Damir Poljak, Davor Tumpić, Martina Zimić, Jadranka Rakić, Tomislav Dolovski
OB Varaždin, Sveučilište Sjever, Sveučilišni centar Varaždin
autologni serum, kapi za oči, transfuzijska medicina, medicinska sestra
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Kapi za oči proizvedene iz autolognog seruma koriste se kod liječenja bolesti rožnice i reepitelizacije u situacijama suhog oka koja je najčešće povezana s reumatoidnim artritisom ili kod prisutnosti epitelnih defekata rožnice nakon ozljeda, zračenja i teških upala, uz razvoj ulkusa na rožnici koji ne reagiraju na konvencionalnu terapiju.
Metoda: Pacijentu se uzima 200 ml pune krvi u trostruku vrećicu bez antikoagulansa. Čuva se 2 sata na temperature od 22 0 C i ostavlja preko noći na + 4 0 C. Sljedeći dan krv se centrifugira. Serum se odvaja u transfer vrećicu i razrjeđuje u omjeru 1:4 s fiziološkom otopinom. Tako razrijeđen rastoči se u 3 ml bočice i stavi u zamrzivač.
Rezultati: Ova metoda pripreme kapi za oči iz autolognog seruma predstavlja zatvoren sustav u svim fazama proizvodnje. Mikrobiološka kontrola radi se za svaki pripravak.
Zaključak: Mikrobiološka kontaminacija u procesu proizvodnje je moguća. Medicinska sestra ima važnu ulogu u identifikaciji pacijenta, uzimanju krvi i svim fazama proizvodnje.
Embolija pluća predstavlja kliničko i patofiziološko stanje koje nastaje kada trombni embolus spriječi dovod plućne arterijske krvi u jedan dio pluća. Plućna je embolija po učestalosti treća kardiovaskularna bolest današnjice (odmah nakon akutnog infarkta miokarda i cerebrovaskularnog inzulta). Plućna embolija zahtijeva trenutačno i neodgodivo liječenje, jer je to potencijalno fatalno stanje. Uz to što
zaokuplja pažnju liječnika različitih specijalnosti (kardiologe, pulmologe, vaskularne kirurgije, specijaliste nuklearne medicine, radiologe...), u zdravstvenoj skrbi za bolesnika s embolijom pluća, značajnu ulogu u liječenju, skrbi i oporavku imaju medicinske sestre. Medicinske sestre koje skrbe o bolesnicima sa plućnim embolijama trebaju biti adekvatno osposobljene i educirane, kako bi mogle kvalitetno provoditi zdravstvenu njegu. Sestrinske intervencije trebaju biti usmjerene zadovoljavanju svih bolesnikovih potreba, rješavanju aktualnih i potencijalnih problema iz područja zdravstvene njege, te sprječavanju mogućih komplikacija.
liječnici, medicinske sestre/tehničari, zdravstveni djelatnici, stres na radu
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Stres u radnom okruženju specifična je vrsta stresa, čiji je izvor u radnom okolišu. Zdravstveni djelatnici prepoznati su kao profesija koja je visoko stresna.
U Općoj bolnici Gospić u veljači 2016. godine provedeno je istraživanje o stresorima na radnom mjestu zdravstvenih djelatnika uporabom anonimnog upitnika. U istraživanje je uključen 101 ispitanik starosne dobi između 18 i 65 godina. Cilj istraživanja bio je utvrditi koje čimbenike radnog okruženja zdravstveni djelatnici u Općoj bolnici Gospić doživljavaju kao stresne i/ili izrazito stresne te postoje li razlike u doživljavanju stresa na radu između liječnika, medicinskih sestara/tehničara i ostalih zdravstvenih djelatnika, te postoje li razlike ovisno o mjestu rada.
Ukupni doživljaj stresa je granično visok. Najučestaliji stresori koje su ispitanici navodili jesu financijski i čimbenici organizacijske radnog procesa. Djelatnici koji rade na radnom mjestu u JIL-u, OHBP-u i operacijskoj sali imaju veći doživljaj stresa od zdravstvenih djelatnika zaposlenih na nekom drugom odjelu, dijagnostici ili poliklinici.
Liječnici ukupno imaju najveći doživljaj razine stresa, a prema duljini rada najveći doživljaja stresa je kod djelatnika sa 5-15 godina radnog staža. U većine liječnika prvenstveno su stresori vezani uz 24-satnu odgovornost, prekovremeni rad, financijske mogućnosti i organizaciju, izloženost neprimjerenoj javnoj kritici svojeg rada i psihološki pritisak pacijenata povezan s pogrešnom informiranošću i nerealnim očekivanjima. To ukazuje na potrebu unapređenja komunikacije na relaciji liječnik-pacijent, te relaciji mediji-zdravstvo.
Medicinske sestre/tehničari uz stresore financijske prirode navode kao visoku razinu doživljaja stresa nedostatan broj djelatnika, malu mogućnost napredovanja, administrativne poslove i preopterećenost. Ostali zdravstveni djelatnici uz zajedničke stresore financijske prirode i nedostatnog broja djelatnika doživljavaju kao veliki izvor stresa na radu strah od mogućnosti zaraze.
Transplantacijom spašavamo ljudske živote u trenucima kada im vitalni organi neophodni za život dosegnu zadnji stadij bolesti. Ono što se u prvim pokušajima takvog načina liječenja činilo nemoguće, razvojem medicine i tehnologije postala je uspješna metoda liječenja takvih pacijenata. Iako dan danas mnogi neće nikada doživjeti dan kada je za njih pronađen spas, povećavajući broj uspješnih transplantacija, povećava im se i nada da neizbježan kraj nije njihova jedina opcija. Svaka zemlja ima model za sebe po kojem radi na ovom području medicine. Eurotransplant je neprofitna organizacija koja ima za cilj pribaviti što više dostupnih organa za transplantaciju i njihovu raspodjelu među svojim članicama. Načelo rada ove organizacije je da se svaki dostupni organ iskoristi na najbolji mogući način za transplantaciju tražeći idealnog primaoca kako bi i oporavak pacijenta poslije transplantacije bio uspješniji. Prije desetak godina i Hrvatski model je našao svoje mjesto među njima i pokazao se jako uspješnim. Zadnjih par godina Hrvatska je postala vodeća zemlja u svijetu po broju ostvarenih donora na milion stanovnika.
Uvod: Na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Jedinici intenzivne kardiološke nege, medicinsko osoblje se svakodnevno susreće sa kardiopulmocerebralnom reanimacijom i svaki put, svaka kardiopulmocerebralna reanimacija, predstavlja novi izazov za sve članove tima.
Cilj: Uspešnost kardiopulmocerebralne reanimacije (CPCR), u mnogome zavisi od dobro edukovanih medicinskih sestara-tehničara. Sa obzirom na stalni i neposredni kontakt sa bolesnikom, medicinska sestratehničar ima najznačajniju ulogu u prepoznavanju ugroženog pacijenta. Svaki tim ima vođu tima i članove tima, koji znaju svoje unapred određene zadatke tokom reanimacionog postupka. Vođa tima je lekar, ali u odsustvu lekara, vođa tima može biti i medicinska sestra - vođa smene, koja ima najviše iskustva u reanimaciji.
Metodologija: Kod svih pacijenata u Jedinici intenzivne nege se kontinuirano 24 časa, prate vitalni parametari, koji se beleže na temperaturno terapijskim listama, po već utvrđenom protokolu. Po prepoznavanju potrebe za CPCR-om, medicinska sestra-tehničar glasno obaveštava ostale članove tima o potrebi za reanimacijom i prinosi kolica za CPCR. Ispravnost aparata i sadržaj na kolicima proverava medicinska sestra po dolasku u smenu i nakon završetka CPCR-a. Započinje manuelnu masažu i asistira prilikom intubacije,postavlja pačeve za defibrillator i transkutani pace-maker, sprovodi mere sigurnosti prilikom defibrilacije. Otvara ili proverava vensku liniju, uzima krv za analize, daje ordiniranu terapiju i vodi računa o vitalnim znacima pacijenta.
Zaključak: Medicinska sestra-tehničar učestvuje i u svim merama postrestitucione nege, te tako predstavlja ravnopravnog i neizostavnog člana tima za kardiopulmocerebralnu reanimaciju. Neraskidiva i neophodna karika, koja kontinuirano unapređuje svoje znanje i veštine, kao svaki pravi “čuvar života”.
