju te se u tim slučajevima sve više raspravlja o end of life praksi.
Cilj ovog rada je objasniti palijativnu skrb, njezine nedostatke te upoznati se s njezinim moralno-etičkim aspektima.
Ključne riječi: palijativna skrb, palijativna njega, intenzivno liječenje, end of life
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Kronična zdjelična bol – neprepoznat ili zanemaren problem?
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Kronična zdjelična bol (eng. - Chronic Pelvic Pain- CPP) je povremena ili stalna bol u donjem abdomenu ili zdjelici koja traje najmanje 3 ili više mjeseci, a nije nužno povezana s menstrualnim ciklusom ili spolnim odnosom. Neka međunarodna istraživanja pokazuju da , ovisno o definiranim postavkama, prevalencija varira od 2-27% žena starih između 18 i 50 godina. Dakle, možemo smatrati da jedna petina žena generativne dobi pati od CPP-a. CPP za posljedicu ima značajan pad kvaliteta društvenih, obiteljskih i produktivnih aktivnosti.
Žene koje ne znaju pravi urok svojih tegoba ili šute o njima izbjegavaju društvene kontakte, gube samopouzdanje, neshvaćene su, sve povučenije i sklone depresiji.
Posljedično tome, sve teže ispunjavaju profesionalna očekivanja, a njihov obiteljski život trpi na više razina. Samo uski krug zdravstvenih profesionalaca ozbiljnije pristupa problemu CPP-a. To se očituje na način da se simptomi nastanka CPP-a kasno definiraju, najčešće kada je kronicitet već nastupio. Čak i tada, pacijentici je rijetko omogućena multidisciplinarna i vrlo detaljna dijagnostika.
CPP zahtijeva strpljenje, razumijevanje i suradnju pacijenta i zdravstvenog osoblja, kako u dijagnostici tako i pri tretiranju.
Detaljna anamneza i pregled ključni su za utvrđivanje dijagnoze koja je često višeslojna jer ne mora biti zahvaćen samo jedan zdjelični organ.
Liječenje je multidisciplinarno – fizikalno, medikamentozno, kirurško i kognitivno.
Medikamentozna terapija je multimodalna, uzimajući u obzir sve aspekte bola.
Ključne riječi: kronična zdjelična bol, utjecaj CPP-a kod žena, dijagnostika, liječenje boli
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Procjena agitacije i sedacije kod bolesnika u JIL-u pomoću RASS skale
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Jedinica intenzivnog liječenja visoko je diferentno radilište gotovo uvijek osvijetljeno umjetnim svjetlom, prožeto različitim zvukovima alarma, buke, žamora, koraka koji nisu uvijek tihi i odmjereni već su vrlo često užurbani i hitri. Uslijed svih tih zvukova, raznoraznih drenaža, cijevi, invazivnog i neinvazivnog monitoringa i drugih pomagala, teško je postići harmoniju i mirno okružje za bolesnika. Stoga je kod većine bolesnika u JIL-u prisutan nedostatak sna i uznemirenost, osobito kod onih na strojnoj ventilaciji. Ti bolesnici pokazuju znakove agitiranosti, borbenosti, agresivnosti i nesuradljivosti. Kako bi se ta stanja izbjegla, većina bolesnika dobiva lijekove za sedaciju, međutim da bi se postigla odgovarajuća razina sedacije svakog bolesnika ponaosob, danas se u jedinicama intenzivnog liječenja diljem svijeta koriste razni instrumenti za procjenu agitacije i sedacije bolesnika, najčešće kod bolesnika na strojnoj ventilaciji. Jedan od instrumenata je RASS skala (Richmond Agitation-Sedation Scale) koju je osmislio tim liječnika, medicinskih sestara i farmaceuta. Richmodova skala agitacije-sedacije (RASS) pruža 10 dobro definiranih razina podijeljenih u dva različita segmenta, uključujući kriterije za razinu agitacije i sedacije. Procjena sedacije omogućuje kontinuirano praćenje bolesnikovog odgovora na sedaciju što može imati pozitivan učinak na duljinu boravka u jedinici intenzivnog liječenja kao i troškove liječenja. Agitacija se opisuje kroz 4 razine, pri čemu je tjeskoba najniža razina, a borbenost i nasilno ponašanje prema osoblju najviša razina.
RASS skala ima 10 točaka u rasponu od -5 do +4. Točke od -1 do -5 označavaju razine sedacije, a točke od +1 do +4 opisuju razine uznemirenosti ( agitacije). U sredini se nalazi točka „0“ koja podrazumijeva budnog, mirnog i suradljivog bolesnika.
Cilj ovog rada je prikazati RASS skalu i njenu primjenu u jedinici intenzivnog liječenja te njezin utjecaj na sestrinsku skrb.
