TRANSKULTURALNI ASPEKTI ZDRAVSTVENE NJEGE
Sonja Kalauz, Danijela Jonjić, Ella Zimmermann, Petra Sučić
Zdravstveno veleučilište Zagreb, KBC Zagreb
transkulturalnost, zdravstvena njega, kultura različitosti
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Odgoj unutar određene kulture određuje načine razmišljanja, ponašanja i razvoj stavova, pa svaki čovjek treba biti svjestan svoje vlastite kulturološke uvjetovanosti, odnosno činjenice da tako uvjetovan, svijet i sva zbivanja u njemu, manje-više gleda iz vlastite perspektive. Danas, u 21. stoljeću, svijet se značajno razlikuje od onoga u kojemu su živjele prethodne generacije, na djelu je progresivna globalizacija, a kretanje, dodirivanje i stapanje različitih kultura dinamičnije je nego ikad. U svjetlu tih zbivanja važno je razlučiti nekoliko pojmova: multikulturalizam koji se odnosi na suživot, interkulturalizam na suodnos različitih kultura i transkulturalizam koji čini jedan korak dalje: kulture se prožimaju i stapaju, stvaraju se nove kulture, modificiraju se ili stvaraju novi identiteti, te se potiče kultura izbora. Transkulturalnost je put za otkrivanje i točno razumijevanje migracijskih i drugih društvenih fenomena našega doba, kako bi se izgradilo pojedinačno i zajedničko blagostanje, te poticao suživot u zdravoj ljudskoj zajednici i zajednički kreativni razvoj. Danas je transkulturalnost bitan aspekt zdravstvene njege, jer je sve više izražena multikulturalnost stanovništva, što predstavlja značajan izazov medicinskim sestrama u pružanju individualizirane/holističke i cjelovite skrbi za bolesnike. Cilj transkulturalnog pristupa unutar zdravstvene njege jest planiranje, provođenje i evaluacija zdravstvene njege ovisno o: kulturološkoj pripadnosti bolesnika, njegovom općem sustavu vrijednosti, stavovima i sustavu vrijednosti vezano za poimanje zdravlja i bolesti (načinima i metodama zdravstvene skrbi), načinu komunikacije, socioekonomskom stanju društva iz kojeg dolazi, kulturološkim aspektima pojavnosti različitih bolesti, biokulturološkim razlikama i sl. Teorije zdravstvene njege, zasnovane na idejama transkulturalnosti, počele su se razvijati sredinom pedesetih godina u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon naseljavanja velikog broja imigranata i izbjeglica tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega. Danas, kada je problem migracije stanovništva postao ozbiljan problem (trenutno velika migracija stanovništva s Bliskog Istoka prema zemljama Europske unije!), transkulturalni pristup u području zdravstvene njege ima ogromnu važnost: dužnost medicinske sestre jest pružanje specifične zdravstvene njege utemeljene na individualnim potrebama bolesnika, a koje treba promatrati iz perspektive njegovog osobnog sustava vrijednosti i kulture društva iz kojeg pojedinac dolazi, poštovanju njegove autonomije, njegovog identiteta i integriteta. Prije nego počne raditi s ljudima različite kulture, vjere, porijekla ili svjetonazora, medicinska sestre bi trebala preispitati svoje stavove, mišljenja, svjetonazor ili sustav vrijednosti u odnosu na svoje poimanje „kulture različitosti“. Trebala bi se upoznati s načinima komunikacije: kako ljudi komuniciraju između sebe i kako komuniciraju s drugima. Trebala bi učiti promatrajući situacije u kojima se odvija i kako se odvija komunikacija: gestovni govor, položaj tijela, udaljenost/distancu između sugovornika, komunikaciju dodirom ili reakciju na dodir … Poštovanje koncepta intimnog prostora ili distance vrlo je važan u komunikaciji između medicinske sestre i bolesnika. Taj odnos je vrlo različit unutar različitih kultura, ne samo kad je riječ o grupama, nego i o svakom pojedincu unutar određenog društva. Vrlo je važno znati kakvi su običaji vezani uz neverbalnu komunikaciju (kulturološki kodeks – pravila su ili norme dobrog/pristojnog ponašanja unutar jedne grupe). I ostale aktivnosti medicinskih sestara vezane uz osnovne ljudske potrebe (eliminacija, prehrana, vjerske potrebe….) trebaju biti modificirane prema kulturološkim vrijednostima bolesnika. Smatra se da je edukacija medicinskih sestra o „kulturi različitosti“ i načinima rješavanja problema bolesnika koji su „drugačiji“ postao jedan od najvažnijih ciljeva obrazovnih institucija, danas u svijetu.