Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
djeca, infekcije, VAP, strojna ventilacija
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Upala pluća uzrokovana ventilatorom (VAP) je definirana kao nazokomijalna pneumonija kod bolesnika koji su na strojnoj respiratornoj potpori (putem endotrahealnog tubusa ili kanile) dulje od 48 sati. Nazokomijalna pneumonija je vodeća komplikacija djece u jedinicama intenzivne medicine, sa značajnim utjecajem na stopu mortaliteta i morbiditeta. Ona nastaje u približno 8-28% strojno ventiliranih bolesnika, a učestalost joj se povećava za najmanje 1-3% po svakom danu trajanja strojne ventilacije.
Cilj istraživanja :
- pokazati broj ukupno ventilirane djece u odnosu na broj primljene djece u razdoblju od 1. 6. 2009. god. do 31. 12 2009. god.
- prezentirati broj ventilirane djece koja su ventilirana dulje od 24 sata
- prikazati učestalost respiratornih infekcija na ukupan broj ventilirane djece
- usporediti ima li osnovna bolest utjecaja na duljinu ventilacije
- usporediti rezultate ovog istraživanja sa prethodno provedenim u istom Zavodu
Metode rada
Istraživanje je provedeno u Zavodu za neonatologiju i intenzivno liječenje djece KBC-a Zagreb u razdoblju od 1.6.2009. god. do 31.12.2009. god. tijekom kojeg je ukupno primljeno 255 djece različitih dijagnoza.
U svrhu istraživanja korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije djece na strojnoj ventilaciji kroz spomenuto razdoblje.
Rezultati rada
U praćenom periodu od ukupnog broja primljene djece ventilirano je njih 100. Šezdeset četvoro djece je bilo na mehaničkoj ventilaciji, a njih 36 je ventilirano dulje od 24 sata. Ukupan broj primljene djece razvrstan je po medicinskim dijagnozama na: neurokirurške pacijente, kardiokirurške pacijente, hematološke pacijente, kirurške i ostale (respiratorno zatajenje, mšićne distrofije, politraume, nefrološki pacijenti, poremećaji metabolizma i endokrinološki poremećaji ).
Po ovim skupinama najčešće su primani: ostali 43.9%, kardiokirurški pacijenti 31.7%, neurokirurški 31.7%
Pojava infekcija je praćena u djece ventilirane dulje od 24 sata gdje prednjače djeca iz skupine ostali i kardiokirurški pacijenti u kojih je zabilježen najveći broj infekcija. Najčešće su izolirane bakterije iz skupina stafilokoka, pseudomonasa, klebsijela i streptokoka.
Svi ćemo umrijeti u JIL-u! Možda radi duljeg životnog vijeka, napretka medicine i njenih tehničkih dostignuća. Hoće li ta smrt biti mirna, dostojanstvena? Hoće li se to zvati ortotanazija? Produljenje života pod svaku cijenu, korištenje svih raspoloživih resursa protiv volje pacijenta, sukladno volji obitelji dovest će možda do izlječenja, produljenja života pod svaku cijenu. Do distanazije?
Medicinske sestre u JIL-ovima najviše su izložene moralnom distresu i najviše trpe njegove posljedice. Nemogućnost odlučivanja o pacijentovoj skrbi, provođenje naloga liječnika, ispunjavanje želja obitelji koje su ponekad u suprotnosti sa željama pacijenta onemogućavaju medicinske sestre da kvalitetno i autonomno provode zdravstvenu njegu.
U odlučivanju o tome kada invazivno i intenzivno liječenje treba prijeći u palijativnu skrb (comfort care) ne sudjeluju medicinske sestre.
Što učiniti kada nismo u poziciji odbiti provoditi medicinski uzaludan tretman (futile treatment), a znamo da je volja pacijenta bila drugačija? Što učiniti kada moramo provesti naloge ustezanja nekog postupka (a mislimo drugačije)? Trebaju li nam doista klinički bioetičari, etičke komisije koje ne postoje samo na papiru? Hoće li edukacija medicinskih sestara iz područja bioetike dovesti do toga da medicinska sestra u JIL-u, u Hrvatskoj, danas, postane punopravan član tima koji sudjeluje u odlučivanju o pacijentovoj skrbi? Ne znam. Možda.
Hoće li edukacija obitelji, šire javnosti o mogućnostima i ograničenjima, komplikacijama i uspjehu intenzivne skrbi smanjiti pritisak na zdravsvene djelatnike, medicinske sestre, a time i moralni distres. Ne znam. Možda.
Djelatnost za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, OB Varaždin
etika, JIL, etika sestrinstva
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Etika je znanost koja izučava moral, njegove izraze, razvoj, teorije, načela i norme.
Danas postaje sve očitije i jasnije da moralno djelovanje nije samo ponegdje potrebno, nego je temelj ljudskog života.
Posljednjih desetljeća postignut je ogroman napredak u području medicinskih znanosti , osobito u dijelu boljega poznavanja etiologije i patogeneze bolesti, bržoj i preciznijoj dijagnostici te primjeni suvremenih načina liječenja zahvaljujući u velikoj mjeri razvitku intenzivne medicine. Došlo je i do „promjena etičke svijesti“ svih sudionika u procesu liječenja. Moć današnje medicine da odloži smrt, stvorila je teška moralna, etička i vjerska pitanja. U području intenzivne medicine nazočne su etičke dileme o održavanju i produžavanju života, invazivnim dijagnostičkim i terapijskim mjerama, primjeni agresivnih metoda liječenja (respiratorna potpora, monitoring, sedacija), dokazivanju moždane smrti.
Glavni ciljevi u jedinicama intenzivnog liječenja mogu se sažeti ovako: pružiti optimalan stupanj liječenja i zdravstvene njege i vršiti procjenu postignutih uspjeha, uvijek ublažavati bol i patnju, često ustrajavati u liječenju i povremeno dozvoliti dostojanstvenu smrt. Spomenuti pristupi ukazuju na to da bi pacijentu trebalo zajamčiti puni moralni i legalni status kao subjektu – individuumu. Pacijent je uvijek svrha, a ne sredstvo našeg djelovanja.
Kodeks medicinskih sestara i stručne, pravne, vjerske i etičke preporuke su samo smjernice za dobru praksu, a medicinska sestra u svom radu mora biti maksimalno kritična i sposobna odrediti granice dopuštenog, racionalnog i etičkog djelovanja bez obzira na tehničke mogućnosti.
Delirij nije bolest, već sindrom s više uzročnika koji rezultiraju istim skupom simptoma povezanih sa stanjem svijesti bolesnika i kognitivnim oštećenjem. Poremećaj svijesti je glavni simptom delirija, a obično se javlja udružen s oštećenjem kognitivnih funkcija. Delirij karakterizira brz razvoj i prodromalni simptomi, a može trajati nekoliko dana do nekoliko tjedana. Gotovo u pravilu završava sa potpunim povlačenjem psihopatoloških simptoma. Delirij se očituje slijedećim simptomima: Premećaj pažnje tako da se bolesniku pitanja moraju ponavljati, a isto tako je smanjena sposobnost usmjeravanja pažnje na nove objekte. Dezorganizacija mišljenja koja se očituje kao nesuvisli i nepovezani govor. Poremećaj svijesti koji je primarno kvalitativni i očituje se dezorijentacijom u vremenu i prostoru, te prema osobama, (kvantitativni su češći - somnolencija i sopor). Obmane osjetila u vidu iluzija i halucinacija su česte, najčešće su prisutne vidne halucinacije koje mogu biti jednostavne i složene. Poremećaj ciklusa budnosti i spavanja je redovit. Poremećaj psihomotorike, bolesnici su nemirni i hiperaktivni, izvode nesvrsishodne pokrete i radnje. Poremećaj pamćenja očituje se nesposobnošću zapamćivanja novih sadržaja. Emocionalni poremećaji u vidu anksioznosti, razdražljivosti, euforije. Neurološki simptomi nisu česti osim tremora koji je redovit. Vegetativni simptomi kao tahikardija, znojenje, crvenilo lica i dilatacija zjenica često su prisutni. Cilj rada: upoznati sestrinske intervencije kod bolesnika sa akutnim moždanim sindromom te smanjiti stresom izazvane poremećaje ponašanja.
Zavod za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBC ''Sestre Milosrdnice''
centralni venski kateter, infekcije, JIL
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Primjena centralnog venskog katetera zbog krvožilnog pristupa i hemodinamskog monitoriranja bolesnika postala je središnji dio suvremene medicine.
Iako centralni venski kateteri imaju značajnu ulogu u svakodnevnoj kliničkoj praksi, osobito u jedinicama intezivnog liječenja, njihova primjena nosi rizik od lokalnih i sustavnih infektivnih komplikacija, kao što su lokalna infekcija na mjestu gdje je postavljen kateter, sepsa, septički
tromboflebitis, endokarditis i druge metastatske infekcije.
Kod bolesnika koji su smješteni i JIL-u incidencija infekcija obično je veća nego na drugim odjelima, zbog duljeg perioda korištenja CVT-a.
Bolesnici mogu biti kolonizirani bolničkim mikroorganizmima, a često se više puta na dan manipulira s kateterom zbog primjene lijekova, tekućina i krvnih produkata. Osim toga, neke katetere je potrebno postaviti u hitnim stanjima pa je ponekad teško omogućiti aseptičke uvijete postavljanja katetera.
