Marijana Žaja, Dragica Skroza
OB Šibenik Jedinica intenzivnog liječenja
ortotanazija, distanazija, palijativna skrb, medicinska beskorisnost,medicinske sestre u JIL-u, moralni distres
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Svi ćemo umrijeti u JIL-u! Možda radi duljeg životnog vijeka, napretka medicine i njenih tehničkih dostignuća. Hoće li ta smrt biti mirna, dostojanstvena? Hoće li se to zvati ortotanazija? Produljenje života pod svaku cijenu, korištenje svih raspoloživih resursa protiv volje pacijenta, sukladno volji obitelji dovest će možda do izlječenja, produljenja života pod svaku cijenu. Do distanazije?
Medicinske sestre u JIL-ovima najviše su izložene moralnom distresu i najviše trpe njegove posljedice. Nemogućnost odlučivanja o pacijentovoj skrbi, provođenje naloga liječnika, ispunjavanje želja obitelji koje su ponekad u suprotnosti sa željama pacijenta onemogućavaju medicinske sestre da kvalitetno i autonomno provode zdravstvenu njegu.
U odlučivanju o tome kada invazivno i intenzivno liječenje treba prijeći u palijativnu skrb (comfort care) ne sudjeluju medicinske sestre.
Što učiniti kada nismo u poziciji odbiti provoditi medicinski uzaludan tretman (futile treatment), a znamo da je volja pacijenta bila drugačija? Što učiniti kada moramo provesti naloge ustezanja nekog postupka (a mislimo drugačije)? Trebaju li nam doista klinički bioetičari, etičke komisije koje ne postoje samo na papiru? Hoće li edukacija medicinskih sestara iz područja bioetike dovesti do toga da medicinska sestra u JIL-u, u Hrvatskoj, danas, postane punopravan član tima koji sudjeluje u odlučivanju o pacijentovoj skrbi? Ne znam. Možda.
Hoće li edukacija obitelji, šire javnosti o mogućnostima i ograničenjima, komplikacijama i uspjehu intenzivne skrbi smanjiti pritisak na zdravsvene djelatnike, medicinske sestre, a time i moralni distres. Ne znam. Možda.