Jedinica intenzivnog liječenja klinike za kirurgiju, O.B. Sv. Duh
pacijent, intubacija, komunikacija
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Komunikacija je proces razmjene misli, osjećaja te poruka koja se nužno odvija kad god postoji interakcija
odnosno međuodnos. Komunikaciju dijelimo na: verbalnu- njome uglavnom prenosimo informacije i
neverbalnu- način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Pri komunikaciji sa
intubiranim bolesnikom veću ulogu ima neverbalna komunikacija nego li verbalna. U jedinicama intenzivnog
liječenja često susrećemo bolesnike koji su na mehaničkoj ventilaciji, odnosno koji su intubirani. Većina
bolesnika je sedirana tako da komunikacija sa njima nije moguća. Kada bolesnik počne surađivati mora
pronaći sebi najbolji način neverbalne komunikacije, naravno uz naše pomaganje i objašnjavanje.
Najjednostavniji način je pisanje na papir, no ta metoda se pokazala neuspješnom zbog opće lošeg stanja u
kojem se bolesnik nalazi, nepismenosti, pisanje zna biti nečitko i nepotpuno. S obzirom na to zdravstveni
radnici takve bolesnike nerijetko teško razumiju, te se onda sa njegove strane javlja jedna doza ljutnje pa čak
i depresije zbog nemogućnosti izražavanja svojih potreba. Na kraju sve se svodi na igru pitanja i odgovora,
to jest kimanja glavom i mahanja rukama. Svrha dobre komunikacije sa intubiranim bolesnikom jest da bi se
utvrdili ciljevi za bolje liječenje i bolju njegu. U svijetu je rađeno puno studija kako pomoći bolesnicima na
mehaničkoj ventilaciji, odnosno kako bi im se omogućilo da na što lakši način iznesu svoje potrebe i želje, a
zdravstvenim radnicima da ih što lakše razumiju. Naše mišljenje je da zdravstveni radnici nemaju vremena
posvetiti se takvome bolesniku, što zbog obujma posla, što zbog malog broja medicinskog osoblja, te
neznanja komunikacijskih vještina, te se traže razni aparati da komuniciraju umjesto nas sa bolesnikom. Bez
obzira na svu tehnologiju takvom bolesniku treba posvetiti pažnju, strpljene te vrijeme i on će sam pronaći
najbolji način komunikacije .
Klinika za anesteziju i intenzivno liječenje, Klinički Centar Banja Luka, BiH
štitna žlijezda, anestezija, uloga anesteziološkog tehničara
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Štitna žlijezda - glandula thyreoidea jedna je od najvećih žlijezda u tijelu. Smještena je s prednje strane
vrata. Izuzetno je važna u regulaciji metabolizma. Također utječe na rad drugih žlijezda s unutarnjim
izlučivanjem. Pod utjecajem je hormona koji stimulira štitnu žlijezdu - tireotropina (TSH), koji se stvara u
pituitarnoj žlijezdi ili hipofizi. Na nastanak TSH utječe hormon koji se stvara u hipotalamusu - tireotropin
oslobađajući hormon (TRH). Pod utjecajem TSH, dolazi do stvaranja hormona u štitnoj žlijezdi: trijodtironina
(T
3) i tiroksina (T
4). Osim tiroksina i trijodtironina koji značajno utječu na ravnotežu metabolizma u tijelu, u
štitnjači se stvara i hormon kalcitonin, odgovoran za metabolizam kalcija. U području štitne žlijezde može
doći do stvaranja benignih i malignih čvorova. Zbog povećanog stvaranja hormona štitnjače, dolazi do
pojačanog rada štitne žlijezde - hipertireoze. Stanje je karakterizirano ubrzanim metabolizmom, gubljenjem
na težini, ubrzanim radom srca, opadanjem kose, ponekad znojenjem, tremorom, pojačanim nemirom. Ne
liječe li se bolesnici odgovarajuće, može se razviti, za život ugrožavajuće stanje, tireotoksična kriza.
Odjel za anesteziju i intenzivno liječenje, KB Osijek
intenzivno liječenje, dekubitus, VAC terapija
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Intenzivno liječenje podrazumijeva zbrinjavanje pacijenata s teškim i životno ugrožavajućim bolestima i
stanjima. Kod njih se pretpostavlja da manifestiraju postojeću disfunkciju i da nemaju normalne organsk e
rezerve te su podložniji razvoju komplikacija. Jedna od čestih komplikacija i posljedica takvih teških stanja je
pojava dekubitusa. Uzme li se u obzir osnovna bolest ležećeg pacijenta i težina uspostavljanja i održavanja
vitalnog i hemodinamskog stanja pacijenta, mogućnost same prevencije, a time i zbrinjavanja kod već
pojavljenog dekubitusa te samog izlječenja u konačnici uvelike se razlikuje od drugih odijela u odnosu na
JIL.
Primjena VAC terapije u liječenju dekubitusa.
Prva hirurška klinika – JIL, Klinički centar Srbije, Beograd
stoma, uloga med. sestre/tehničara
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
U jedinicama intenzivne njege i terapije smješteni su pacijenti kojima je potrebna stalna njega, monitoring i
liječenje. Rad u jedinici intenzivne njege podrazumijeva rad multidisciplinarnog i multiprofesionalnog tima,
koji posjeduje određena znanja i vještine. Postoperativno zbrinjavanje pacijenata sa izvedenom stomom
tijekom prva 24 sata podrazumijeva potrebu promatranja bolesnika i potrebu intenzivnog liječenja. Na odjelu
intenzivne njege Prve hirurške klinike tijekom 2007. godine boravilo je 504 pacijenta kojima je operirano
debelo crijevo. Od tog broja kod 104 pacijenta izvedena je ileostom a, kod njih 69 kolostoma, a kod 22 wet
kolostoma.
Osnovna uloga medicinske sestre – tehničara u JIL kod bolesnika sa izvedenom stomom podrazumijeva
praćenje cjelokupnog stanja pacijenta i njegovih osnovnih fizioloških funkcija, uočavanje, tumačenje,
otklanjanje i liječenje već nastalih poremećaja. Monitoring obuhvaća praćenje sljedećih parametara: opće
stanje pacijenta, stanje svijesti, TA, puls, EKG, CVP, temperaturu, broj i kvalitetu respiracija, saturaciju,
diurezu, stanje kože i vidljivih sluzokoža, operativnu ranu, abdominalne drenove.
Kod operiranih u kolorektalnoj kirurgiji, svakako intemitentni monitoring zahtjeva i izvedena stoma. Prvo
stoma pomagalo postavlja se u operacijskoj sali, njega postavljaju kirurg i medicinska sestra –
instrumentarka. Za njegu stome u ovom periodu postoje specijalna pomagala. Najvažnija osobina
stomadress vrećice je providnost, što medicinskoj sestri – tehničaru na odjelu intenzivne njege omogućije
konstantno praćenje veličine, boje, izgleda stome, okoline stome kao i sadržaja iste.
Drugi aspekt smještaja ovih bolesnika u jedinicu intenzivne njege je neophodnost specijalnog liječenja, npr.
mehanička ventilacija. Specifična uloga medicinske sestre – tehničara ogleda se i u kontinuiranoj nadoknadi
tekućine, primeni analgetske terapije, nadoknadi krvi i krvnih derivata, eventualnoj primjeni nutritivne
potpore.
Prihvatajući suvremena pravila, svaki član tima mora imati određena znanja i vještine i konstantno ih
nadograđivati. Visoka stručnost osoblja, suvremena tehnologija, kao i otvorenost i spremnost za suradnju, za
prenošenje i usvajanje novih znanja vode pozitivnim rezultatima.
Zahvat postavljanja stenta je relativno nova metoda liječenja cerebrovaskularnih bolesti o čijoj uspješnosti
velikim dijelom ovisi o stručnosti liječnika koji izvodi sam zahvat.
No nikako se ne smije umanjiti važnost postoperativne skrbi u jedinici intenzivnog liječenja gdje veću ulogu
imaju medicinske sestre i tehničari.
Najveću zaslugu ipak imaju pojedinci koji su svojim inovativnim razmišljanjem omogućili upotrebu ovakve
metode koja znatno skraćuje boravak u bolnici i dokazali da napredak zdravstvene usluge velikim dijelom
prati napredak tehnologije.
