Definicija zdravstvene pismenosti koja govori da je ona“zajednička odgovornost unutar koje pacijenti i zdravstveni radnici moraju komunicirati svatko na način da ga onaj drugi razumije“, novija je i sve češće citirana. Pismenost je najjači prediktor zdravstvenog stanja pojedinca, ispred dobi, obrazovanja, prihoda, zaposlenosti ili pripadnosti etničkim skupinama. Stupanj zdravstvene pismenosti direktno je povezan s uspješnošću komunikacije u zdravstvu, stoga značajno utječe na suradljivost, zadovoljstvo i ishode liječenja i zdravstvene njege, učestalost i trošove zdravstvene zaštite. U recentnim radovim a stručnjaka naglašava se „Trostruka prijetnja“ koja podrazumijeva: nisku zdravstvenu pismenost, ograničeno znanje engleskog jezika i kulturnu barijeru. Ovaj trijas zajedno predstavlja prijetnju učinkovitoj komunikaciji s pacijentom. Klasifikacija ishoda zdravstvene njege, Nursing Outcomes Classification (NOC)objavljena 1965. ima za cilj
evaluaciju sestrinskih intervencija. NOC donosi 490 ishoda svrstanih u 32 klase, odnosno 7 domena: funkcionalno zdravlje, fiziološko zdravlje, psihosocijalno zdravlje, duhovno zdravlje i ponašanje, doživaljaj zdravlja, obiteljsko zdravlje i zdravlje u zajednici. Ishodi zdravstvene njege predstavljaju mjerljivo stanje, ponašanje ili doživljaj pojedinca, obitelji i zajednice (na skali 0-5), na njih se može utjecati sestrinskim intervencijama. Ishodi liječenja mogu biti: izlječenje, djelomični oporavak, proces oporavka – kronična bolest, oštećenjeinvaliditet i smrt. Važna je činjenica da su ishodi zdravstvene njege i liječenja promjenjivi, odnosno da se na njih može utjecati.
Stručnjaci se slažu da je upravo zdravstvena pismenost kritičan, promjenjiv čimbenik za zdravlje, poboljšanje kvalitete i ishode zdravstvene njege i liječenja. Stoga je potrebito (više nego do sada) planirati, provoditi, pratiti i evaluirati razinu zdravstvene pismenosti pacjenata. Primjeri dobre prakse potvđuju ut pozitivan utjecaj više razine zdravstvene pismenoti na smanjenje zdravstvene nejednakosti djece i adolescenata te etičke i rasne zdravstvene nejednakosti u svijetu.
sigurnost, bolesnik, zdravstvena njega, kvaliteta, indikatori, dekubitus, pad
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Sigurnost bolesnika je najvažniji pokazatelj kvalitete svake Bolnice, a pratimo je putem indikatora kvalitete, od kojih su većina zajednički svim zdravstvenim radnicima koji sudjeluju u procesu skrbi pacijenta. Unatrag nekoliko godina prate se i prijavljuju sustavno u svim zdravstvenim ustanovama. Bez obzira na to što kod medicinskih sestara raste svijest o činjenici da se neželjeni događaji ne mogu uvijek spriječiti usprkos prepoznavanju faktora rizika i planiranim i provedenim intervencijama u cilju njihovog sprječavanja, još uvijek postoji osjećaj srama kod prijave potaknut najčešće neopravdanim subjektivnim osjećajem krivnje i uvjerenjem da se neželjeni događaj trebao spriječiti. Statistika govori da se u svijetu 8-12% hospitaliziranih pacijenata nanese nenamjerna šteta.
U radu su pokazani statistički pokazatelji za dva indikatora za koje se smatra da su isključiva odgovornost medicinske sestre – pad pacijenta tijekom hospitalizacije i dekubitalni ulkus. Kako Opća bolnica Varaždin zbrinjava i akutne i kronične pacijente, podaci su grupirani prema tome da li je neželjeni događaj nastao na akutnom ili kroničnom dijelu te su opisane i poduzete korektivne radnje, najčešće pogreške medicinskih sestara pri planiranju zdravstvene njege i predložene su preventivne mjere za njihovo sprječavanje. Kao izvor podataka uzet je izvještajni sustav BIS-a Opće bolnice Varaždin, odnosno e-njega.
Akutna je bol normalan, predvidljiv fiziološki odgovor na štetni podražaj, izazvan akutnom bolesti, koji narušava zdravlje i ugrožava tjelesni integritet te stoga ima upozoravajući zaštitni učinak. Posljednjih desetak godina akutna bol smatra se najvažnijim čimbenikom razvoja endokrinih i neurohumoralnih poremećaja u neposrednom postoperacijskom ili postraumatskom razdoblju te u nizu ostalih kliničkih stanja praćenih snažnom boli.Akutna je bol proglašena petim vitalnim znakom zajedno s pulsom, tlakom, disanjem i temperaturom i važan je inidator ugroze tjelesnog i psihičkog integriteta bolesnika. Današnji status struke potvrđuje da je neliječena akutna bol tijekom perioperacijskog razdoblja najsnažniji okidač stresnog odgovora koji pokreće vitalno ugrožavajuće metaboličke i upalne odgovore. Cilj liječenja akutne boli je potpuno uklanjanje boli multimodalnim pristupom te primjenom koncepta preventivne analgezije.Zbog svega
navedenog smo prepoznali potrebu za poboljšanjem liječenja postoperativne boli pa smo prihvatili APS kao sredstvo unapređenja liječenja boli i povećanja kvalitete rehabilitacije bolesnika.
centralizacija, reorganizacija transfuzijske službe, dobrovoljni davatelji krvi
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Uvod
Sredinom 2008. godine, centralizacijom – reorganizacijom transfuzijske službe RH, počelo je okrupnjivanje i smanjivanje broja transfuzijskih centara koji prikupljaju krv sa 21 na 9. Od toga HZTM je preuzeo 7 transfuzijskih centara (Sisak, Bjelovar, Koprivnica, Nova Gradiška, Požega, Karlovac i Ogulin). Cilj reorganizacije je racionalizacija, ujednačenost rada, povećanje broja davatelja krvi, što sve na kraju rezultira kvalitetnijim liječenjem.
Metode
Podaci o broju prikupljenih doza krvi od dobrovoljnih davatelja koji su pristupili akcijama darivanja krvi dobiveni su iz informatičkog sustava (e-Delphyn – nacionalni informatički sustav transfuzijske službe u RH).
Rezultati
Prije centralizacije 7 transfuzijskih centara (koji su prikupljali krv od davatelja) izvadilo je 14 388 doza krvi. 2015. (4 godine nakon potpune reorganizacije od strane HZTM i preuzimanja tih 7 centara) na tim je područjima prikupljeno 21 717 doza, što je za 7 329 (51 %) doza više.
Uspostavom dovoljnog broja redovnih akcija i dobrom organizacijom u suradnji sa Crvenim križem (povećanje broja postojećih i otvaranje novih terena, uz prilagodbu radnog vremena i poboljšanje uvjeta za rad) iz godine u godinu povećava se broj darivatelja krvi. 2007. godine HZTM je prikupio ukupno 70 662 doze pune krvi. 2015. taj se broj povećao na 102 971, što je 55 % od svih izvađenih doza u RH.
Zaključak
Centralizacija - reorganizacija transfuzijske službe u RH, koja se odnosi na HZTM, vrlo brzo dovela je do porasta ukupnog broja izvađenih doza krvi, a time i do unapređenja davalaštva krvi.
Izgaranje na poslu je progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao rezultat frustracija i stresa na poslu. Istraživanja su pokazala da nisu svi jednako izloženi riziku izgaranja, najčešće su to pomagači koji idealiziraju svoje zanimanje, teže perfekcionizmu, imaju vrlo visoka očekivanja i ne znaju postaviti svoje granice u odnosu na posao. Na radnom mjestu medicinske sestre uzrok izgaranja može biti ona sama kao i njezino radno okruženje. Općenito možemo reći da su uzroci izgaranja sve ono što medicinsku sestru čini nesigurnom i nezadovoljnom. Izgaranju na poslu može doprinijeti sve od manjkavog stručnog znanja, preko loših odnosa sa suradnicima i propusta u organizaciji do zbivanja na širem društvenom planu. Cilj ovog rada bio je utvrditi da li postoji izgaranje na poslu kod medicinskih sestra i tehničara Službe za interne bolesti Opće bolnice Varaždin. Problemi istraživanja bili su utvrditi vrstu i intenzitet izgaranja, te ispitati postoji li razlika u vrsti i intenzitetu izgaranja kao i povezanost između duljine radnog staža i izgaranja na poslu kod medicinskih sestara.
U prevenciji izgaranja vrlo je važna atmosfera fleksibilnosti i uzajamnog profesionalnog uvažavanja. Jedan od oblika suzbijanja izgaranja odnosno pojave monotonije i loših rezultata na poslu jest pohađanje seminara i dodatna izobrazba vezana uz napretke koje se svakodnevno događaju u sestrinstvu. Dobra komunikacija, druženje s kolegama, sloboda odlučivanja, dobra podjela posla i dobar voditelj tima za zdravstvenu njegu, glavni su čimbenici koji utječu na smanjivanje stresa, a samim tim i na izgaranje na poslu.
