Marija Demir, Ružica Meglaj, Vedran Dumbović, Adriano Friganović
KBC Zagreb
BIS monitoring, jedinica intenzivnog liječenja
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Kardiokirurški bolesnici su visokorizični pacijenti zbog mogućnosti razvoja brojnih
komplikacija u postoperativnom tijeku. Razvoj suvremene medicinske tehnologije
dovodi 1994. godine do primjene BIS monitoringa.
BIS predstavlja monitoriranu dubinu anestezije koja je nastala bispectralnom
analizom EEG-a kojom se mjeri direktan utjecaj anestetika i sedativa na mozak.
Postupak bilježi alfa-valove koji se javljaju u stanju budnosti, ali iuopuštenom stanju.
Izvorno se BIS monitoring koristio samo u operacijskoj sali, no u današnje vrijeme
sve se više koristi i u drugim medicinskim jedinicama gdje je nužna sedacija
bolesnika (endoskopija, radiologija, jedinica intenzivnog liječenja).
Primjena BIS-a u jedinici intenzivnog liječenja pokazuje brojne kliničke prednosti za
bolesnika: brže buđenje iz anestezije, manja mogućnost pojave tjeskobe i
uznemirenosti, smanjenje mučnine, hemodinamska stabilnost, skraćivanje vremena
provedenog na mehaničkoj ventilacijii u jedinici intenzivnog liječenja te snižavanje
troškova liječenja.
Može se zaključiti da BIS monitoring ima mnogostruke prednosti u odnosu na druge
oblike praćenja stanja bolesnika pri izlasku iz anestezije.
Povijesno gledajući anesteziolozi i anesteziološki tehničari nisu imali direktna
sredstva procjene pacijentove svjestnosti za vrijeme operacije i ovisili su o
preporučenim dozama lijekova i neizravnim indikatorima svjesnosti, uključujući
promjene krvnog tlaka i pulsa.Moguća su dva nepovoljna ishoda da pacijent primi
premalo ili previše anestetika.Ako pacijent primi premalo anestetika postoji opasnost
da se probudi za vrijeme operacije,takva iskustva mogu biti traumatična za
pacijenta,a isto tako pa i više traumatična mogu biti i za operatera,i anesteziologa.S
druge strane ako pacijent primi previše anestetika, nepotrebno se povećavaju
troškovi lijekova, moguća su dulja buđenja, postoperativne komplikacije poput
mučnine i povraćanja i produljen oporavak. Navedeni čimbenici mogu dovesti do
neučinkovitosti u operacionoj sali i u sobi za buđenje, te povećati troškove
liječenja.Američko udruženje anestezioloških tehničara, Royal College of
Anasthetists i Udruženje anesteziologa Velike Britanije i Irske te Australian and New
Zeland College of Anasthesist naglašavaju važnost monitora za praćenje moždane
funkcije te preporučuju njihovo korištenje na pacijentima kod kojih postoji povećani
rizik za svjesnost.Uz primjenu BIS Monitoringa koji pripremi anesteziološki tehničar,
postavljanjem BIS senzora na čelo pacijenta, i testiranjem BIS monitora,
Anesteziolog ima direktno sredstvo za procjenu pacijentove svjesnosti kod uvoda u
anesteziju, te za vrijeme anestezije, i kod buđenja iz anestezije, isto tako
monitoriranje se može nastaviti bilo u sobi za buđenje ili u JIL-u.
Prijelom zdjelice označava prekid kontinuiteta jedne ili više kostiju koje sačinjavaju
zdjelicu (pelvis), a čije komplikacije mogu ugroziti život ozljeđenika . Na sreću
kirurškim postupcima i modernizacijom medicine vrlo uspješno možemo liječiti takve
prijelome. Ozljede kostiju i ligamenata rezultat su teške traume , najčešće kao
posljedica prometnih nesreća (60 % ), ozljeda vezanih za sport te kod pokušaja
suicida. Velik broj prijeloma zdjelice kod manje traume prijavljen je kod ozljeđenika
sa osteoporozom . Kod prijeloma zdjelice vezanih s velikom energijom postoji velika
incidencija ozljede mekih česti te unutarnjih organa u zdjeličnom prstenu. Vise od 50
% prijeloma zdjelice udruženi su s ozljedama ekstremiteta, toraksa i glave. S obzirom
da ne moraju postojati fizički pokazatelji prijeloma, važno je misliti o mogućnosti
unutarnjih ozljeda ozljeđenika koji su bez svijesti i politraumatizirani. Dijagnoza i
klasifikacija prijeloma zahtjeva znanje o anatomiji zdjeličnog prstena i mehanizma
nastanka traume. Zdjelica predstavlja strukturu poput prstena s najvažnijom
zadaćom prenošenja težine na donje ekstremitete te protekciju unutarnjih pelvičnih
organa. Incidencija pridruženih ozljeda i broj komplikacija se povećava kod
ozljeđenika koji imaju „nestabilne“ prijelome zdjelice tako da je ispravna dijagnoza
najvažnija za plan liječenja i daljnju opservaciju ozljeđenika. Prijelomi zdjelice obično
se klasificiraju na stabilne i nestabilne prijelome. Prema lokalizaciji razlikujemo:
rupturu simfize, prijelom jedne ili vise grana stidne kosti, prijelom crijevne kosti,
rupturu sakroilijakalnog zgloba, prijelom krstačne kosti. Glavni simtomi prijeloma
zdjelice su subjektivan osjećaj boli, jaka bol na palpaciju na mjestu prijeloma s ili bez
vidljive deformacije kosti, te unutarnje krvarenje. Od dijagnostike se radi rtg obrada,
CT. Ukoliko postoje ostale pridružene ozljede zdjelice nužna je daljnja dijagnostička
obrada. Ozljeđenik najčešće dolazi kolima hitne pomoći. Prolazi kroz hitnu
ambulantnu gdje mu se pruža sva potrebna hitna medicinska pomoć. Vrlo važnu
ulogu kao dio multidisciplinarnog tima ima medicinska sestra koja je prva u kontaktu
s ozljeđenik. Nakon dijagnostičke obrade ozljeđenik se zaprima u bolnicu. Na odjelu
medicinska sestra uzima sestrinsku anamnezu i postavlja sestrinske dijagnoze. Ako
ozljeda zahtjeva kirurško liječenje medicinska sestra provodi preoperativnu pripremu,
psihološku pripremu te edukaciju o bolesti ako se ne radi o hitnom stanju koje
trenutno ugrožava život ozljeđenika.
Trombotička okluzija centralnih venskih katetera označava nemogućnost prolaska
tekućine kroz kateter ili/i nemogućnost aspiracije krvi iz katetera. To je uz infekciju
najčešća komplikacija dugotrajne upotrebe centralnih venskih katetera. Okluzija
katetera može se spriječiti upotrebom prozirnih beziglenih pripoja uz propiranje
katetera jednokratnim štrcaljkama napunjenim 0,9-postotnim NaCl-om. Pritom je
važno napomenuti da se beziglenih pripoji mijenjaju najkasnije nakon 96 sati,
odnosno da se propiranje vrši s 10 ml 0,9-postotnog NaCl-a u redovitim intervalima,
najčešće 12-satnim. U jedinici intenzivne skrbi koristimo prozirne beziglene pripoje, a
unatrag pola godine koristimo unaprijed napunjene štrcaljke s 10 mm 0,9-postotnog
NaCl-a za propiranje centralnih venskih katetera. U radu ćemo prikazati praćenje
koje smo provodili na našem odjelu s ciljem prevencije okluzije centralnog venskog
katetera.
bolničke infekcije,higijena ruku,pravilno korištenje rukavica,ubodni incidenti,algoritam ponašanja kod ubodnih incidenata
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Bolničke infekcije predstavljaju veliki problem današnjice, kako za uži bolnički
ambijent tako i za širu društvenu zajednicu. One uzrokuju komplikacije bolničkog
liječenja, povećanje morbiditeta, mortaliteta i troškova liječenja te iznošenje bolničkih
sojeva mikroorganizama u izvanbolničku sredinu u zdravu populaciju, a inficirati se
mogu: bolesnici,bolničko osoblje (liječnici,medicinske sestre,tehničari,osoblje
zaduženo za čišćenje,osoblje zaduženo za hranu,studenti posjeta i dr.)
U ovom radu obrađuje se transmisija uzročnika bolničkih infekcija:
Direktna: kontakt - ruke bolničkog osoblja!
Indirektna: kontaminirani predmeti – oprema, instrumenti,upotrjebljene igle,skalpeli i
sl.
Obrađuju se mogućnosti i potrebe preventivnoga djelovanju na području zaštite u
oblasti bolničke infekcije, bilo na razini edukacije bilo na razini izravne zaštite, a cijeli
je rad utemeljen na provedenoj anketi i obrađenim pokazateljima ubodnih incidenata
prijavljenih Transfuzijskom centru KB Mostar. Uz potrebnu edukaciju, konstatira se
važnost izravne zaštite, pravilno korištenje rukavica, te ukazuje na postupak ukoliko
bi tko došao u kontakt s potencijalno zaraženim materijalom, i oštrim potencijalno
zaraznim predmetima (igle, skalpeli).
