Škola za medicinske sestre Vrapče, Centar za odgoj i obrazovanje „Gornje Prekrižje“, Škola za medicinske sestre Vrapče
smrt, etika, deontologija, bolesnik, medicinska sestra
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Smrt je prestanak svih bioloških funkcija koje definiraju živi organizam. Označava kraj života…
Medicinske sestre su zdravstveni radnici čija djelatnost obuhvaća postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. U provođenju zdravstvene njege medicinska sestra je dužna primjenjivati najbolje stručno znanje, poštujući načela prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno.
Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja odnosno postupaka, ona je nauka o moralu. Medicinska deontologija se bavi moralom i pravnim dužnostima zdravstvenih djelatnika te iste regulira zakonima i etičkim kodeksima.
Medicinske sestre zdravstvenu njegu provode na svim razinama zdravstvene zaštite, ali i izvan sustava zdravstvene zaštite.
Priroda posla medicinske sestre je takova da se nerijetko susreće sa smrću prirodnom ili nasilnom.
Smrt ne bira i ne razlikuje ljudsko biće po spolu, po rasi ili vjerskoj pripadnosti…
Medicinska sestra radi s umirućim bolesnikom omogućavajući mu dostojanstveno umiranje i smrt. Obitelji bolesnika pruža potporu u vrijeme njegova umiranja i žalosti poslije smrti.
Nova tehnologija i postignuća u znanosti postavljaju pred sestru etičko moralna pitanja koja se mogu podijeliti u tri grupe: na početku života (kontracepcija, pobačaj…), u naponu života (pitanje prava i dužnosti s područja bolesti, zdravlja i smrti-neizlječive bolesti…),te na kraju života (pitanje definicije koja će točno odijeliti umiranje od smrti, pitanje smisla života, patnje, održavanja života).
Razum medicinskoj sestri govori da je gubitak bolesnika normalna stvar, sastavni dio ciklusa života i smrti, te dio njenog posla, ali emocije se često ne slažu s tim.
Znanja koja medicinska sestra školovanjem stiče nisu dostatna za prevladavanje osobnih emocionalnih trauma uzrokovanih smrću bolesnika, te je svakako potrebno cijelo- životno učenje i razmjena znanja i iskustava koja sestri olakšavaju teret takovih iskustava.
Tehnika otvorenoga sternuma koristi se kod reperfuzije miokarda, edema miokarda, hemodinamske nestabilnosti, nekontroliranoga krvarenja i malignih aritmija. Incidencija takvoga postupka iznosi 4,2 % ( Textbook of Critical Care 4 edition) u odraslih bolesnika na kardijalnoj kirurgiji. Ostavljajući prsni koš otvorenim olakšava se pristup medijastinumu, a tako i samome srcu. Takav postupak uvelike olakšava intervencije poput uklanjanja koaguluma koji može uzrokovati tamponadu srca, unutarnju masažu srca kod kardijalnog aresta te unutarnju defibrilaciju. Međutim kako postupak prolongiranog zatvaranja sternuma ima mnogo prednosti, tako ima i mnogo nedostataka kao što su visoki rizik od nastajanja infekcije, ozljeda okolne kože od pokrivala, kontinuirana strojna kontrola disanja, kod premještanja bolesnika moguća su oštećenja desnoga ventrikula, potpuno ograničena fizikalna terapija i zdravstvena njega. Nerijetko kod takvih bolesnika susrećemo cijelu paletu pomoćne aparature poput hemodijalize, izvan tjelesne membranske oksigenacije, intraaortalne balon pumpe, uređaj za potporu ventriklima( VAD ) itd. Kako je zdravstvena njega izuzetno ograničena kod takvih bolesnika česte su pojave dekubitusa, medijastinitisa, VAP-a, oštećenja integriteta kože oko ubodnih mjesta. Stoga rad u jedinici intenzivnog liječenja zahtjeva trajnu edukaciju i usavršavanje osoba zaposlenih na takvome radilištu. Pravodobno i pravilno prepoznavanje početka nastanka oštećenja integriteta kože, infekcije kirurške rane, ubodnih mjesta i dišnih puteva uvelike doprinosi uspješnosti liječenja i smanjenja smrtnosti za vrijeme boravka u JILu. 24 satni nadzor, monitoring, visoko educirano osoblje te uska suradnja između članova tima zdravstvene njege doprinosi kvaliteti skrbi o bolesniku, a najveća nagrada za svakoga zdravstvenoga djelatnika je brz oporavak pacijenta s najmanje mogućih komplikacija.
Odjel za anesteziju i reanimaciju Županijska bolnica Čakovec
prije anestezijski pregled, psihološka priprema, vrsta anestezije
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Ovisno o dobi djeteta,vrsti pretrage ,bolestima djeteta ili u hitnim slučajevima eventualnim ozljedama , anesteziolog će odrediti tip anestezije. Kao i svaka druga i ova anestezija uključuje prije anestezijski pregled,psihološku pripremu djeteta i roditelja,nadzor nakon anestezije. Dobra suradnja s jedne strane , roditelja i djeteta i s druge strane medicinskog osoblja , znatno smanjuje traumatiziranost djeteta zbog boravka u bolnici. Anestezija za dijagnostičke postupke kod djece, mora biti sigurna,sa minimalnim popratnim djelovanjem i mora omogućiti brz oporavak i buđenje djeteta. Zbog toga je važno da se roditelji striktno pridržavaju uputa anesteziologa.
Simultana transplantacija gušterače i bubrega primjenjuje se jedino kod pacijenata sa završnim stadijem dijabetičke nefropatije, a kojima je potrebna i transplantacija bubrega. Nakon cjelovite internističke obrade bolesnik se stavlja na listu za transplantaciju. Po dojavi o ponuđenim organima bolesnik dolazi u bolnicu gdje se priprema za operativni zahvat, nakon kojeg se odvodi u JIL na buđenje i daljni monitoring vitalnih funkcija uključujuci i umjetnu ventilaciju. U ranom postoperativnom tijeku učestalo se uzimaju uzorci krvi i urina za laboratorijske pretrage, te se radi kontrolni uzv.U JIL-u je bolesnik na totalnoj parenteralnoj prehrani i terapiji, no postupno se uvodi enteralno uzimanje hrane i lijekova. Nakon nekoliko dana provedenih u JIL-u bolesnik dostiže razinu oporavka dovoljnu da ga se premjesti u Centar za transplantaciju. Po dolasku u Centar za transplantaciju bolesniku se i dalje prate vitalne funkcije i laboratorijski nalazi (posebna obilježja kod takvih bolesnika treba pratiti GUK profil, amilaze u serumu i urinu i ostale karakteristike urina). Prati se cijeljenje rane i sadržaj drenova. Mjere suzbijanja infekcije usmjerene su na obrnutu izolaciju bolesnika, aseptičan pristup radu s takvim bolesnikom i stalnu mikrobiološku kontrolu. Bolesnika se stavlja na visokoproteinsku dijabetičku dijetu u 5 obroka. Mobilizacija bolesnika se provodi uz pomoć fizioterapeuta. Vrlo je važno uspostaviti dobru komunikaciju s bolesnikom i educirati ga o pravilnom uzimanju lijekova (imunosupresije), pridržavanju pravilne prehrane i dolaženju na redovite kontrole nakon odlaska iz bolnice.
sestrinsko obrazovanje, modeli poučavanja, etička refleksija
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
Sposobnost donošenja etičkih odluka pitanje je moralne izvrsnosti medicinskih sestara. Stoga, sestrinsko obrazovanje mora poticati studente da razvijaju moralnu viziju, mora im pružiti mogućnost moralnog promišljanja, razvijanje moralne intuicije i kritičkog razmišljanja. Priprema studenata treba se provoditi kroz teorijsku i praktičnu nastavu, s primjenom modela poučavanja: problemskim rješavanjem problema/dilema (problem solving), analizom slučajeva (case-study), te razrješavanjem dilema u hipotetskim situacijama. Medicinske sestre često se nalaze u vrlo zahtjevnim situacijama i za određeni moralni izbor ili radnju moraju imati vrlo jake argumente. Sudjelujući u moralnim raspravama ili boreći se za svoja stajališta, svoje mišljenje moraju utemeljiti ili na etičkim teorijama, pravilima i principima ili na sintezi teorijskog znanja i iskustva. Etička razmišljanja, etička pravila, principi i teorije pomažu u procjeni potrebnoj za donošenje etičkih odluka. Znanje, životno iskustvo i sposobnost procjenjivanja usmjerenog prema pojedincu kao jedinstvenom entitetu, krucijalni su za odgovarajući izbor, interpretaciju, kulturološku adaptaciju i primjenu relevantnih etičkih pravila, principa i teorija. U praksi teorija i iskustvo funkcioniraju kao dvostruki proces u kojem jedno nadopunjuje drugo.Medicinske sestre nikad ne smiju imati osjećaj da postoji samo jedna jedina etička teorija, jedan jedini etički model i jedan najvažniji princip za sve situacije. Temeljna spoznaja da je svaki bolesnik jedinka za sebe, jedinstvena i neponovljiva, mora uvijek određivati put promišljanju i djelovanju jer i ono mora biti posebno, jedinstveno i prilagođeno jedinstvenosti situacije. Rješenja etičkih problema ovise o etičkoj refleksiji više osoba koje donose odluku: bolesniku, medicinskoj sestri i drugim osobama koje u donošenju odluke sudjeluju. Etičari znaju da je u donošenju odluka uključeno mnogo komponenti i varijabli i da ne postoji jednostavna etička metoda koja bi ponudila odgovore na sva etička propitivanja.Nema jednostavnih formula ni savršenog recepta za donošenje etičkih odluka u sestrinskoj praksi. Svaka sestra mora uključiti sva svoja etička znanja i vrijednosti, životno iskustvo, kognitivne sposobnosti, moralnu osjetljivost, sposobnost razmišljanja i osobnu moralnu motivaciju kako bi (zajedno s bolesnikom) kroz proces promišljanja došla do najbolje odluke i djelovala po njoj.