Bolesnik star 52 godine zaprimljen je u Neurološku jedinicu intenzivnog liječenja
zbog neurološkog deficita koji se počeo javljati unatrag 6 mjeseci, a do prijema u
bolnicu progredira. DSA metodom se pronađe nerupturirana aneurizma vertebralne
arterije.
Učini se endovaskularni zahvat odnosno postupak kojim se aneurizma isključuje iz
cirkulacije korištenjem platinumskih zavojnica(«coilova»). Statistički podaci pokazuju
da su unazad 5 godina komplikacije ovog zahvata manje od 5%. Zahvat kod kojeg
nije došlo do komplikacija rezultira buđenjem bolesnika iz anestezije nakon 60 min ,
a otpust slijedi nakon 72 sata.
Kod ovog je bolesnika došlo do razvoja akutnog ishemijskog moždanog udara u
moždanom deblu što za posljedicu ima stanje kome u prvim danima te duboki sopor
još mjesec dana nakon istog.
Uz samostalnu respiraciju potrebna i mehanička ventilacija koja perzistira još dva
tjedna te se učini i traheotomija. Budući da se kod bolesnika počinje javljati niz
infekcija(uroinfekti, pneumonija te CVK- sepsa) uz i dalje prisutan deficit,
onemogućena je daljnja rehabiltacija. Gotovo nakon 2 mjeseca dolazi do poboljšanja
općeg stanja, bolesnik je pri svijesti ali je i dalje prisutan teški neurološki deficit zbog
kojeg nije moguće uspostaviti verbalnu i adekvatnu motoričku suradnju te u fizikalnoj
rehabilitaciji nema gotovo nikakvog bolesnikovog učešća. Izvađena je traheostoma
ali uslijed odbijanja hrane i tekućine per os nazogastrična sonda ostaje. Nakon dva i
pol mjeseca bolesnik se nepromijenjenog stanja otpušta na daljnju rehabilitaciji u
toplice.
Primjena CVK je postala svakodnevna rutina u JIL-u. Primjenjuje ih se za nadoknadu
tekučina, vađenje venske krvi za laboratorijske nalaze, mjerenje centralnog
venskog tlaka i sl. Postavljanje CVK može biti povezano s brojnim i opasnim
komplikacijama kao npr: pneumotoraks, hematotoraks, ozlijeda arterije ili živca, a
mogući je i neuspio pokušaj postavljanja CVK. Primjena UZV-a bitno ubrzava
postavljanje CVK, povečava uspješnost postavljanja CVK i smanjuje učestalost
komplikacija. Ultrazvuk nam olakšava prikaz i postavljanje CVK u jugularne,
brahijalne i femoralne vene dok su subklavije teže dostupne prikazu. Za postavljenje
CVK-a s UZV nužno je primjeniti sve mjere sterilnosti kao i bez UZV-a.
perkutana dilatacijska traheotomija, jedinica intenzivnog liječenja, ventilacija bolesnika
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Cilj ovoga rada bio je utvrditi učestalost izvođenja perkutane dilatacijske
traheotomije u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL), lokalitet Sušak, Kliničkog
bolničkog centra (KBC) Rijeka u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013.
godine.
Ispitanici i metode: Ovom retrospektivnom studijom obuhvaćeno je 155 bolesnika
koji su bili liječeni u JIL-u (lokalitet Sušak), Klinike za anesteziologiju i intenzivno
liječenje, KBC Rijeka u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2013.
godine, u kojih je bila učinjena perkutana dilatacijska traheostomija (PDT). Svakom
bolesniku uključenom u studiju odredili smo spol, dob dijagnozu bolesti, dužinu
boravka u JIL-u, vrijeme provedno na strojnoj ventilaciji, dan učinjene PDT, pojavu
ranih i kasnih komplikacija izvođenja PDT-a i ishod liječenja. Tabelarni i slikovni
prikazi rezultata rađeni su u računalom programu Microsoft Excel, dok je Statistička
obrada rezultata napravaljena u statističkom programu Statistika 10 (StatSoft, Tulsa,
SAD).
Zaključak: Perkutana dilatacijska traheotomija je često izvođeni zahvat u životno
ugroženih bolesnika liječenih u JIL-u zbog jednostavnosti izvođenja i brojih
prednosti. Međutim, izvođenje PDT može biti praćeno pojavom komplikacija koje su
uglavnom rijetke i koje se, ako se rano prepoznaju, učinkovito liječe.
Tumori mozga pojavljuju se u svim dobnim skupinama i najčešće rastu kao sferična
masa sve dok ne dođu u dodir s više rigidnom strukturom kao što je kost. Stražnja
lubanjska jama mali je prostor u lubanji u kojem su smještene moždane strukture
malog mozga i moždanog debla, a odgovorne su za kretanje, ravnotežu,
koordinaciju te kontrolu vitalnih funkcija. Većina tumora stražnje lubanjske jame
kirurški se odstranjuje zbog ograničenog prostora jer tumor prilikom rasta lako može
pritisnuti okolne strukture uključujući i centar za disanje. Inhibicija centra za disanje u
produženoj moždini dovodi do prekida emitiranja kontroliranih signala "udah – izdah".
Kod tih bolesnika, zbog otežanog disanja, u organizmu će se javiti hiperkapnija,
hipoksemija i hipoksija te će bolesnikovo stanje zahtijevati kontinuirani nadzor
vitalnih funkcija, stanja svijesti i primjenu strojne ventilaciju.
Poznavanjem komplikacija koje se mogu javiti nakon neurokirurške operacije tumora
mozga stražnje lubanjske jame, medicinska sestra će kontinuiranim praćenjem
bolesnikova stanja, održavanjem toalete i prohodnosti dišnog puta, kontrolom
acidobaznog statusa i elektrolita u krvi te praćenjem i poznavanjem parametara
strojne ventilacije doprinijeti kvalitetnom oporavku bolesnika.
Jedan od temeljnih čimbenika uspješne anestezije smatra se održavanje ravnoteže
tjelesnih tekućina. Pritom je važno istaknuti da uspješna anestezija podrazumijeva
kako održavanje ravnoteže tjelesnih tekućina, tako i nadoknadu predviđenih gubitaka
zbog operacije i/ili dijagnostičkoga potupka.
Koliki su razmjeri važnosti nadoknade tjelesnih tekućina tijekom anestezije potvrđuju
mnoga istraživanja koja povezuju njezin utjecaj s nastankom intersticijskog edema,
sepse, akutnog zatajenja srca, pluća ili bubrega. Svaki organski sustav reagira na
pretjeranu ili nedostatnu hidraciju i kao takav nas obvezuje da o tome znamo te
stoga i činimo više.
Nadoknadu tekućine potrebno je provoditi na temelju izračuna gubitaka prije, tijekom
i neposredno nakon kirurškoga zahvata.
Konačno, oporavak je bolji ukoliko se koristi multimodalni pristup održavanja
ravnoteže tekućina koji uključuje korištenje manjih koncentracija inhalacijskih
anestetika, umjerenu upotrebu kristaloida i koloida te vođenje diureze od 0,5 mL/kg/h
i korištenje epiduralne analgezije.
