Kako bi medicinske sestre odgovorile na sve profesionalne izazove savremene sestrinske prakse, svoj rad moraju zasnivati na najnovijim saznanjima i spoznajama, ali i na temeljnim moralnim vrijednostima koje im omogućuju moralnu orijentaciju, kako u životu općenito, tako i u profesionalnom radu.
Sestrinstvo je postalo sastavni dio bioetike sa idejom da medicinske sestre svojim promišljanjima, znanjem i praksom pridonesu boljoj orijentaciji u pitanjima koja se odnose na život, njegovo očuvanje i unapređenje njegove kvalitete. Između sestrinstva i etike postoji prisna veza koja datira još od začetka uloge njegovateljice kao predhodnice sestrinskog zanimanja. Njihova je spojna tačka “dobročinstvo”.
Temeljni principi moderne medicinske etike su: neškodljivost, samosvjesnost i pravednost.
Bioetička načela posebno se ističu u svakodnevnom radu medicinske sestre, a to je prvenstveno profesionalizam na radnom mjestu, dobra komunikacija u timu, te poštivanje autonomije bolesnika.
Bioetičke dileme koje se nameću u modernoj sestrinskoj praksi odnose se na liječenje vitalno ugroženih bolesnika, pružanje njege u terminalnom stadiju bolesti, komunikacijski odnosi sa pacijentima i sl.
U radu će biti prikazani bioetički okviri ponašanja u procesuiranju zdravstvene njege, bioetičke dileme i odlučivanja u sestrinskoj praksi.
Pod dječjom anestezijom podrazumijavamo sve anesteziološke postupke koji se provode na djeci od novorođenačke dobi pa do 14. godine života. Osobitosti djećje anestezije proizlaze iz fizioloških specifičnosti djece, pa prema tome i anestezija kod djece je specifična te prilagođena dječjem uzrastu.
Poznato je da mala djeca teško podnose odvajanje od kuće (roditelja) i da teško razumiju nužnost medicinske intervencije. Stoga je potrebna vrlo brižljiva priprema i mnogo strpljivog uvjeravanja roditelja. Svoj djeci, osim vrlo male, treba objasniti da idu u bolnicu na pretragu. Treba im reći da će za vrijeme pretrage spavati, da ih ništa neće boljeti, da će roditelji cijelo vrijeme biti uz njih,a kad se probude da idu natrag kući. Djeci treba reći da će im nakon toga biti bolje. Jednostavnim riječima objasniti djeci što će se dogoditi i strpljivo davati odgovore na djećja pitanja. Poznata je činjenica da pripremljena djeca bolje podnose odlazak u bolnicu i susret s medicinskim osobljem.
Također,i same pretrage za potrebe anestezije trebaju biti što manje invazivne, trebaju se svesti na najobaveznije, izbjegavajući ponavljanje pretraga i suvišnu upotrebu igala. EKG i rentgenska snimka pluća nisu u djece rutinska pretraga.
Na anesteziološkom pregledu i roditeljima i dijetetu objasnit će se svi anesteziološki postupci.
Premedikacija djece vrši se u sobama ili u preanestezijskoj ili postanestezijskoj prostoriji za smještaj djece.
Znam da se kod manje djece premedikacija daje rektalno (kao miniklizma ili čepić), a može i per os, u obliku kapi ili sirupa. To su uglavnom benzadijazepini.
Zbog nedostatka prostora, a i zbog kratkoće pretrage (od 10 do 40 minuta), nismo premedicirali djecu.
Ne znam koliko vam je poznato, naša Bolnica bila je jedina koja je radila MRI kod male djece u anesteziji. Tako da smo od 1989. godine, pa do kraja 2010. godine učinili 2628 MRI-a u anesteziji. Počeli smo za 68 u 1989. godini a završili sa 187 anestezija u 2010. godini. Tijekom ratnih godina bilo je nešto manje djece na pretragama (prosječno oko 50 pretraga godišnje), a kasnije, nakon Domovinskog rata i do 180 pretraga godišnje u anesteziji.
Tijekom svih tih godina, anestezirali smo djecu i na očnom odjelu zbog raznih vrsta okulističkih pregleda.
M. Končar, J.Žufika, Ž.Gavran M.Meštrović,M.Jurenović, V. Kukec
KBC Zagreb Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje neurokirurških bolesnika
moždana smrt, donor, sestrinske intervencije
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Gdje je granica između života i smrti ? Tijekom povijesti smrt se isključivo povezivala s prestankom rada srca: Međutim, sumnju u do tada uvriježeno mišljenje prvi je postavio engleski kirurg i patolog V.Horsley 1894. g. koji je konstatirao da je pacijent s impresivnom frakturom lubanje i moždanim krvarenjem umro od zastoja disanja, a ne od zakazivanja srca.
Detaljno opisanu smrt mozga nazvanu „comma depasse“ objavili su 1959. g. Mollaret Goulon. Harvardski komitet donosi 1968. g. kriterije za tzv. „ nepovratnu komu“.
Danas, smrt mozga definiramo kao potpun i ireverzibilan gubitak funkcija moždanog debla.
Ako je osoba moždano mrtva, zašto tada srce ipak radi?. Srce ima svoj autonomni sustav funkcioniranja, koji je neovisan o aktivnosti mozga.
Razumijevanje i prihvaćanje smrti mozga od velikog je značenja u suvremenoj medicini, stoga edukacija zdravstvenog osoblja i upoznavanje širokih slojeva pučanstva doprinosi napretku medicine, a samim time podiže kvalitetu života.
Klinika za unutarnje bolesti, Odjel intenzivne skrbi KBC “ Sestre milosrdnice“, Zagreb
infekcija, kateterizacija mokraćnog sustava
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Infekcije mokraćnog sustava nakon kateterizacije spadaju u najčešće infekcije stečene u bolnici, čineći oko 30-40% svih bolničkih infekcija. Rizik od stjecanja bakterijurije povećava se s vremenom kateterizacije, od otprilike 5% po danu za vrijeme prvog tjedna hospitalizacije do skoro 100% u 4 tjedna. Zbog toga je važno izbjeći kateterizaciju mokraćnog sustava kada je to moguće. Kateterizacija mokraćnog sustava je postupak koji se izvodi u aseptičnim uvjetima.
Danas svi očekujemo kvalitetnu zdravstvenu skrb koja se može procijeniti, mjeriti i poboljšati, a najbolji alati u tome su pokazatelji kvalitete.
Odvajanje od dišne potpore predstavlja veliki izazov za sestrinsku praksu, te zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje suradnju liječnika, medicinske sestre/tehničara i fizioterapeuta, a po potrebi i nutricionista.
Strojevi za umjetno disanje (ventilatori) načinjeni su prvi puta 1928. godine, tek u posljednja tri desetljeća donijela su značajan napredak u tehničkom pogledu što je pridonijelo sve široj primjeni mehaničke ventilacije kod različitih bolesti.
Veliki je izazov za sestrinsku profesiju poznavanje mehanike disanja i karakteristike ventilatora, poznavanje osnovnih parametara za početak odvajanja, te praćenje samog pacijenta. Sa odvajanjem od ventilatora je potrebno započeti u trenutku kada opće stanje bolesnika to dozvoljava. Strojna ventilacija može praćena komplikacijama, te kad god je moguće treba primijeniti postupke da se takve komplikacije umanje. U periodu 2010-2011 na našoj klinici primljeno je oko 800 opreiranih bolesnika, od toga 80% ih je ekstubirano unutar 6 sati dolaska iz sale, te 20% koji su zahtijevali dulju strojnu ventilaciju.
Pacijenti koji su na strojnoj ventilaciji zahtijevaju kontinuirani monitoring, kako bi se predvidjele određene hemodinamske i plućne komplikacije.
Prilikom odvajanja od ventilatora postoje određeni kriteriji, parametri rada dišnog sustava za početak odvajanja te ekstubaciju. Najčešće tehnike koje se koriste za odvajanje od ventilatora uključuju postepeno smanjivanje volumne i tlačne potpore, kao i odvajanje direktno na T- nastavak koji je uključen na kisik. Bolesnici koji boluju od dugotrajne ili naglo nastale respiracijske insuficijencije, opstruktivne bolesti pluća, teški srčani bolesnici, te bolesnici sa neurološkim oštećenjem zahtijevaju dulji boravak ventilatora i predstavljaju veliki trud i izazov za „skidanje“ sa ventilatora.U svakom slučaju, nedostatno disanje se svakako treba na vrijeme prepoznati i pravovremeno reagirati.
