bol, komplementarna medicina, alternativni koncept boli, JIL
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
22.-25. travnja 2010. godine
Strah od umiranja u bolovima je jedan od najčešćih strahova u našem društvu. Iako su još Platon i Aristotel
prepoznali duševnu bol, trebalo je proći 2000 godina da se stvori pojam "totalne boli" i prizna utjecaj boli ne
samo na fizičko, već i na psihičko, socijalno, emocionalno i duhovno blagostanje pojedinca. Konvencionalna
medicina je usmjerena na liječenje fizičke boli, a ostali aspekti boli se uglavnom ne tretiraju.
Rad donosi opis alternativnog koncepta boli, te nefarmakološke i komplementarne metode ublažavanja boli
koje medicinska sestra može primijeniti u Jedinici intenzivnog liječenja, a koje su pritom sigurne za pacijenta,
sestru i okolinu.
Splošna bolnica Celje, Slovenija, KB ''Sestre Milosrdnice'', Zagreb
život, moralne vrijednosti, osoba
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
22.-25. travnja 2010. godine
Svatko od nas poznaje svoje vrijednosti, prije svega one koje su nam naši roditelji i stariji usadili od rođenja.
Kasnije su to nadopunjavali odgajatelji, učitelji, teolozi, profesori, prijatelji i neki suradnici. Nadamo se, da
smo barem dio tih vrijednosti uspjeli usvojiti i zadržati ih. Dio tih vrijednosti smo tijekom života izgubili.
Posebno u mladosti, kada smo neke odbacili ili ih potisnuli negdje u sebi. I to sve samo zato da se bolje
približimo ''vrijednostima'' koje su trenutno nametnute u svijetu. Ako nam je ipak ostalo nešto od prvobitnih
vrijednosti, da li je među njima deset osnovnih kao što su samodisciplina, suosjećanje, odgovornost,
prijateljstvo, rad, hrabrost, ustrajnost, poštenost, odanost i vjera? Ako ih nema među nama, razmislimo. Ako
se naše vrijednosti drugačije od nabrojenih, onda je vrijeme da ih prevrednujemo. Moralne vrijednosti
opredjeljujemo kao pozitivne karakterne odlike. Ravnati se prema njima znači biti pošten, vrijedan hvale. To
najbolje iskazujemo svojim dobrim djelima, a ne samo dobrim mislima i namjerama. Kada ćemo više pričati o
tim vrijednostima u svakodnevnom životu, bolje ćemo ih razumjeti. Jer da bi ih stekli, moramo ih vrlo dobro
razumjeti. Da bi uzmakli od nemoralnosti, također je moramo razumjeti kao i njezine posljedice. Zašto su
nam moralne vrijednosti potrebne? U ovom predavanju pokušati ćemo odgovoriti na to pitanje. Postoje
praktični razlozi koliko vrijedimo kao ljudi, u kojoj mjeri smo ovisni o tome, kakve su naše vrijednosti. Postoje
i društveni razlozi, kakve prijatelje imamo i koliko. Naravno, postoje i potpuno nesebični razlozi zbog kojih
pomažemo društvu kao cjelini, dragim osobama ili pak nepoznatim ljudima. U svim životnim sferama
neprekidno moramo odlučivati o tome kako ćemo postupiti jer to je važno zbog nas i drugih. Pri mnogim
odlukama najvažnije je razlučiti što je dobro a što nije kako bi mogli ispravno postupiti. A to ne možemo ako
nemamo izgrađene vlastite moralne vrijednosti.
pacijent, medicinska sestra - anesteziološki tehničar; sigurnost, udobnost i položaj pacijenta
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
22.-25. travnja 2010. godine
Cilj operacijskog pozicioniranja je olakšati kirurzima tehnički pristup, uz što manji rizik za pacijenta.
Anestezirani pacijent ne može upozoriti liječnika na kompromizirajuće položaje prilikom operacije; zbog toga,
pozicioniranje pacijenta prilikom operacije je kritično za sigurni ishod same operacije. Odgovarajuće
pozicioniranje zahtijeva da je pacijent sigurno pozicioniran na operacijskom stolu, sve potencijalne p ovršine
pritiska moraju biti uklonjene (pomoću udlaga), oči moraju biti zaštićene, niti jedan mišić, tetive ili neuro vaskularni snopovi ne smiju biti prenategnuti, intravenozni putevi i kateteri moraju biti slobodni i dostupni,
endotrahealni tubus mora biti na odgovarajućem mjestu, ventilacija i cirkulacija nesmetani. Općenito, komfor
i sigurnost pacijenta se održavaju prilikom cijelog operacijskog postupka. Preporučljivo je uvijek upitati
pacijenta ili na neki drugi način doznati da li postoji određena nepokretljivost; nikada ne pokušavati
pozicionirati pacijenta izvan njegovih fizičkih mogučnosti.
Grdić A., Antolović R., Barišić M., Morić S., Lekić L., Vuk T
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu
hemoliza, koncentrat eritrocita, skladištenje
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
22.-25. travnja 2010. godine
Rok valjanosti koncentrata eritrocita (KE) u hranjivoj otopini (HO) kreće se od 35 do 49 dana, ovisno o
količini i sastavu HO. U Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, KE/HO proizvode se odvajanjem
plazme i trombocitno-leukocitnog međusloja te dodatkom 100 mL hranjive otopine SAGM. Sukladno važećim
propisima rok valjanosti ovog proizvoda je 35 dana, iako su vrećice koje se pri tome koriste deklarirane za
čuvanje KE do 42 dana. Ovaj rad dio je ispitivanja koja su pokrenuta s ciljem produženja roka valjanosti
navedenog proizvoda s 35 na 42 dana.
Procijeniti stabilnost KE bez sloja leukocita i trombocita u HO, određivanjem stupnja hemolize 42. dana
skladištenja. Sukladno zahtjevima kvalitete, manje od 0,8% ukupne mase eritrocita smije biti hemolizirano
zadnjeg dana skladištenja. Ovom zahtjevu mora udovoljiti više od 75% testiranih pripravaka.
Ukupno je analizirano 70 doza KE bez sloja leukocita i trombocita u HO 42. dana skladištenja. Koncentracija
hemoglobina (g/L) i hematokrit određeni su primjenom analizatora Cell Dyn 3200. Slobodni hemoglobin
izmjeren je u supernatantu primjenom HemoCue Plasma/Low Hb fotom etra, te izračunat postotak hemolize.
Od ukupno 70 kontroliranih pripravaka, u njih 59 (84,3%) stupanj hemolize bio je unutar specificiranog
zahtjeva. Prosječna hemoliza bila je 0,51 ± 0,50% (raspon 0,10% - 3,20%). Tijekom 2009. godine u rutinskoj
kontroli kvalitete hemoliza je određivana u 48 doza KE bez sloja leukocita i trombocita u HO, a prosječna
vrijednost bila je 0,14 ± 0,13% (raspon 0,05% - 0,74%), uz zadovoljenje standarda u 100% kontroliranih
doza.
Provedenim ispitivanjem utvrđena je zadovoljavajuća stabilnost KE bez sloja leukocita i trombocita u HO
skladištenih 42 dana, iako su rezultati očekivano nešto lošiji od onih dobivenih ispitivanjem pripravaka
skladištenih 35 dana. Za konačno donošenje odluke o produženju roka valjanosti, potrebno je prove sti cijeli
niz dodatnih ispitivanja kojima bi se procjenila kvaliteta proizvoda i njihova sukladnost za kliničku primjenu.
K. Rosskopf 1 , S. Sipurzynski 1 , T. Wagner 1 , W. Schwinger 2 , C. Urban 2 , G. Lanzer 1
1 University Clinic of Blood Group Serology and Transfusion Medicine, 2 Pediatric University Clinic, Dpt. for Pediatric Hemato-Oncology, Medical University Graz
Small children need a set of special precautions and preparations in apheresis procedures in comparison to
adults. We report our experience of the last nine years (2000 - 2009) regarding the feasibility, security and
efficacy of autologous progenitor cell apheresis in small children.
The tubing set of the cell separator (Cobe Spectra, CaridianBCT, Lakewood, CO, USA) is primed with a mix
of erythrocyte concentrate and plasma. The patients are equipped with a double lumen central venous
catheter and attended by their mother or father and a paediatrician. Special care is done on the
hemodynamics and the body temperature. We evaluated 65 procedures in 20 children (13 male, 7 female),
aged 18 months (7- 28), with a mean (range) body weight of 10 kg (7-12), a blood volume of 0,8l (0,6- 1,0)
and 3,5 times processing of the blood volume per apheresis. 4/65 (6,1%) procedures had to be abandoned
because of venous access problems but could be made up (after manipulation of the catheter) the same or
next day. The patient’s compliance was very good and there were only mild hemodynamic or metabolic
complications. In all 20 Patients a sufficient amount of progenitor cells could be harvested.
We can show that the cell collection in small children is feasible, safe and efficient and - under special
conditions (especially a close cooperation of transfusion medicine and pediatricians) and using an
isovolumetric procedure - has a low complication rate.
