Ana Trajanoski
KBC Zagreb
novorođenče, simptomi bolesti, klinički znakovi, ABCDE pristup, medicinske sestre
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Organizam novorođenčeta u mnogo čemu se razlikujue od odrasalog. Iako su mnogi
simptomi bolesti i klinički znakovi zatajenja organa isti za sve dobne skupine neke bolesti i
njihove komplikacije se češće javljaju kod djece, nego kod odraslih. Organizam će na svaki
poremećaj, bolest, reagirati aktivacijom kompezatornih mehanizama Prestankom njihovog
djelovanja dolazi do dekompenzacije i kardiorespiratornog aresta. Kardiorespiratorni arest
ima loš ishod i najčešće je posljedica hipoksije.U početku problem može biti u dišnom putu,
disanju ili cirkulaciji. Prepoznavanje teško bolesnog novorođenčeta slijedi načela ABCDE
pristupa. Kardiorespiratorno zatajenje je uobičajen završetak bilo respiratornog bilo
cirkulatornog zatajenja. Znakovi zatajenja uključuju promjenu svijesti, hipotoniju,tahikardiju,
smanjene centralne, a odsutne distalne pulseve. Bradikardija, hipotenzija, bradipneja,
hvatanje zraka, apneja krajnji su događaji koji neposredno prethode kardiorespiratornom
arestu. Nakon ABC procjene novorođenče možemo ocijeniti kao stabilno, kompenzirano ili
dekompenzirano.
CILJ rada je ukazati na važnost ranog prepoznavanja i liječenja životno ugroženog
novorođenčeta kako bismo spriječili arest i smanjili mortalitet i morbiditet.
METODE: Strukturiranim pristupom u što kraćem vremenu pravilno procijeniti stanje
novorođenčeta te na osnovu dobivenih podataka provesti uspješno liječenje koje će spriječiti
kardiorespiratorno zatajenje.
ZAKLJUČAK: Svaka medicinska sestra koja skrbi za ozbiljno bolesno novorođenče mora
prilagoditi metode procjene i intervencije kako bi one bile primjerene ovoj vrlo osjetljivoj
skupini bolenika. Medicinska sestra mora biti svjesna simptoma i znakova koji upućuju na ne
primjereni rad organa i mora reagirati brzo kada pogoršanje nastupi. Važno je što prije
započeti s terapijskim postupcima kako patološki proces ne bi napredovao do konačnog
zatajenja.Bez obzira na težinu stanja nužno je zadržati profesionalan odnos, ne paničariti.
Stalnim usavršavanjem i primjenom najnovijih smjernica u zbrinjavanju uspješno ćemo skrbiti
za teško bolesnu novorođenčad.