ultrazvučno vođena regionalna anestezija, prednosti i nedostaci
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Regionalna anestezije je anestezioliški postupak kojim administracijom lokalnog anestetika uzrokujemo reverzibilni prekid živčanog impulsa sa ciljem izazivanja neosjetljivosti, kako bi se izveo operativni zahvat. Ova vrsta anestezija kolokvijalno se naziva i blok anestezija. Prednosti regionalne anestezije jesu: kvalitetnija poslijeoperacijska analgezija, smanjenje potrebe za opijatima i antiemetičkim lijekovima što dovodi do bržeg oporavka kognitivnih funkcija odnosno kraćeg boravaka u recovery room-u, doprinosi smanjenom broju komplikacija što u konačnici dovodi do smanjenog morbiditeta i mortaliteta, smanjenog troška liječenja, bržeg otpusta iz bolnice i ino što je najvažnije zadovoljnog bolesnika. Ultrazvučno vođena ragionalna anestezija smanjuje broj komplikacija za razliku od “klasične” regionalne anestezije, produžuje vrijeme anelgezije nakon operativnog zahvata, ekonomski je isplativija od klasične regionalne anestezije te podiže kvalitetu I sigurnost liječenje bolesnika.
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja niz strukturiranih medicinsko – tehničkih postupaka kojima je cilj aktivno održavanje vitalnih funkcija, a podrazumijeva ponovnu uspostavu srčanog rada i plućne akcije uz izbjegavanje mogućih komplikacija. Pravovremeno započeta reanimacija (unutar 3-5 minuta od nastanka kardiopulmonalnog aresta) povećava šansu unesrećenom da preživi. Na mjestu nesreće KPR najčešće započinju laici prije dolaska HMP. Ekipe HMP – a su kompletno opremljene za provođenje postupaka KPR – a do dolaska u medicinsku ustanovu. U medicinskim ustanovama bolesnici kod kojih je u tijeku reanimacijski postupak ili zahtijevaju postreanimacijsku skrb smještaju se u Jedinice intenzivnog liječenja, gdje se nastavlja napredno održavanje života uz primjenu mjera i postupaka intenzivnog liječenja. KPR se provodi po točno definiranim smjernicama koje svakih pet godina izdaje Europsko društvo za reanimatologiju. U ovom radu prikazat ćemo razlike u smjernicama u odnosu na prethodno razdoblje jer zbog samog napretka medicine važna je i kontinuirana edukacija medicinskog osoblja.
pogrješka, transfuzijska medicina, medicinska sestra
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Suvremena medicina svojim složenim postupcima u dijagnostici i liječenju pridonosi očuvanju i poboljšanju zdravlja pacijenta. Ponekad se zbog složenosti procesa, tehnologije, međuljudskih odnosa te njihova međusobnog odnosa, pogrješka može dogoditi. Većina njih je neznatna i prolazna, ali isto tako može uzrokovati trajno oštećenje zdravlja pa i smrt. Važno je razlikovati nuspojavu, neželjeni ishod i štetni događaj (pogrješku). Nuspojava nastaje usprkos medicinski ispravnom i pravodobno provedenom postupku, koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada. Neželjeni ishod nastaje usprkos pravodobnom i ispravnom medicinskom postupanju zbog nemogućnosti izlječenja, odnosno smrtonosne bolesti, starosti, otkazivanja više organskih sustava i drugih razloga. Štetni događaj je ono što se najčešće naziva pogrješkom, u njemu dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za bolesnike nanesene štetnim postupanjem. Posljedice toga mogu biti produljenje liječenja, oštećenje organizma povezano s prolaznom ili trajnom nesposobnošću te smrt.
Transfuzijsko je liječenje izuzetno složeno . Vjerojatnost pogrješke je velika zbog velikog broja postupaka, složenosti proizvodnje pripravaka i transfuzijskoga liječenja te rada djelatnika raznih stručnih profila. Pogrješka može nastati na svakome mjestu u procesu proizvodnje krvnoga pripravka i transfuzijskoga liječenja. Intervencije medicinskih sestara na odjelu i u transfuziji usmjerene su smanjenju i suzbijanju istih.
UVOD
Posljednji korak u operacijskoj sali nakon operacije na srcu je zatvaranje medijalne sternotomije približavajući sternum,subkutano tkivo i kožu. Nakon palijativne ili totalne korekcije kongenitalne srčane greške neki bolesnici nisu u mogućnosti hemodinamski tolerirati zatvaranje sternuma.Kompresija edematoznog miokarda do kojeg dolazi za vrijeme zatvaranja sternuma može dovesti do smanjenja srčanog izbačaja i povećanja tlaka u plućnim venama zbog smanjene funkcije ventrikula..Ukoliko kompresija srca bude trajala duži period doći će do stanja
uznapredovalog niskog srčanog izbačaja koji zatim dovodi do hemodinamske nestabilnosti. Kliničko kirurško iskustvo i dokumentirana medicinska literatura podržava ostavljanje sternuma otvorenog u slijedećim situacijama:
- u operacijskoj sali nakon kompleksne reparacije srca kod novorođenčadi, hemodinamska nestabilnost
- nakon primarnog zatvaranja koje rezultira hemodinamskim poremećajem
- edem miokarda, dilatacija srca
- nezaustavljivo krvarenje i koagulopatija, disaritmije
- kompromitirana respiratorna funkcija, postavljanje „kanila“ za mehaničku cirkulatornu potporu
- hitno ponovno otvaranje sternuma u Jedinici intenzivnog liječenja za vrijeme srčanog aresta nakon primarnog zatvaranja
Prvi slučaj prolongiranog otvorenog sternuma u pedijatriji je opisan 1978. godine kod dvomjesečnog djeteta kojem je napravljena kirurška korekcija transpozicije velikih krvnih žila.
ZDRAVSTVENA NJEGA
Medicinske sestre u Jedinici intenzivnog liječenja koje brinu o djetetu sa otvorenim sternumom moraju kontinuirano procjenjivati fiziološki i hemodinamski status i svoja zapažanja predstavljati liječničko-kirurškom timu zbog eventualnih intervencija. Skrb o tako teško bolesnom djetetu, zahtjeva od strane medicinske sestre niz postupaka:
- respiratorna procjena (praćenje saturacije i plinova u krvi, osiguravanje prohodnosti endotrahealnog tubusa i sprečavanje njegove dislokacije
- kardiovaskularni status ( srčana akcija, RR, CVP, LAP, PAP, PICCO, pravilna primjena potporne i ostale terapije ), sprečavanje infekcije ( pravila asepse i antisepse, uzimanje mikrobioloških uzoraka … )
- kontrola „PATCH-a“ ( izgled, količina sadržaja na drenove )
- praćenje bilance tekućine, neurološka procjena ( ponašanje djeteta, UZV glave, NIRS, BIS )
- kontrola boli ( sedativi, analgetici, promatranje djeteta )
- prevencija dekubitusa, nutritivni status, briga o roditeljima
Nakon što dijete postigne hemodinamsku stabilnost,postupak zatvaranja sternuma će se provesti u JIL-u ili operacijskoj sali. Vremenski period za zatvaranje sternuma ovisi o bolesniku,ali je obično između 24 i 72 sata nakon faze postoperativnog oporavka. Na Odjelu za pedijatrijsku intenzivnu medicinu je od 01. Mjeseca 2011.godine ležalo 42 djece sa otvorenim prsnim košem, od toga je njih 28 zatvoreno u JIL-u, a njih 14 u operacijskoj sali. Nakon zatvaranja sternuma, za pacijenta nastupa sekundarna postoperativna faza.
ZAKLJUČAK:
Djeca sa otvorenim prsnim košem zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Medicinska sestra koja brine za takvo dijete treba posjedovati posebna znanja i vještine kako bi mogla pravovremeno reagirati. Isto tako je izrazito bitna edukacija medicinskih sestara u JIL-u.
Regionalna anestezija je tehnika blokiranja osjeta određenog dijela tijela injiciranjem anestetika oko živca koji osjetno opskrbljuje to područje. Na taj način uklanjamo osjećaj boli prilikom operacije na tom dijelu tijela.
Obzirom da mozak nije zahvaćen ovom vrstom anestezije pacijent je za vrijeme zahvata budan. Uz regionalnu anesteziju često primjenjujemo lijekove za smanjenje straha i tjeskobe, od kojih pacijent za vrijeme zahvata može biti pospan i zadrijemati, pa često nemaju sjećanja na sam operativni zahvatUloga anesteziološkog tehničara vrlo je kompleksna i zahtjevna, kako zbog kontrole stanja pacijenata od ulaska
u operacijsku dvoranu pa sve do povratka na odjel, tako i zbog kontrole medicinske opreme, uređaja i instumenata.
Anesteziološki tehničar – profesionalni zdravstveni radnik, dodatno educiran za rad na odjelu anestezije. Osim što mora biti sposoban surađivati s liječnikom anesteziologom, mora biti u stanju kao dio anesteziološkog tima preuzeti odgovornost za pacijenta od trenutka ulaska u operacijski blok, pa sve do trenutka povratka na matični odjel.
