Mediji po svojoj definiciji predstavljaju kompleksni pojam koji obuhvaća sustave javnog informiranja,
koji služe za distribuciju vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave
najširih slojeva stanovništva. Mediji imaju veliki utjecaj u društvu, prodiru u svaku kuću i instituciju i
uvelike služe povezivanju svijeta. Najmoćniji mediji trenutno su televizija i internet jer djeluje na
emocije i stavove pojedinaca. Osim nedvojbeno pozitivne uloge u društvu u vidu informiranja,
educiranja i zabave pučanstva ono može imati i negativnu ulogu kroz promicanje nasilja i različitih
devijantnih oblika ponašanja više kroz televizijske serije i filmove. Internet je još uvijek medij koji je
rezerviran za pučanstvo razvijenijih zemalja zapadne civilizacije, brzo razvijajućih zemalja dalekog
istoka te ljudi koji su elementarno računalno pismeni, odnosno ljudi mlađe i srednje generacije. Tako
da kada primjerice ukucate na webu pojam medicinske sestre vrlo učestalo se otvaraju stranice gdje
su sestre prikazane u lascivnom ili erotiziranom izdanju, prekratkim suknjama ili pak naglašenim
ženskim atributima.
Sestrinstvo se naslanja na tradiciju njegovanja bolesnih i ranjenih što se nekada smatralo dijelom
kućanskih poslova te nije zahtijevalo posebnu školsku naobrazbu. Međutim, razvojem tehnologije i
humanističkih znanosti oblikuje se i autentična sestrinska praksa, te se premještanjem sestrinske
izobrazbe na akademsku razinu otvara put daljnjem razvoju sestrinstva i afirmacije kao autonomne
profesije. Ako se osvrnemo na elemente na osnovu kojih određenu profesiju razlikujemo od zvanja ili
zanimanja, a to su; obavljanje zanimanja u punom radnom vremenu, stručni monopol, sveučilišna
izobrazba, profesionalne udruge i etički kodeks, tada možemo reći da sestrinstvo u Hrvatskoj ima sve
potrebne elemente. No u stvarnom radnom okruženju, te u percepciji sestara u javnosti još su brojne
barijere koje sestre moraju nadići kako bi bile adekvatno prepoznate kao temeljna zdravstvena
profesija.
Medicinske sestre unutar svoje profesije kontinuirano moraju pratiti napredak struke i znanosti kako
bi ih koristile za promociju zdravlja, sprečavanja bolesti i kvalitetnije oblike skrbi za bolesne.
Sestrinska praksa izrazito njeguje svijest o suosjećanju i odgovornosti za sve one koji su sestrinskoj
skrbi povjereni. Međutim, pri tome se ne smije zaboraviti da je samopoštovanje i respekt prema
vlastitoj struci te osobita briga o vlastitom zdravlju, vlastitoj edukaciji kako stručnoj tako i
znanstveno-istraživačkoj važan preduvjet za osobni i profesionalni razvoj i napredak.
hitna medicina, sustav hitne medicine, organizacija
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Reorganizacija sustava hitne medicinske službe (HMS) bila je pokrenuta zbog potrebe izjednačavanja
dostupnosti i podizanja kvalitete usluga u djelatnosti hitne medicine na cijelom području Republike
Hrvatske. Zaprimanje svih poziva u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi danas se odvija preko
medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) prema županijskom modelu koje pokrivaju cijeli teritorij
pojedine županije, a određivanje hitnosti bolničkih pacijenata osigurava se putem standardizirane
trijaže koju provode medicinske sestre i medicinski tehničari u odjelima hitne medicine.
Novi ustroj MPDJ-a omogućava trajno praćenje cjelokupne izvanbolničke hitne službe tijekom 24
sata. Prijem hitnog poziva temelji se na Hrvatskom indeksu prijema hitnog poziva za medicinsku
prijavno-dojavnu jedinicu. Hrvatski zavod za hitnu medicinu standardizirao je postupke za MPDJ koji
se mogu pronaći u knjizi Medicinska prijavno-dojavna jedinica te je izdao Hrvatski Indeks prijema
hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu koji predstavlja smjernice za rad medicinskim
dispečerima. Indeks je prema modelu Norveškog indeksa hitnog zbrinjavanja, a temeljem ugovora što
ga je s The Laerdal Foundation for Acute Medicine kao nositeljem autorskih prava potpisao Hrvatski
zavod za hitnu medicinu. Stupanj hitnosti se, prema Indeksu, određuje pitanjem o glavnom problemu
koje dispečer postavlja osobi koja poziva. Pitanja su sistematizirana za ukupno 36 različitih
dispečerskih događaja te omogućavaju medicinskim dispečerima ispravno i dosljedno dodjeljivanje
prioriteta svakom dolaznom hitnom medicinskom pozivu. Implementacijom Indeksa ujednačila se
metodologija prijema hitnog medicinskog poziva u svim hrvatskim županijama. Na taj način, za svaki
zaprimljeni poziv u MPDJ određuje se stupanj hitnosti, a sukladno navedenim smjernicama.
U odjele hitne medicine uveden je proces trijaže kojim se osigurava ispravna i pravodobna procjena
svih pacijenata te određuje sigurno vrijeme čekanja na početak pregleda liječnika. Sustav rada
temeljen na čekanju u redu zamijenjen je organiziranim trijažnim pristupom pacijentu u svim akutnim
bolnicama što rezultira kvalitetnijim upravljanjem i boljim kliničkim rezultatima.
transplantacija organa, zakon, utjecajni faktori na zaveštanje organa
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
U povijesnim spisima nailazimo na podatke da je prva transplantacija u Srbiji uradjena 1926.godine
koja nije bila uspješna, zapravo tada je pokušano da se transplantira testis. Prošlo je mnogo vremena
do prve uspješne transplantacije u tadašnjoj SFRJ u Ljubljani 1970.godine urađena je transplantacija
bubrega, a nešto kasnije 1975. iu Beogradu. NaUniverzitetskoj dječjoj klinici u Beogradu 1986.
izvedenajeprva transplantacija bubrega kod djeteta. Između 1995.godine do 2001.godine nije
urađena nijedna transplantacija. Danas u Srbiji postoji preko 1000 bolesnika na listi čekanja za
transplantaciju, a jedinstvene liste čekanja nema, od početka godine urađeno je svega 9
transplntacija što i dalje nije dovoljno. Jesu li kampanje "Produži život" i sada aktualna "Najvažniji
poziv u životu" od pomoći i kakve su izmjene zakona o zaveštanju organa i transplantaciji očekujemo
rezultate u neko skorije vrijeme. Sta utječe na zaveštanje i donaciju organa u Srbiji? Zahvaljujući
Hrvatskoj sve transplantacije jetre urađene su uspješno.
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, KBC ''Sestre milosrdnice'', Zagreb
duhovnost, holistički pristup, duhovni distres
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Već od prapovijesti od medicinskih sestara se očekivalo da provode sveobuhvatnu, holističku
zdravstvenu njegu bolesnika, što je uključivalo individualizirani, integrirani i cjeloviti pristup ukupnoj
skrbi. Holistički pristup podrazumijeva promatranje, doživljavanje i zbrinjavanje čovjeka u vrlo
širokom kontekstu, kao jedinstvenu i neponovljivu cjelinu – unutar koje su uzajamnom i
uravnoteženom odnosu: tijelo, um i duh. Holizam u liječenju i zdravstvenoj njezi bolesnika najbolje je
definirala Cathie Guzzeta (1988.) kao: vrlo osjetljivi odnos između umijeća/iskustva i znanosti,
analitičkog pristupa i intuicije, darovitosti i znanja, u kojem se između različitih alternativa treba
odabrati ona koja će osigurati ravnotežu i međusobnu povezanost između fizičkog tijela, uma i duše
čovjeka. Florence Nightingale je bila prva medicinska sestra koja je u prvom profesionalnom
sestrinskom kurikulu istaknula važnost holističkog pristupa u zdravstvenoj njezi, spajanjem
duhovnosti i znanosti. Ona je vjerovala da je zdravlje dinamičan proces i da oporavak od bolesti, tuge
ili nesreće ovisi o uspostavi harmonije između tijela, uma i duše čovjeka, te da duhovnost (unutarnji
sklad duha ili duše postoji u svakom ljudskom biću, a vjera ili vjerska pripadnost je osobni izbor) nije u
oprečnom odnosu sa znanošću. U 20. stoljeću medicina i sestrinstvo su se velikim dijelom orijentirali
prema znanstvenim dostignućima i tehnologizaciji, pa je duhovnost, kao vrlo značajna dimenzija
svakog čovjeka, bila uvelike zapostavljena. Zbog toga su danas rezultati velikog broja istraživanja u
svijetu pokazala da čak dobro obrazovane, vješte i iskusne medicinske sestre vrlo često osjećaju
nelagodu i nesigurnost u rješavanju problema nastalih u duhovnoj dimenziji bolesnika. Najčešće se
spominje nekoliko razloga za to: 1) nejasnoće u poimanju i razlikovanju pojmova: duhovnost – religija
– vjera; 2) nedostatak znanja i vještina za kvalitetnu procjenu duhovnih potreba te vrstu intervencija
koje se trebaju i mogu provesti/kompetencije, 3) nedovoljno jasna granica u kompetencijama svakog
člana multidisciplinarnog tima u prepoznavanju i rješavanju duhovnih potreba čovjeka 4) konflikt
odgovornosti/kompetencija među profesijama čiji je jedan od temeljnih zadataka - duhovna skrb/tko,
što, kada i gdje, 4) pojačana sekularizacija društva i vjerska netolerancija/različitost sustava
vrijednosti. Konfuzija i nedorečenost u području odgovornosti zdravstvenih radnika mogu dovesti do
razvoja spiritualnog/duhovnog distresa kod bolesnika, što se u značajnoj mjeri može negativno
odraziti na ishode ukupne zdravstvene skrbi. Upravo zato, medicinske sestre bi kao profesionalci
trebale biti dobro informirane, vješte i sigurne u provođenju zdravstvene njege, razumjeti značenje i
važnost duhovnosti kao ravnopravne dimenzije egzistencijalnog totaliteta svakog čovjeka.
Intraabdominalni tlak je tlak unutar abdominalne šupljine tj. sila pritiska na
stjenku abdomena i abdominalne organe, a u korelaciji je sa disanjem.
Normalan intraabdominalni tlak (IAT) iznosi O cmH2O. Porast IAT, od 10-15 cmH2O, se očekuje 12 – 24 sata nakon operativnog zahvata.
Međutim, ukoliko dođe do intraabdominalne hipertenzije, s vrijednostima
intraabdominalnog tlaka od 15-25 cm H20 javlja se oligurija. Kod daljnjeg
porasta dolazi do anurije, respiratornog distres sindroma, crijevne
ishemije, porasta intrakranijalnog tlaka, te poremećaja srčane funkcije.
Kritična vrijednost intraabdominalnog tlaka iznosi 25 cm H2O. Iznad tih
vrijednosti razvija se kompartment sindrom, koji je povezan sa novim
otkazivanjem ili disfunkcijom organa, te mogućim i letalnim ishodom.
Stupnjevi intraadominalnog tlaka i intraabdominalne hipertenzije:
Stupanj I = 10 to 15 cm stupca vode
Stupanj II = 15 to 25 cm stupca vode
Stupanj III = 25 to 35 cm stupca vode
Stupanj IV >35 cm of stupca vode
Kod stupnjeva III i IV „Zlatni standard“ definitivnog zbrinjavanja
intraabdominalne hipertenzije je kirurška dekompresija.
Intraabdominalna hiperzenzija treba biti detektirana prije pojave kliničkih
simptoma i razvoja kompartment sindroma. U tome je značajno
sudjelovanje medicinske sestre kao i njeno razumijevanje posljedica
povećanog intraabdominalnog tlaka. Neinvazivna i brza metoda mjerenja
izvodi se putem mjerenja tlaka mokraćnog mjehura, pomoću urinarnog
katetera.
