Doris Meseldžić, Kristina Baričević, Vesna Bratić
KBC Zagreb
komunikacija, agitacija, delirij, zdravstveni djelatnici, interreakcija
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Biti kronično i/ ili kritično bolestan ili ozlijeđen vodi do razvitka straha, anksioznosti,
boli i agitacije. Bolesnici u Jedinici intenzivnog liječenja ponekad mogu imati
zastrašujuća iskustva te mogu pokazivati simptome akutne dezorjentacije i delirija.
Zajedno s poremećajima spavanja, boli, žeđi te mnogobrojnim fizičkim stresorima,
visoka razina buke u Jedinici intenzivnog liječenja vodeći je uzročnik pojave
navedenog. Nedostatak bilo kojeg oblika komunikacije (verbalnog ili neverbalnog)
kod zdravstvenih djelatnika ostavlja prostora za pogreške, nedostatke i nejasnoće.
Neadekvatka komunikacija najčešći je uzrok sukoba među osobljem koji se nerijetko
odigrava pred pacijentom. Loše strategije informiranja pacijenata o postupcima koji
će se provoditi, upadanje u riječ, monoton glas, psovanje, nekontroliranje tona i
jačine glasa, nedostatak empatije su negativni oblici komunikacije s pacijentom i
kolegama koji dovode do pojave agitacije i delirija. Multikomponentalna intervencija
većinom bazirana na poštivanju protokola trebala bi biti usmjerena na komunikaciju
zdravstvenih djelatnika međusobno i sa pacijentom te dio slagalice za prevenciju i
smanjenje pojavljivanja intenziteta boli, agitacije i delirija.